Zoran Gobac šaran u mutnoj vodi
GOBAC, U SVOM STILU, SA SEBE SKIDA SVAKU ODGOVORNOST ZA NEOSVAJANJE RUKOMETNE MEDALJE NA OLIMPIJSKIM IGRAMA I SVALJUJE JE NA IGRAČE
Istina je, neki rukometni reprezentativci puše cigarete. I, zamislite, piju kave! Zoran Gobac je rekao istinu, u biti samo dio istine. A ja ću vam ekskluzivno otkriti da i pivu znaju popiti, magarci jedni!
Gobac opet dijeli (m)oralne lekcije. Alfa i omega hrvatskog rukometa kako mu tepaju, neki iz straha, a neki samo iz puke navike za ulizivanjem, ali za mene i dalje čovjek koji je zamutio sve što je mutno u našem rukometu. I od njega dobro živi.
Gopče, ta tvoja poruka igračima “manje cigareta i kave, a više zdravog života”, odnosno više Jaruna i Maksimira, isključivo je populistička. Tvoj alibi! S jedinom namjerom da u očima naroda ispadneš pozitivac, a svi oni, pušači i kavopije, krivci. Ako je istina, a istina je, onda si to ranije trebao raspraviti s igračima i strukom.
Tako se to radi, a ne preko medija. Nisu oni tek sada propušili, ako si znao zašto nisi na vrijeme reagirao? Možda zato što si čekao rasplet u Pekingu, hoće li naši osvojiti medalju i koju?
Pitam ja tebe ,Gopče, da su u zadnjih desetak minuta naši rukometaši zabili gol-dva više i dobili Francuze, a bili su jako blizu, da su uzeli to zlato, a imali su ga na pladnju, bi li Zoran Gobac javno prozivao igrače za nesportski život? Svi znaju da bi se veselio i grlio s “pušačima i kavopijama”, kao i svih ovih godina. I po tko zna koji put njihov uspjeh prisvojio sebi.
Pušili su oni, Gopče i prije, pušili su i u Portugalu prije pet godina kada su ti svjetskim zlatom spasili sve funkcije u rukometu, a već si bio spreman za odlazak. Pušili su i u Ateni , Tunisu, u Norveškoj ove godine, ni više, ni manje nego sada. Ali nisi to spominjao.
Tada nikotin nije bio problem. Sada jest. Jer netko mora biti kriv za “samo” četvrto mjesto.
Drugo mišljenje
Zanima me, u biti ide mi na živce, zašto uvijek moram slušati samo tebe, što ti misliš o predsjedniku Željku Kavranu, o izborniku Linu Červaru, o igračima... Volio bih čuti i mišljenje nekog drugog. Pa valjda u hrvatskom rukometu ima još ljudi koji imaju nešto za reći.
Ili prije tebe nije bilo rukometa? Htio bih čuti i mišljenje tvog nadređenog, na papiru barem, Sandija Šole. Jest da je tek ustoličen, ali on je, pobogu, predsjednik Saveza!?
Valjda i on ima nešto za reći? Uvijek si djelovao u zavjetrini dopredsjedničkih pozicija, ali si uvijek sebi davao za pravo da sve komentiraš. I da odgovornost, kad dođe stani-pani, svališ na druge, kao na Željka Kavrana primjerice. Zbog koga je ono EHF prognao Zagreba iz Europe?
I zbog čega? Iz tvojih usta smo čuli da je Blaženko Lacković “pijanac koji razbija automobile”, a Renato Sulić “čudak”. Svako malo opališ po igračima i javnost upoznaš s njihovim “manama”.
Sad puše i piju kavu, lani si ih vikao u Njemačkoj jer nisu pustili Španjolcima. Zloćesta neka djeca. Gubitnička generacija, a?
Licemjer
A samo koji dan prije si u studiju HTV-a licemjerno najavio njihovu sigurnu medalju, možda čak i zlatnu!? Beskrajno si im vjerovao, “znajući” da su puni nikotina i kofeina osuđeni na “neuspjeh”. Ali si to prešutio. I čekao rasplet u Pekingu.
Dok si živio od njihovih uspjeha nije ti smetao njihov način života. Slažem se da smo s ovim igračkim kadrom morali uzeti medalju u Pekingu, pa makar se za Igre pripremali s turistima iz Ljubuškog.
Ali isto tako znam da će tek kad ode ova generacija mnogi postati svjesni njezine veličine. Oni su za mene bili i ostali isti. Kakvi u Portugalu prije pet godina, takvi i sada nakon Pekinga. Veliki. Najveći. Zaslužni za sve medalje i uspjehe.
A ti si, Gopče, zaboravio da te nigdje nije bilo punih sedam godina, sve dok se nisu pojavili oni... pušači i kavopije...
|
