male(velike) nade
|
Nevjerojatno je kako me u životu mogu podignut i dodaknut tako naizgled malene i jednostavne stvari...sitnice. Danas se evo vozim tramvajem i sjedi jedna djevojčica od kojih 10-ak godina. Na stanici ulazi jedna starija(no ne opet jako stara gospođa) i djevojčica joj se odmah hitro digla bez riječi stala sa strane i propustila gospođu da sjedne...ostadoh malo(puno) ugodno iznenađen na toliku obazrivost tako male djevojcice... Nedugo nakon toga sam u centru. Trebam otic do sv.Antuna kupit par knjigica no nesto me odvuce da prije toga skočim do katedrale pomolit se časom...I uđem ja unutro(obično kad dođem u katedralu pomolit se idem na grob Kardinala) ovaj put krenem ja desno prema Gospinom liku i svijećicama da zapalim jednu...I taman dodem do njih kad tamo mnostvo djece ispred stoje i gledaju, diraju te svijeće i s njima jedna časna. Imaju djeca možda kojih 7-8 godina(neznam tesko mi je vise uopce procijenit kolko su ta djeca zapravo stara, rastu ko gljive...:) i sad kaže njima Časna da će se sada oni pomoliti u tišini(njihova grupa: jedni za druge). Tek što je ona to rekla jedan maleni naglas reko nesto poput˝Bože čuvaj našu Časnu, nas , naše prijatelje, i naše obitelji!˝ Jedna djevojcica moli˝za sve nas koji smo tu˝ a jedan djecacic˝za to da stignemo u zoloski i da nam nebude kiša, da bude lijepo vrijeme, da uspijemo doci...˝ (Kiša je nakraju pala...ali tek oko 6 sati. Kad su maleni vec vjerojatno odavno razgledali zoloski). Dakle molitva je bila uslišana :) Zapalim svijeću...pomolim se kratko, predam nakanu(e) i krenem prema grobu Kardinala obići grob. Oko njega je bila hrpa turista koji su slikali sa svim mogucim aparatima, ali opet s poštovanjem...jedan dečko je kleknuo i molio a ostali su s poštovanjem stajali pred odrom...Moji maleni prijatelji su zauzeli onih nekoliko klupa sa desne strane Kardinalova odra...Jedna malena pita Časnu˝Teta, teta a ko je to?!˝ Pokazujuci znatizeljno prema odru Kardinala Stepinca. Osmijeh mi je izašao ponovno s usana. Kratko se naklonih pred grobom i podoh dalje... Evo, često puta u zadnje vrijeme sam bez nade. Ovaj svijet, moja okolina i ja sam sve više pada u vrtlog beznađa okruženi tolikim ružnim, prljavim i odvratnim što se oko nas, i u nam samima događa...Možda je krajnje vrijeme da se okrenem(o) onima koji će žeti plodova svega ovoga što danas činimo...onima koji su puni nade....onima kojih je Kraljevstvo Nebesko...zadnjim dobrim ljudima ovoga svijeta...Djeci Kiše padaju, polja rađaju, DJECA SANJAJU, nije nas ostavio Bog! Učeći se od njih bit ćemo sposobni pronaći nadu...čak i u nama samima :) Na kraju jednog prekrasnog i ( zbog toliko toga...mogao bih pisati do 3 ujutro nebih završio možda) tako ispunjenog dana! Pozdrav! i Boz.blaa svima želim! dominik  |
