četvrtak, 07.08.2008.

Naamarie

Vijest o Corvusovoj smrti proširila se među hpffovcima prije dosta vremena. Zašto o tome nisam napisala ni riječi? Zašto mu nisam posvetila post? Zašto sam do nedavno još očekivala da će se pojaviti na MSN-u i pozdraviti me sa svojim uobičajenim "hej, curetak"?

Kad mi je Leah rekla da je mrtav, ni na trenutak nisam posumnjala u istinitost njenih riječi. Rae mi je rekla da sam naivna, ali ja sam znala da je to istina. Da je Corvus uistinu mrtav.

Znala sam da nešto nije u redu. Na MSN-u nije bio mjesecima, na blogu nije ništa napisao mjesecima, a na moj zabrinuti e-mail je odgovorio kratko i nekako previše formalno.

U posljednjim razgovorima s njim osjećala sam da pati. Znala sam da se osoba s druge strane ekrana ne smiješi i da nije sretna. Na moje pitanje "Je li sve u redu?" odgovorio je potvrdno, ali ja sam znala da nije tako. Ipak, nisam ustrajala, nisam zapitkivala. Njegova je odluka bila hoće li razgovarati o tome sa mnom ili neće i ja sam ju poštivala.

Leah mi je rekla da sam pisala jednu od njegovih najdražih priča i da sam ga poznavala bolje od mnogih. Poslala mi je neke stvari koje je on napisao i ja sam polako počela shvaćati kako se osjećao. Kada sam pitala zašto se tako osjećao, Leah nije odgovorila ništa konkretno, dapače, rekla je da nitko nije siguran.

On je jednom rekao da se nada da ću jednom napisati knjigu i da bi ju on prvi kupio i prvi stajao u redu za autogram. Tako mi je Leah rekla.

Voljela sam ga. Ne u onom ljubavnom smislu, već kao prijatelja. Uvijek je govorio da mi je na raspolaganju u vezi mog hpffa. Razgovori s njim su me vadili iz inspiracijskih blokada, a njegovoj priči sam se iskreno divila.

Još nisam odgovorila na pitanja s početka posta, zar ne?

Jer se nisam oprostila s njim. Dopustila sam sebi da bude živ u mom srcu. Jer uz svu onu bol rastanka sa svojim osmašima, nisam mogla podnijeti bol još jednog, ali ovog puta vječnog, rastanka.

I sada zapravo shvaćam koliko sam voljela svog prijatelja. Moja bol za njim prerasla je suze.

I uvijek ćeš mi nedostajati.

And all will turn
to silver glass,
light on the water
grey ships pass
Into the west.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.