Prije no što vam ispričam o čemu sam nedavno kontemplirala, molim da mi se jave svi blogovski vrapci koji JOŠ ne znaju da imam dvoje djece od kojih je jedna Pametnica od sedam i pol ljeta i jedan mali Pišmiš (kodno ime: Guzonja) od 10 mjeseci. E, tako, sad kad su svi obaviješteni, možemo dalje.
Dakle, iako Jezdimirkino blog kumče vrlo lijepo napreduje – dapače – što u kilama (a ima ih otprilike koliko i mjeseci), što u centimetrima (još malo pa ćemo morati stol odozdo okljaštriti), što u vještinama (mališa je doslovno shvatio pinceta hvat pa se trudi pronaći najsitniju od sitnih mrvica, čak i među vlaknima usisanog tepiha), pa i u apetitu (izjest će nas mali požderuh, što je njemu mrknuti pola oslića polkilaša), imamo jedan mali zdravsteni išju.
Naime, ono što dermatolozi na svom jeziku zovu atopijski dermatitis, Guzonji se interpretiralo po koži obje noge u obliku ekcema. Nije to ništa strašno i najčešće se povuče samo od sebe kroz nekoliko godina, ali takvu kožu treba neprestano trackati masnim i neutralnim kremicama, kupati je samo u uljnim kupkama, paziti na prehranu da ne bi neki alergeni iz hrane pogoršali stvar i štititi je od sunca i isušivanja.
Kad smo saznali da moje dijete ima to "stanje" ja sam, kao i svaka brižna internetski obdarena mama, pohrlila prema netu i uguglala rečenu dijagnozu e da bih dobila štokoju informaciju, iskustvo i koristan savjet. Od svega toga dobila sam samo glavobolju i napadaje histerije. Bila sam dovoljno šašava da kliknem na guglove slike i pogledam kako to izgleda kod druge djece smetnuvši sa svog iberzabrinutog majčinskog dijela mozga da se najčešće prikazuju ekstremni slučajevi od kojih vam pozli, jer se kod onih drugih, uobičajenih, ionako nema što vidjeti. Tako sam histerično zbrajala kilometre koje ću prijeći do otkrića neke čudotvorne trave, čaja ili pomade koja će problem odagnati u hipu, razmišljala o mogućnosti da se s djetetom preselim na more jer takvoj koži pogoduje morska voda, hoću li iz stana izbaciti sve što skuplja prašinu (ostalo bi mi otprilike nešto parketa, tu i tamo koji komad namještaja i par stolaca), kako ću pronaći nekog znanstvenika koji je dobio Nobelovu nagradu za lijek protiv atopijskog dermitisa i nadalje u istom revijalnom tonu.
U međuvremenu je među moje zvuzlane moždane vijuge prodrla zraka sunca pa sam se dosjetila da bi možda maslinovo ulje domesticus moglo pomoći. Ovo potonje je doputovalo u kanistru od 10 litara iz Konavala, a gazde se kunu da su si od usta otrgli da bi nam ga poslali. Ejmen!
Uz to, Sveki-Peki (to je moja svekrva, od milja!!) je hodočastila po Arizoni (ne, Xiola, ne po onoj američkoj, nego bosanskoj) i iz obližnje ljekarne nabavila nam "pavlovićevu" mast proizvedenu u Zemunu u kutijama veličine omanje buče, za svega par novčića. Sam pogled na kremu zajedno s uključenim organom za olfaktivne senzacije podsjetio me je na one bijele okrugle kutijice karbofix ljepila sa smiješnom spatulicom iz posebnog pretinca koja bi nakon prve upotrebe zauvijek ostala unutra kao zabetonirana. Jedina namjena koja mi se za tu kremu činila priličnom zvala se rit, tj. mislila sam u svom majčinski skrbnom umu, da maloj guzi ionako neće biti ništa ako je malo namažem karbonovom pastom. U najgorem slučaju, s vremena na vrijeme, na kućnim vratima će trebati podmazati šarke pa će zalihe kreme dobro doći. I kao što to obično biva, a neki kažu da je čovjek tako otkrio i kuhanu hranu, slučajno smo jednom namazali ekcemičnu kožu tom nosu neugodnom žitkom masom i gle čuda... reakcija je bila fantastična.
Oblije me ledeni znoj kad si zbrojim koliko sam novca bacila na sve one fensi šmensi razvikane i prokleto skupe kreme koje se mogu pronaći samo u vrlo rijetkim ljekarnama. Ne samo da sam potrošila prosječan par cipela u potrazi za čudotvornom kremom, nego sam i toliko puta speglala karticu da sam svaki mjesec s pristiglim ameriken računom dobila mali infarkt.
No, trenutna situacija je ovakva:
- dermatologica je od čuda skoro pala pod stol kad je vidjela rezultate, mogla bih se doduše zakleti i da se potajno prekrižila kao da je vidjela ukazanje, ali je ipak, revno, prepisala kortikosteroidnu kremu koju smo - bacili u koš;
- baka ide redovito preko granice u susjednu nam državu s veznikom između dva slova i usprkos carinikovim izbečenim očima polulegalno prebacuje kreme u količinama koje bi običnim guzama dostajale za barem dvije godine;
- kod nas doma vlada zabrana trošenja konavoskog ulja u sve svrhe osim za mazanje dječjih nožica,
- a i ja sam nakon cijele priče naučila još jednu stvar – karbonovo ljepilo, baš kao i ova krema, smrde po bademovom ulju. I neka oproste mom supersenzitivnom nosu koji se usuđuje blasfemično tvrditi da to smrdi, svi oni oko mene koji me nastoje uvjeriti kako to miriši. Meni smrdi, kata-fakin-strofa mi to smrdi. Ali i dalje mackam i trackam, čak bez kvačice na nosu.
Palo mi je na pamet da bi bila dobra fora kad bi tvornica rečene kreme ugradila neki spremnik od par tona u dvorište naše zgrade, nešto poput spremnika ukapljenog plina, s pipom u razini mog balkona, pa da si po potrebi samo nadopunim kutijicu. Ne samo što bi uštedjeli na ambalaži, putovanjima i graničnim prelascima, uštedjeli bi i koju plaću mom svekru. Osim ako niste pomislili da se maj madr in lo iz kupnje vraća samo s kremicama...
p.s. Xi, torta će bit, oš doć? 
| < | srpanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
'Malo sim, malo tam!' :-))
nymphea@net.hr
Blog.hr
Statistiku ne kužim i zato sam je uklonila. Tko šljivi brojke, dajte komentare :-))
Brod je u boci
Čoravi udo - lud ko gužvara i s uvrnutom uškom!
Demjan - šije 'moher' haljine
E.P.
Herostrat
Hrundi v. bakshi
Jana s iglama
Jazzie
Jezdimirka
Scorpy The Jezikoslovac
Kućanica u Japanu
Lucy
Milou
Nemiri
Nixa
Porto
Suzy
Šanzelizee - još jedna Mama
Translatorica
Trillian
XXX(iola)