moja New Zealand avantura!!!

SJEVERNI OTOK

Bay of Planty

Regija Bay of Planty i grad Tauranga su bili baza tijekom mog putovanja NZ.
Gradove koje smo posjetili su Tauranga, Mt Maunganui, Te Puke, Katikati, Whakatane.

TAURANGA
Tauranga je najveci grad regije Bay of Plenty na sjevornom otoku NZ.

Tauranga je staro maorsko ime koje i dan danas nosi ovaj grad. U njemu živi oko 100000 stanovnika od kojih su većinom europskog porijekla, ali postoji i maorska zajednica, s svojim obićajima, mjestima za svoje obrede, starim grobljem, igrama i plesovima koje mozete ponekad vidjeti na ulicama ovog ili susjednog grada Mount Maunganui. Kao i u svi gradovima i mjestima na NZ, velika vecina stanovnika Taurange zive u kucama s vrtovima ispred i iza svog doma, a ako vidite poneku zgradu, to vam je sigurno hotel, vladina zgrada ili nesto slicno. U jednom malom parku svaki vikend mogu se za 1NZ dolar klinci voze u maketama pravim americkih i europskih vlakova od kojih su neki na elektricni a neki na parni pogon i stvarno tijekom voznje iz lokomotive se puši.


svake nedjelje u jednom parku u Taurangi djeca uživaju vozeci se u vlakićima koje pokreću preve makete vlakova.

MT MAUNGANUI
Tauranga i Mt Maunganui su udaljeni svega 10km jedan od drugog. Ime je dobilo po malom brdu visokom oko 250 metara, s kojeg se pruža prekrasan pogled na Taurangu, grad Mt.Maunganui, Papamolu..., prekrasnu pješćanu plažu dugu onoliko koliko oći mogu dosegnuti pogledom, par otoka koji takoder imaju prekrasne pješćane plaže, koje jednostavno nemaju kraja.Maori su obićavali jesti školjke nakon što bih izvadili iz prekrasnog oceana na ovom brdu, te je cijelo brdo puno školjaka, obraslo je travom, s puno zećeva koji trćkaraju tamo-amo, ovcama, stazama i stazicama za dolazak iz njegovog podnožja, na vrh, te s malom poletnom stazom na vrhu za paraglidere i zmajare (para i ovjesne jedrilice). Ovo je jedno od jako ljepih mjesta za paragliding na NZ, start je u svim smjerovima i travnat, a sletna staza je pješćana plaža širine 30-60metara a dužine 100 i vise km.Kako sam se dugi niz godina bavio paraglidingom i preletio dobar dio Hrvatske,bas sam guštao u svakom letu koji sam gledao. Odlićno mjesto za paragliding, moze se dugo, dugo ostati u zraku. Svojom konfiguracijom jako posjeća na letilišta u Hrvatskoj, u Omisu i na otoku Visu.
Roditelji moje djevojke imaju jako simpatićnog i poslušnog psa Ćupka, s kojim smo dosta puta trćali prekrasnom pješćanom plažom od Mt.Maunganui-a do Papamoe. Jednom prilikom smo izigravali i spasioca, ali ne za ljude, vec za ribe. Iz nekog razloga tjekom šetnje primjetili smo dosta riba koje su hvatale zrak po plazi. I onda je usljedila utrka, mene i moje djevojke protiv galebova. Tko prvi do ribe. Dosta smo ih spasili i ponovo ubacili u ocean, ali priznajen, par puta su galebovi bili brzi od nas. Zanimljivo iskustvo, spasioc riba na plazi.


panorama s brda Mount Maunganui

TE PUKE
Mali gradić nekih 30-tak km od oceana, koji nije poznat po krekrasnim pješćanim plažama, već po kiwi-u, voću koji je poznato po cijelom svijetu, a velike plantaže slićne plantažama vinove loze se nalaze oko Te Puke.


KATIKATI

Mali gradić 50-tak km od oceana, s mnoštvom kuća koje su oslikane s prekrasnim slikama iz povjesti NZ. Zbog ovih fasada na slikama mnogi turisti pa i mi, smo par puta samo radi toga stali i prošetali malo ovim gradićem. Veoma lijep i neobićan gradić.

WHAKATANE

Do Whakatane-a smo došli nakon nekoliko ura lagane vožnje i uz pauze iz Taurange, cestom koja velikim dijelom vozi tik uz prekrasne pješćane plaže. Između Taurangei Whakatane postoji nekoliko manjih naselja u kojima smo malo zastali da se odmorimo i nešto ubacimo u kljun.Kroz Whakatane protiće rijeka a on se nalazi na obali oceana. Ime gradu su dali Mauri. Postoji istinita legenda o tome, zašto su maori izabrali baš ovo mjesto za svoje naseljavanje. Istinita legenda kaže da je maorski ratnik-istraživać, s kanuom preko oceana iz Polinezije došao do sjevernog otoka New Zealanda i ploveći uz obalu došao do mjesta gdje velika rijeka se uljeva u ocean, a neposredno uz ušće nalazila se i špilja, te par markantnih brda.Sve je to prekrasno izgledalo, kao što je i danas, te nakon toga, mauri ratnik-istraživać vraća se u Polineziju i o svom otkriću izvešćuje poglavice, koji u velike kanue (brodove) ukrcavaju ostale ratnike, ženu i djecu te se upućuju prema mjestu o kojem in je govorio mouri radnik-istraživać. Dugo su ga tražili te ga naposljetku nalaze. Muškarci se iskrcavaju, pronalaze pećinu, te odlaze da pronađu hrane za sve na brodu jer su dugo,dugo, putovali a hrane i vode je se trošila. Dolazi do osjeke (plima i osjeka u NZ imaju razliku od 2-4 metra), te brod na kome su bile samo žene, djeca i kći maurskog poglavice koja se zvala WAIRAKA, lagano osjeka nosi prema otvorenom oceanu. U to vrijeme žene nisu smjele uzeti veslo u ruke, jer to je muški posal. U jednom momentu Wairaka (kći maurskog poglavice TOROA koji je bio i kametana broda-velikog kanua kojinje nosio ime MATAATUA), uzima veslo i uzvikuje SAD SAM JA MUŠKARAC. Nakon toga sve žene uzimaju vesla i uspjevaju se dokopati obale. U spomen na taj događaj iz maurske povjesti i povjesti ovog grada, ušćem rijeke u more dominira statua prekrasne djevojke WAIRAKA.
Oko grada se nalaze prekrasne plaže, na kojima se surfa, te sam i ja probao da surfam na dasci, prvi put u životu. Jako zanimljiv sport, ali i jako naporan. Puno energije se potroši veslajući na dasci dok se dođe u poziciju da se može uhvatiti vrh vala, a onda ha treba i ihvatiti, te ustati na noge i održavati ravnotežu na dasci. Što vas val nosi brže to vam je lakše to izvesti. Mali milion puta sam pao s daske, ali i to je dio ućenja. Oko grada nalaze se prekrasno uređene staze za hodanje kroz šumu, koja je puna palmi, paprati i zelenila te ptica.


statua WAIRAKA-e kćeri maorskog poglavice TOROA koji je bio i kapetana velikog kanua MATAATUA


moj prvi dan surfing-a na New Zealand

Rotorua - regija
ROTORUA - srce maorske kulture


Regija, grad i jezero Rotarua nalazi se u srcu sjevernog otoka New Zealanda. Oko grada postoji još 5-6 prekrasnih jezera okruženim šumom, te prekrasnim stazama za šetnju. Ako želite saznati nešto više ili pak sve o maurskoj kulturi sad ste na pravom mjestu. Grad ima malo neugodan miris, jer u samom gradu se nalaze sumporni izvori, ali nakon kratkog vremena više i ne primjećujeta taj miris. U gradu na više mjesta, posebice u parkovima možete naići na bazene s vrelim blatom kaje izbija iz zemlje i puno izvora s vrelom vodom toplom vodom koja se puši. Gradom dominira veliko jezero s mnoštvom crnih labudova koje plove u njemu. U sredini jezera je mali otok, koji je vulkan i koji je aktivan nekad više a nekad manje. Mnogi turisti s hidroavionima ili u helihopterima nadljeću taj vulkan otok u sredini jezera. U samom centru grada uz obalu jezera nalazi se velika kršćanska maurska crkva a preko puta nje je protestantska crkva u engleskom stilu. Ispod kršćanske maurske crkve sve se puši jer su ispod i oko nje izvori vrele vode. U neposrednoj blizini grada nalazi se maurski institut u sklopu kojega su možete uživati u gejzirima koje pršte 10-tak metara u zrak, bazena s vrućim blatu koje kipti. U zamraćenoj prostoriji možete biti u društvu s kiwi pticom koja je simbol New Zealanda (nažalost nije moguće fotografirati kiwi ptici ni u zatoćeništvu ni u slobodi, da je se nebi uznemirilo, jer je jako strašljiva, a spava cili dan, te samo par sati po noći se hrani, te fotografiranje s bljeskalicom je strogo zabranjeno). Tu možete saznati sve o povjesti maurskog naroda, gledati studente instituta kako rade na izradi maurskih skulptura, te uživati u perfomansu koji pokazuje prvi kontakt maura i europskih doseljenika, i sve do zaćinjeno mnoštvom maurskih pjesama i plesova. Svakom bih obavezno preporućio da za 22NZ$ koliko košta ulaz, obavezno posjeti ovu atrakciju i odvoji za nju najmanje pol ili cili dan.
Stvarno smo Tanja i ja guštali u maurskom institutu.


gejziri u Rotarui


bazeni s blatom koje kuva u Rotarui


plato između protestantske crkve europskog stila i kršćanske maorske crkve na obali jezera Rotarua u gradu Rotarua.


druga strana istog platoa, s kršćanskom maurskom crkvom


Maorski ratnik za vrijema performansa tjekom kojeg je izvedena HAKA


ajoj, neznam koliko sam uspijo ali probao sam biti ružniji i od ratnika koji izvode HAKU

Taupo regija

TAUPO

Nakon prekrasnog iskustva s maurskom kulturom s našom malom toyotom krećemo prema regiji, jezeru i gradu istog imena Taupo. Blizu grada su tri velike atrakcije: ogromni Hukov vodopad (ogromna kolićina vode svaki sekund prođe preko njega), mjesto koje se zove Mjesećev krater (tu se sve puši i dimi), te brzace Aratiatia (nekoliko puta na dan u toćno određeno vrijeme brana se otvara, i kroz skoro suhi usjek poteće ogromna kolićina vode). Sve tri prirodne atrakcije su spektakularne. Važno je napomenuti da za sve prirodne ljepote, nacionalne parkove, ili slićne stvari na New Zealandu ulaz je besplatan, ali atrakcije tipa rafting, canyoning, trekking (naj spektakularniji i najljepšim pravcima), izleti za gledanje vulkana iz zraka, ili s broda...... se naplaćuju. Taupo je mjesto gdje mozete isprobati bangy jamping u samom gradu s litice iznad rijeke visine nekih 100metara. Nisam to probao razmišljajući ovako. Pa uvjek mogu se s paragliderom dići na nekih 2500metara iznad nekog jezera, te ga naglo zatvoriti, pa ako se iz te ekstremne situacije ne izvućem do 1250 metara, lagano mogu aktivirati pomoćni padobran, te tako imati slobodni pad od nekih 1000 i više metara, a ne platiti ni kune to jest dolara. Možda moje razmišljanje nije najprihvatljivije svakom, ali tako ja kontam.
Iz Taupa se laganom šetnjom od uru vremena može doći do Huka vodopada, te za još dodatne 2-3 ure laganog hoda dolazite na Aratiatia brzace. Tek nekih 15minuta hoda od grada, između grada Taupa i Huka vodopada nalazi se mali potok (malo žućkast) koji se uljeva u ogromnu hladnu rijeku. I na tom ušću potoka u rijeku mnoštvo djece i odraslih se kupa, to jest toća tijelo lagano ležeći i sjedeći u vodi. Predložih Tanji, idemo nekih 20tak metara uzvodno uz potok, ovdje je gužva. Sreća božija (a nekad imam sam to prakticirao) da nisam skoćio u taj potok. Voda u potoku je topla, ili ti vruća, ima temperaturu od nekih 60tak Celzijusa. Nakon tag saznanja kad sam pri bilo kakvoj šetnj trebao preći preko potoka, s ogromnom dozom opreza sam provjeravao kakva je voda. Normalno vratili smo se nazad na mjesto gdje su se svi brćkali. Nevjerojatno, trebate kad tjelo totalno smoćite centimetar po centimetar da se pomićete, dok ne nađete idealnu temperaturu za vaše tjelo, jer samo 10tak centimetara ljevo ili desno, voda je ledeno hladna ili prevruća.


mjesto gdje se potok s vrućom vodom uljeva u hladnu rijeku


Tanja, ja i Huka vodopad, vodopad s najviše vode, Taupo - New Zealand


Mjesečevi krateri na Zemlji - Taupo, New Zealand


brzac Aratiatia, prije puštanja vode s brane - Taupo, New Zealand


brzac Aratiatia, nakon što je puštena voda s brane, ovdje ni ja ne bih probao rafting

RUAPEHU planina – vulkan
Zadnji put je eruptirao, bacao iz svog vrha, pepel i dim prije par godina. Tada kai i sada to je jedno od poznatijih skijališta na sjevernom otoku. Iz Taupa s našim malim kombijem,koji uvijek pali uputili smo se lagano prema planini Ruapehu, ali ćim smo saznali da je ovaj vikend zadnji u sezoni skijanja i da nakon toga ski liftovi neće raditi, a vrijeme je bilo sunčano, krenuli smo punim gasom prema planini. Non-stop sam vozio 100km/h,(na NZ nesmijete brže voziti) i za par sati stigli smo na Ruapehu, gdje fatamo ski lift i uskoro smo na snijegu. Ne možeš vjerovat, nekoliko dana prije smo se kupali na plažama u Mt Maunganui a sada smo na snijegu,radimo snješka, zezamo se... Super!!! Cili dan smo guštali na planini i snigu, pri povratku popili vrući čaj u restoranu u sklopu ski centra i prije mraka smo se uputili s planine u njeno podnožje, te donjeli odluku da lagano krenemo prema Waitomo pećinama, to jest idemo probati black water rafting (rafting koji se događa u rijekama koje teku kroz pečiname nekih 65metara ispod zemlje)


planina - vulkan Ruapehu


Tanja i ja napravili smo svog snješka na New Zealandu

WAITOMO
Neposredno prije dolaska do Waitomo pečina, nekih 30tak km prije njih dolazimo u jedan mali gradić u kojem je upravo se održavala proslava grada s velikom paradom svega i svaćega te brojnim natjecanjima. Bilo je tu puno old timer auta, ljudi koji su maskirani hodali na štulama (drvenim nogama), maora koji su prodavali svoje specijalitete. Maorska zajednica učestvovala je na ovoj proslavi s svojim plesovima i u svojim tradicijonalnim nošnjama. Gledali smo natjecanje u brzom šišanju ovaca i rezanju drvenih velikih panjeva. Stara parna lokomotiva na parni pogon stara par stotina godina je specijalno vozila tamo-amo i fučkala dim. Jako zanimljiv dan. Od jednog uličnog prodavaća za par dolara kupili smo par komada greenstone(zelenog – prekrasnog kamenja) simbola New Zealanda.


natjecanje u brzom sječenju drva - Waitomo

BLACK WATER RAFTING – WAITOMO PECINE
Došao je i taj dan, idemo na rafting, rafting koji se odvija u rijekama koje teku kroz pečine nekih 65 metara ispod zemlje. Na početku upoznajemo vodiče koje če nas voditi kroz ovu avanturu. Za vodiče smo dobili jednu djevojku i dečka. Dobijamo i suha neoprenska odjela koja štite cijelo tijelo od hladne vode, čizmice za noge i kacigu s svijetiljkom na glavu. Mi grupa od 9turista i dva vodića sjedamo u kombi i za nekih 10tak minuta smo na startu naše avanture. Prvo svak dobiva po jednu napuhanu unutrašnju gumu od auta, te nam onda vodići objašnjavaju što nas to ćeka, i daju nam instrukcije koje moramo zapamtiti i naućiti. Pogledajte kratki video o tome. Nakon kratkih uputa na suhom s gumama skaćemo u rijeku da bih se malo privikli na sve ovo. Ponovo izlazimo na suho, te opet sjedamo u kombi, koji nas nakon još nekih 5 minuta vožnje dovodi do ulaza u pečinu gdje počinje naša avantura. Ulazimo jedan za drugim u pečinu, palimo svjetiljke na glavi i ulazimo u jednu prostoriju gdje nam vodiči još jednom ponavljaju kratke upute. Sjedamo u te gume i provlačimo se kroz tunele, niz prekrasne pečine, kroz koje nas nosi kristalno čista rijeka. Na ravnim dijelovima, jedno drugo hvatamo za noge, te kao zmija provlačimo se kroz lavirint pečina i uvijek moramo slušati onoga prvog (nagni se lijevo, nagni se desno, sagni glavu...). U jednom trenu dolazimo u na jedan pravac gdje stajemo, te nam vodići govore da ugasimo lampe na glavi. I tada, otvara nam se jedan novi svijet. U totalnom mraku na dubini 65 metara ispod površine milijon malih zvjezdica, da zvjezdica. Pa naravno da to nisu zvjezdice već tisuće i tisuće svitaca koji svjetle u mrklom mraku. Kao prevo veliko zvjezdano nebo s tisućama zvijezda. Pokušao sam, ali nasam uspijo to fotografirati jer za to je potrebna posebna foto oprema, iako moj olympus 5060wide zoom je bio u vodonepropusnom oklopu i izgledao je super profesionalno, nije mogao da snimi te svice (zvjezdice). To mu je bila prva uporaba u vodi u rijeci ispod zemlje, i položio je s najboljom ocjenom svoj ispit, te ga sada koristimo svakodnevno za fotografiranje turista na rafting avanturi na rijeci Cetini. Provlačenje kroz lavirint pečina traje oko 90 minuta i jako je zabavan. I napokon nakon nešto više od uru i pol ugledali smo svjetlo i shvatili smo da se bližimo kraju naše avanture. Tanja i ja smo uživali u ovoj prekrasnoj adrenalinskoj akciji u pečinama Waitomo te bih je preporučili svim mladim ljudima. Stvarno jako dobro. Nadam se da ču imati u budučnosti priliku još koji put se vratiti i uživati u adrenalinskim radostima back water rafting avanture.


cijela grupa i ja kuštamo u black water rafting avanturi


tanja je poludila od adrenalina na black water rafting avanturi

Put od Waitomo pečina do Wellingtona trajao je par dana, plus par neplaniranih dana. Naša kombi se malo pokvario tako da smo ga morali voditi na popravak. Prve znake nemoći je pokazivao pri dolasku u Waitomo, ali mi smo mislili da je to samo problem u akumulatoru, ali na kraju je ispala da je crko atenuator. Neobjašnjivo kombiju je nestajalo struje, a u početku smo mislili (jer je kiša padala) da se negdje od vlage dogodio kratki spoj i da se akumulator brže prazni. Dva tri puta smo ga morali paliti na guranje. Pri parkiranju tražio sam samo nizbrdice. Prvo smo kupili novi (večeg kapaciteta) akumulator, jer nas još čeka cili južni otoki i dobar komad sjevernog, a s atenuatorom smo imali malih problema. Novi je bio malo skup i trebalo je čekati dan da dođe iz Aucklanda, te smo zamolli servisera da pronađe polovni atenuator. Cili dan je bio na popravku, od rane zore do kasnog popodneva i nakraju su ga uspjeli napraviti i u njega ugraditi polovni atenuator. Serviser je rekao da je kombi u dobrom stanju, a atenuator je mogo, a i nije moro baš sad umrit. Jednostavno, događa se.
To nas je koštalo nekih dodatnih 400NZ$, ali što je tu je. Prije samog kvara stali smo u jednu gostionicu, gdje obično staju vozaći kamiona. U gostionici zidovi su išarani bezbrojnim porukama, tako da smo se i mi potpisali istavili datum. Tko zna, možda su naša imena još tamo.

Krečemo ponovo s kombijem koji u sebi ima novi-polovni atenuator prema krajnjem jugu sjevernog otoka. Prolazimo opet pored planine – vulkana Ruapehu ćiji su vrhovi još pod snijegom. Cesta je odlična i a krajolik prekrasan. Vidjeli smo dosta pašnjaka, ovaca, par prekrasnih vodopada, visećih mostova i plaža s crnim pijeskom. Vidjeli smo na dva tri mjesta gdje je vodena bujica odnjela pola puta, tako da se moralo malo sporije voziti. Jednu noć smo spavali u gradu Wanganui, koji je na zapadnoj obali New Zealanda i ima pješčene plaže crne boje. Pjesak je super sitan i crn, tako kada ga poželite skinuti sa sebe to traje neko vrijeme i noge vam poslije izgledaju malo prljavo. Ovaj grad mi se baš i nije svidio jer sam vidio dosta kuća, ćije fasade godinama nisu obnavljane. Iz Wanganuia krečemo prema Wellingtonu. Cesta jednim djelom prati ocean, pa opet ide u unutrašnjost. Uz cestu ima par zanimljivih gradića s velikim parkovima. Nakon dugog i zanimljivog puta dolazimo u Wellington.


krajolik New Zealanda šira okolica Wanganui-a

SLJEDECA PRICA JE WELLINGTON,PREKRASNI GLAVNI GRAD NEW ZEALAND (posjetili smo parlament New Zealanda, vozili se s cable car "slićno zagrebackoj uspinjaci", uživali u parkovima i vrtovima te naravno posjetili nezaboravni prekrasni ogromni "muzej Novog Zelanda TE PAPA TONGAREWA....)

WELLINGTON

U Wellingtonu smo ostali dva dana. Prekrasni grad s koji se diže s morske obale prema brdima koji okružuju grad. Mnoštvo prekrasnih kuća koje su kaskadno poredane jedna poviše druge, a svaka ima nevjerojatan pogled. Centar grada je uz samu obalu, a ćim se malo udaljavate od centra morate voziti jako strmim ulicama. Jako zanimljivo za mene, vozim ljevom stranom i to po strmim ulicama, i još gledaš gdje da parkiraš. Ponosan sam na sebe, kako sam sve to dobro izveo, i naravno na naš mali kombi. Od centra grada do malog brda koje je neposredno iznad grada, došli smo s cable car – nešto slićno zagrebačkoj uspinjaći. Prvo se malo vozite kroz tunel, pa tek onda dolazite na svjetlo dana, i što se više uspiljete sve je bolji pogled na panoramu i luku u gradu. Na vrhu brda je cable car muzej, nekoliko zvjezdarnica. Pješke smo se spustili s vrha brda do grada, kroz prekrasne parkove, koje presjecaju mali potoci i jezerca. Postoji i nekoliko ogromnih vrtova s uržama, te nekoliko parkova staklenika s egzotičnim biljem. Poslije smo se spustili do parlamenta gdje smo se prijavili na jednu organiziranu turu za obilazak parlamenta. Prvo pogledate kratki film o povjesti parlamenta New Zealanda, pa onda idete u obilazak parlamenta od temelja pa skoro do krova. Stvarno od temelja, jer New Zealand je podruće koje ima jako puno potresa, te su sve nove građevine građene s tom spoznajom, a stare su se prilagođavale toj spoznaji. To znaći, da temelji novih zgrada stoje ne nečemu što izgleda kao puno malih guma koje u sebi imaju federe. U stare zgrade napravljene prije stotinjak godina, su se uz pomoć tehnologije ove gumene inovacije strpljiva instalirale, tako da sada i ako se dogodi snašan potres, šteta može biti samo minimalna. To znači ako iako su na trusnom područiju, uopće se ne boje zemljotresa, te nedaj bože ako se i dogodi, šteta će biti nikakva ili minimalna. Nažalost mi u Hrvatskoj živimo i gradimo s pretpostavkom, da nas neće pogoditijaći zemljotres, ali ako nas pogodi.... ajoj nesmijem ni misliti o tom. Zgrada parlamenta i njene prekrasne dvorane se mogu iznajmiti i za vjenćanja. Soba za sastanje premijera je povezana s video linkom s djelovima zemlje na sjevernom i južnom otoku, tako da nije nužno da svi uvjek moraju doči u Wellington na sastanak. U parlamentu neka sjedala su pokrivena ovčijom bijelom ili crnom kožom, a na tim mjestima sjede neki od maorski prestavnika. Neki maorski prestavnici su u oporbi, a neki su s večinom. Sutradan smo otišli u nacionalni muzej Novog Zelanda – Te Papa. Ogroman interaktivni muzej na više nivoa. Puno se razlikuje od muzeja u Hrvatskoj. Ovdje možete naućiti puno o maorskoj povjesti, u mnoštvu malim dvorana pogledati kratke filmove o Novom Zelandu, Maorima, povjesti planeta zemlje, povjesti Novog Zelanda, biljkama, mineralima, u simulatoru doživjeti zemljotres u kući.... U muzeju sam našao i nešto o prvim hrvatima koji su došli na Novi Zeland. U djelu muzeja koji govori o prvim doseljenicima našao sam nešto o hrvatskoj obitelji Babić koja je došla iz dalmacije i bavi se uzgojem grožđa i proizvodnjom vina, sada u okolici grada Napier i Aucklanda. Pored vina Babic na Novom Zelandu možete naći i vino Nobilo, obitelji Nobilo iz vinograda u okolici Aucklanda. Muzej Te Papa je tako velik i tako dobro organiziran i zanimljiv da je potrebno par dana da se cijeli obiđe, a ako vas nešto počne zanimati onda čete tu potrošiti još koji dan. Wellington je i velika morska luka, i jedina putnička luka odakle trajektom možete preči s sjevernog na južni otok. Postoji nekoliko kompanija koje održavaju tu vezu s ogromnim brzim trajektima nekoliko puta na dan između južnog otoka – grada Picton i na sjevernom otoku Wellingtona.


parlament New Zealanda u Wellingtonu


panorama Wellingtona


prekrasni veliki vrt s ružama, Wellington


Brača Babic neposredno nakon dolaska na New Zealand - muzej Novog Zelanda - Te Papa, Wellington


dolazak hrvata na New Zealand - muzej Novog Zelanda - Te Papa, Wellington


početak obitelji Babić na New Zealandu - muzej Novog Zelanda - Te Papa, Wellington

S SJEVERNOG NA JUŽNI OTOK

Došli smo u kombi dvije ure prije polaska trajekta. Ukrcajemo kombi u trajekt koji je ogroman. Cijena ukupne karte za kombi, tanju i mene je oko 250NZ$ (otprilike 1NZ$=4kune) u jednom smijeru. Nepostoji mogučnost kupovanja jeftinije povratne karte, ali postoji nekoliko kompanija koje nude razlićite opcije i razlićite cijene. Trajekti voze cijeli dan i cilu noć tako da postoji oko 10-tak polazaka na dan s jednog otoka na drugu. Trajekt je ogroman, ima restoran, bar i kao u avoionu sjedala,te na velikom platnu možete gledati filmove. Otprilike izvrte se dva filma do kraja putovanja, jer trajekti voze oko 3 i pol ure po normalnom oceanu. Ocean je super nema, velikih valova. Pogled s trajekta na velington je fenomenalna. Nakon toga slijedi vožnja otvorenim oceanom koju koristimo da pogledamo malo film. Prije dolaska do luke Picton na južnom otoku potrebno je uru vremena se provlaćiti kroz tjesnace, poluotoke i male otoke južnog velikog otoka. Pogled je fenomenalan. Sve je zeleno, netaknuta priroda. Dolazimo u Picton, mali gradić na južnom otoku, ali značajna luka pomorska luka. Sve odavde ide prema sjevernom otoku.


Wellington, fotka snimljena s trajekta na putu prema južnom otoku

JUŽNI OTOK

OD PICTONA DO NELSONA

Po dolasku s trajekta odmah iz Pictona idemo prema Nelsonu, ali ne glavnom cestom, nego sporednom koja je puno krača ali i uža i puna zavoja. Priroda je svršena, sve zeleno, puno brežuljaka, malih uvala, ocean je miran jer smo dobrano uvućeni u unutrašnjost otoka. Ovo je raj za ljude koji vole see kayaking (morsk kajak). Mogao bih se danima veslati see kayakom i nikad mi nebi dosadilo.
Nakon par sati vožnje dolazimo na glavnu cestu prema Nelsonu. Pored nas dosta malih brda s drvečem koje se nakon 20godina što raste sječe. Cijelo brdo se posječe u par dana. Nakon toga se cijelo brdo pošumi u par dana, čim se zemlja pripremi za sadnju. Štos je u tome, što ista ta vrsta drveča do svoje potpune zrelosti u Americi treba 60 godina, a na New Zealandu 20 godina (tri puta krače). I tako polako dolazimo u Nelson.


priroda je fenomenalna

NELSON

Nelson je ljep grad, s največim brojem sunčanih dana na New Zealandu. Kuće na uzvisinama su prekrasne i imaju tarase i plozore koje gledaju prema oceanu. Rijetko koja kuća drugoj kući zaklanja pogled. Ovo je zadnji veliki grad prije nacionalnog parka Abel Tasman prema kojem smo se uputili. Na parkingu smo primjetili i jedno auto s tablicama na kojima je pisalo Jelena. U gradu smo napravili mali šoping jer dosta je gladno za ovo doba godine, a mi imamo većinom ljetnu robu. Tanja je sebi kupila jeans. Na brdu poviše Nelsona našli smo centar New Zealanda.


centar New Zealanda - Nelson, južni otok

NACIONALNI PARK ABEL TASMAN


karta svih nacionalnih parkova New Zealanda

Nakon par sadi vožnje od Nelsona stižemo na južni ulaz u nacionalni park Abel Tasman. Park je dobio ime po nizozemcu Abel Tasmanu koji je prvi otkrio New Zealand. Na New Zealandu se ne naplačuje ulaz u nacionalne parkove i prirodne atrakcije. Potrebno je najmanje, tjedan da se cili obiđe pješice s varijantom u kojoj se spava u brvnarama ili šatorima cijeli nacionalni park. Zato se odlučujemo na vožnu turističkim gliserom u jednom smjeru, razgledavanje otoka s morskim lavovima, trekkinga po centralnom i najljepšem dijelu parka, te ponovni povratak turističkim gliserom. Odmah nakon 5-minuta vožnje turističkim gliserom dolazimo do razlomljene jabuke, stijene u meru koja izgleda baš kao pazlomljena jabuka. Nakon toga glisiramo ogromnom brzinom prema centralnom dijelu parka, a pored nas prolaze prekrasne pješćane vale. Zaustavljamo se kraj malog otočića i gle na otoku je kolonija morkih lavova. To je prvi put u životu da sam vidio morske lavove u živo a ne u zolaškom vrtu. Gledamo ih iz glisera s udaljenosti od 20tak metara, a i oni nas. Prekrasne velike životinje, koje nisu agresivne i ne napadaju ljude. Na Novom Zelandu ne postoji niti jedna životinja u moru, zraku ili zemlji koja napada ljude ili je njezin ugriz smrtonosan. Nema zmija otrovnica, nema morskih pasa, nama krokodila. Nakon prekrasnog otoka s morskim lavovima iskrcajemo se na obalu i krečemo u našu trekking avanturu. Trekking u nacionalnom parku Abel Tasman je jedan od top 10 najboljih trekkinga na novom zelandu. Staza je odlična, veliki dio trekinga ide kroz šumu ispod palmi, tako da non-stop smo u hladu. To je jako važno iz razloga što na novom zealandu je ultra violentno UV zračenje dosta jako. Razina mu se kreče oko 12, a to je maksimum. Zato se treba dobro namazati kremom. Ja sam osobno nekoliko puta osjetio kako me sunčeve zrake štipaju za kožu. Temperatura može biti 25 C ali sunčeve zrake su i onda snažne. Dio trekinga ide i preko prekrasnih plaža s zlatni pleskom. Plaže s zlatni pjesakom su puno ljepše nego li s crnim pjesakom. Abel Tasman je raj za ljubitelje see kayaking-a. Stotine i stotine zaljubljenika u vožnju s morskim kajakom možete ovdje naći. Plaže koje mno vidjeli pri prolasku turističkog glisera pored njig su sada malo drukčije jer razlika između plime i osijeke je oko 2metra tako da se i pješćani sprudovi mjenjaju. Ako ikad budete u prilici da budete ovdje, najpametnije vam je da ponesete šator i see kayak, te da idete od mjesta do mjesta na kojem je dozvoljeno kampirati najduže 2-3 dana, i tako u nekih 15dana obiđete jako dobro cili park i u tome uživate.
Nakon što smo prošli cili trekking, mrtve umorne gliser nas vrača nazad na početak odakle smo i krenuli, još jednom pored raspuknute jabuke.

Sutra krečemo na sjeverni ulaz Abel Tasman parka, te čemo odatle obići dio parka koji još nismo vidjeli.


raspuknuta jabuka, Abel Tasman nacionalni park


see kayaking, Abel Tasman nacionalni park


morski lavovi, Abel Tasman nacionalni park


viseći most na trekkingu, Abel Tasman nacionalni park


prekrasna priroda i plaže s zlatnim pjeskom, Abel Tasman nacionalni park


Tanja i ja za vrijeme malog odmora na trekkingu, Abel Tasman nacionalni park

SLJEDECA PRICA JE AVANTURA U NACIONALNOM PARKU ABELL TASMAN - SJEVERNI ULAZ

Vozimo se preko preko brda i planina do sjevernog ulaza u nacionalni park. Daj dio parka je malo manje posječen iz razloga, što do njega vodi dobar komad ceste koji je samo makadam. Nekih 30km. Ali to za nas nije problem. Priroda je prekrasna, dan sunćan i krećemo od plže do plaže kratki treking. Dio puta za trekking se može proci samo uru prije, uru poslije i za vrijeme osjeke. I dolazimo na taj dio i čekamo osjeku s ostalim trekingašima osjeku uru, dvije. Gubimo strpljenje i pokušajemo preći tjesnac. Vodanam nakon 150metara dolazi do pupka. Čekamo na malom otoku koje se počelo pojavljivati za vrjeme osjeke još 30tak minuta i krečemo i uspjevamo preči uvalu kao prvi. Zanimljivo iskustvo. Inače ne postoji drugi put nego samo taj, koji postoji za vrijeme osjeke i to njenog vrhunca (+ - 60 minuta), odnosno ne postoji za vrijeme plime. Zabavljamo se na velikoj plaži kratko jer moramo natrag. Uglavi stalno imamo upozorenje, ako zakasnimo, morati ćemo čekati oko 6 sati neplanirano, a i bilo je kasno posljepodne. Sretno prelazimo zaljev i onda nazad lagano preko pješćanh plaža nazad da kombija. A kombi se užario od sunca, jer smo ga zaboravili ostaviti u hladu, ali nam se hlad malo pomakao. Krečemo dalje u avanturu po južnom otoku točnije prema gradu Westport-u.


sea kayaking u nacionalnom parku Abel Tasman


zlatne pješčane plaže u nacionalnom parku Abel Tasman


ovo je uvala koju smo trebali preči za vrijeme osjeke


prekrasne školjke posvuda na plaži


na plaži možete naci i drvo, koje je ocean izbacio na plažu, tako da sada ćini prekrasnu skulpturu

SLEDECA PRICA - AVANTURA S NOVOG ZEALANDA JE BLISKI SUSTET S MORSKIM LAVOM NA STJENAMA KOD GRADA WESTPORT-a!!!

Na putu smo naišli i na viseći most na a uporedo s njim je napravljen i fly foxs. Preko mosta se ide do mjesta gdje su doseljenici tražili zlato. Dolaskom u gradić Westport opskrbili smo se hranom. Gadić mi se nije baš nešto svididio. Znali smo da u blizu njega postoji kolonija morskih lavova. Potražili smo je i došli do table na kojoj piše, kolonia morskih lavova u ovom smijeru, ali u kojem smijeru, jer tabla je od silnih udara vjetra bila polomljena a mi smo se nalazili na križanju. Ipak nastavljamo ravno i dolazimo do oceana. Lagano pada mrak, a mi gledamo dečke kako izlaze iz mora s daskama za surfanje i spremaju se da idu doma. Rekoh Tanji, Idemo potražiti morke lavove dok se još vidi. Krenuli smo zajedno putičem koji vodi do izbačenih hridi. Putič je sve uži i uži, te lagano nestaje. Nismoih još našli. Spuštamo se na same hridi i lagano polako s stine na stinu skakučemo. Opet ništa. Sve je puno ogromne morske trave, koje je ocean izbacio na stijena. Kiša lagano počinje padati. Postaje klisko hodati po stijenama. I taman kad smo odlučili da se vratimo, skočih s stjijena na sljedeči kad odjednom iza leđa čuh glasan i dubok urlik. Automatski sam skočio na još jednu stijenu i lagano se okrenuo, kad uz stijenu na koju sam skočio uspravno stoji morski lav. Gledada me njemo i nemiče se, kao i ja njega. Nakon par sekundi pomičem se lagano par koraka nazad, a morski lav spušta tijelo i skriva se ispod stijene, te povremeno pušta riku. Tanja skamenjena to promatra. Morski lavovi su životinje teške i do 400kg (ovaj je bio oko 100kg), nevjerojatno brzi i snalažljivi u oceanu, ali na kopnu su znatno sporiji, ali su jako exsplozivni, te u prvih 20metara su nevjerojatno brzi. Ako vas ugrizu možete dobiti mali milion zaraznih bolesti. Nikada ne napadaju ljude, u moru ih nije uopče briga za vas (niste im zanimljivi), a na kopnu, ako stanete između njih i oceana, mogu to svatiti kao prijetnju, jer ste im presjekli jedini put za uzmak, te ako se još i počnete približavat, postoji mogučnost da če vas napast. Naravno prvo če vas upozoriti, dizanjem tijela u stoječi položaj, spreman za akciju, te glasnim urlanjem. To vam je zadnja opomena. Zato nikad ne prilazite morskim lavovima preblizu, a ako baš to želite, onda činite to s kopnene strane, i poslušajte sve savjete što sam vam ih dao.

Sutradan se budim i sretan i nesretan. Sretnan jer sam vidio iz bliske, najbliže blizine morskog lava, a nesretan jer sam očekivao cijelu koloniju, a ne samo jednog. Odlazim prošetat, i na drugom kraju velike plaže vidim puno ogromni parking koji se lagano puni turistima. Postaje mi lagano sumljiva ova situacija. Sjedamo u kombi i vračamo se ponovo na križanje na kojem smo dan prije imali nedoumicu kuda krenuti. Izabiremo sada drugi put, put koji nas nakon par minuta dovodi do velikog parkinga s natpisom seal colony 50 metaes. Idemo na vidikovac poviše stijena i gle, s vidikovca se vidi mnoštvo mali i velikih morskih lavova, kako se odmaraju, ili igraju u oceanu. Prekrasan prizor. Neki na sebi imaju i rane od međusobne borbe, odnosno, možda ih je more bacilo na stijene. Guštao sam par sati gledajući iako je dosta puhalo.


fly foxs na putu prema Westport-u


morki lav, koji me je iznenadio i jako uplašio


kolonija morskih lavova pored grada Westport-a

SLJEDECA PRICA - AVANTURA - PALACINAKA STIJENE (PRIRODNA ATRAKCIJA NOVOG ZELANDA)

Palačinka stijene nalaze se uz cestu koja ide od sjevera prema jugu uz zapadnu obalu južnog otoka. Stjene stvarno izgledaju kao palačinke, naslagane jedna na drugu. Za obilazak je potrebno nekih 20tak minuta. Palačinka stijene su visoke nekih 20-30 metara i strmo se spuštaju u ocean. Postoje mjesto kad valovi udare u stjene, morska voda koja leti nekih 20tak metara u zrak iznad palačinka stijena.


palačinka stijene


stup slane vode diže se 15tak metara iznad palačinka stijena


stijena u moru

SLJEDEČA PRIČA - AVANTURA, FOX I FRANZ JOSEF GLEČAR (vječni snijek i led)!!!

Nakon palačinka stijena uputili smo se prema glečarima. Fox i Franz Jozef glečar udaljeni su jedan od drugog nekih 20tak kilometara. Nalaze se nekih 30km od mora. Glečar je ogromna količina leda i snijega koja se nezadržljivo spušta, sentimetar po centimetar prema dole. Ustvari danas oba glečara zbog globalnog zatopljenja postaju sve manja i manja, tako da iako se spuštaju, svojom površinom su sve manji i manji, te postoji mogučnost da jednog dana nestane za puno godina. Fox i Franz Jozef glečar su velike turističke atrakcije, ali nisu jedini glečari. Na novo zelandskim alpama postoji mnogo glečara, ali do večine njih je moguče stići samo helihopterom. Na samom kraju glečara iz njih ističe rijeka koja ima prekrasnu prozirnu plavu boju vode. Nije pametno hodati ispod glečara jer uvjek postoji mogučnost snježne lavine. Turisti uz pratnju vodiča svakodnevno odlaze na penjanje po glečaru u posebnoj opremi. Oko glečara su prekrasni vodopadi. Ovdje smo prvi put susreli KIA (kiu), papagaja koji živi u ovakvim hladnim planinskim uvjetima. On je velika atrakcija ovdje, te ga je Tanja malo i nahranila iako je to zabranjeno ali oni su tako pametni i umiljati. Ja sam se čak i popeo po ledenim stepenicama na glečar ali nisam imao specijalnu opremu da odem daleko po glečaru, jer jako je klisko, pa ipak to je led. Jako je opasno bez vodiča se penjati na glečar, zbog lavina leda, snjega i kamenja, te zato što je klisko, te glečar je ispresjecan jako dubokim ledenim gromadama, te postoji mogučnost da padnete između njih, a one su duboke i više od 10tak metara. Ispod glečara je ledena rijeka koja prestavlja još jednu opasnost. Mi smo uživali u ovom ledenom, bijelom raju svega 30tak km od oceana.


Fox-ov glečar, južni otok, New Zealand


Tanja i Bruno ispod Franz Jozef glečara


turisti u pratnji vodiča se penju na glečar


stepenice po kojima hodaju tiristi uz pratnju vodiča pri penjanju na glečar

SLJEDECA AVANTURA - GRAD QUEENSTOWN, JUŽNI OTOK

Priče - avanture koje slijede,
na južnom otoku New Zealanda:

1. Kolonija morskih lavova u gradu Westport
2. Palačinke stijene (jedna od velikih nezaobilaznih atrakcija New Zealanda)
3. Fox i Franz Jozef glečar (iako je bilo ljeto na New Zealandu postoje mjesta s vječnim snijegom i ledom koji se lagano spuštaju prema moru, a to su glečari)
4. Queenstown (grad pun mladosti i svakojakih avantura)
5. Rafting na brzacima Shotover rijeke klase III, IV, V blizu grada Queenstown-a.
6. Milford Sound (nacionalni park Fiordland) – najljepši dio New Zealanda s mnoštvom vodopada prekrasnom prirodom, desetak dubokih uvala koje se nazivaju (sound), puno dupina i morskih lavova.
7. Regija Catlins ( plivanje s dupinima, druženje s morkim lavovima na plaži, istraživanje i gledanje žutih pingvina, te kraj južnog otoka Slope point)
8. grad Invercargill s prekrasnim velikim gušterom "tuatara" i grad Dunedin u kojem je kolonija albatrosa i najstrmija ulica na svijetu.
9. Grad Oamaru s velikom atrakcijom, kolonijom plavih pigvina
10. grad Christchurch u blizini kojega je poluotok Akaroa s velikom francuskom kolonijom koja živi tu od početka naseljavanja New Zealanda.
11. Kaikura – mjesto prepuno morskih lavova i mjesto odakle se ide na gledanje kitova koji prolaze tik uz obalu New Zealanda.
12. Povratak s južnog otoka na sjeverni.

na sjevernom otoku New Zealanda:

13. grad Napier s morskim muzeom New Zealanda i dupinima, morskim lavovima koji izvode fenomenalan performans u bazenu.
14. Božić u Tauronga-i
15. Nova godina u Whangarei
16. Bay of Islands
17. gradić Kerikeri i kauri ogromno drveče.
18. 90 mile beach (vožnja kombijem po plaži)
19. Pješčane dine i Cape Reanga – sami vrh sjevernog otoka
20. Kauri drveče, gum, gradovi Kaitaia i Dargaville s hrvatskim natpisima dobrodošlice i pozdrava za sretan put pored ceste, hrvatskim - dalamtinskim klubovima, spomenicima prvim kopačima gum smole –hrvatima, te hrvatskoj crkvi na samom kraju New Zealandu.
21. Coromandel regija (katedrala špilja i hot wather beach s natpisima NO SWIMMING).
22. Povratak iz Aucklanda, preko Sydney, Hong Konga, Londona u Hrvatsku.