NEIZBJEŽNO ČEKANJE ČOVJEKA

Razmišljajući o životu koji prolazi
Od onom što s tobom tiho odlazi
Nema ništa ljepše od bijede i jada
Možda je tvoj trenutak došao sada
Da te gaze i pljuju po tebi
A ni ti ne misliš bolje o sebi
Drugi te gledaju ispod oka mrko
Svugdje prolaziš brzim trkom
Neobično je da ima i dobrih ljudi
Jer rijetki su te dobre čudi
Svi drugi su bezobrazni,
Živčani i ludi
S time se ponose
Pa kasnije mnogi posljedice nose
Ja nisam neka poznata faca
Ni čovjek koju dobru rimu baca
Želim reći da nisam ni šminker ni metalac
Ja sam samo suvremenog doba neandertalac
Bojimo se pričati i družiti s drugim ljudima
Jer problema i briga pun k.... ima
Neiskusni smo i ne znam posljedice svega
Pa ponekad nam oštrija kazna treba
Previše ima gluposti u svijetu
Bojimo se čak ptica u letu
Sve je više ponižavanja iz dana u dan
Samo neki postižu svoj željeni san
Više nikom nije dobar dan
Samo se iz neke pristojnosti reče
A zamišjaš ga kao obični smeće
Nema nikog da nas štiti
Samo nas vjera ponekad okrijepi
Čekamo samo bolje sutra
Iznova krećemo svakog jutra
Prirodu više nitko i ne gleda
Zašto je stvorena
Jel´ nam uopče treba
Loše se živi
I čovjek se tomu divi
Jer sve što je loše voli
Grube riječi su mu glavni idoli
Sve ostalo su nepoznati simboli
Teško se Bogu molitvom javit
I za blagdane ga brižno slavit
Cijeli svijet je tužan
I smrtno ružan
Obračamo se gospodaru neba
Samo kad nam nešto zatreba
A ja, za promjenama žudim
I za promjene se puno trudim
Svima se na kraju loše piše
Jednom se živi
I nikad više!
|