Dragi moji, u cijelom mom dugom petomjesečnom bebanskom životu svega mi se već dogodilo, ali ovako nešto...
A ja sam mislio da će me štititi i paziti i sve to, kad ono...
Spavam ja tako jučer, a svi znaju da idem spavati prije piceka i kokoši iz prabakinog kokošinjca, kad me prene neki čudan osjećaj. Tresavi. Iako još nisam počeo gurati prste u utičnicu niti cuclati daljinski ili mobitele po kući, imao sam osjećaj da me pogodila neka podzemna munja ili neka čudna kozmička vibra...
Istovremeno je mama u blagovaoni za stolom čeprkala nešto po kompu i koliko čujem, pokušavala skucati neki tekst za blog. Možda se to u stvari blog editor zatreso začudivši se što se napokon primila tipkovnice.
Kako bilo, tata se kleo da on nije osjetio ništa, a mama svjedoči jutros kako je osjetila svu silu senzacija, od struje, podzemnog klokotanja, ogromne zmije koja joj ruje pod tepihom ili možda čak jahanja na divljim vodama (ili su bili konji, ne sjećam se!).
I da nije bilo ponoćnih vijesti, tata bi ju još prije spavanja bio proglasio ludom. Kad ono... svi smo se u taj kasni sat zabrinuli za prabakine kokice i netom izvaljana jaja. Jer se potres dogodio baš tamo negdje među bregima gdje živi moja prabaka*.
Iako sam još jako premali za znanstvena objašnjenja imam ja neka svoja tumačenja. Uzevši u obzir mjesto događaja i vremensku odrednicu mogu zaključiti tek da se radi o sljedećem: u svim se vinorodnim krajevima kontinentalne Hrvatske neki dan slavilo Vincekovo, a tada se, zna se, krste trseki. A krste se češnjovkama. Koje se obično potpune kakvim prilogom u vidu graha i još naknadno obilno zaliju vinom. Jedini logični zaključak nakon ovakvih fešti očituje se u probavnim posljedicama zemljotresne jačine, obično pod lokalnim nazivima Zvonimir, Tihomir i slično. Nije uragan Katica, nego prdac Zvonkec...
Moja draga teta koja je u dodiru s prirodom i zato svako jutro pojede natašte jednu jabuku, kaže da se to Majčica Zemlja pobunila jel su je nekoliko stotina godina rovali (u rudnicima kopali bakar), i nedaju zemljici da spava. Ona je, koliko čujem, jučer u stavu mirno sjela na stolac pod nosivi zid i podigla u zrak ruku pomirbenicu poručivši: Dajte Zemlji mira! Haugh!
Preživjeh svoj prvi potres! Haugh!
*Rude, mjestašce kraj Samobora u zelenim bregima Samoborskog gorja poznato po greblici, Oštrcu, češnjovkama i glavobolčeku pretencioznog naziva kiseliš! Obavezno posjetiti! Na 30 minuta od Zagreba. U zimskim uvjetima obavezna uporaba lanaca za gume, cepina, užadi za alpske uspone. Prije polaska obavijestiti gorsku službu spašavanja i povesti Bernardinca s bačvicom ruma!
| < | siječanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
'Malo sim, malo tam!' :-))
nymphea@net.hr
Blog.hr
Statistiku ne kužim i zato sam je uklonila. Tko šljivi brojke, dajte komentare :-))
Brod je u boci
Čoravi udo - lud ko gužvara i s uvrnutom uškom!
Demjan - šije 'moher' haljine
E.P.
Herostrat
Hrundi v. bakshi
Jana s iglama
Jazzie
Jezdimirka
Scorpy The Jezikoslovac
Kućanica u Japanu
Lucy
Milou
Nemiri
Nixa
Porto
Suzy
Šanzelizee - još jedna Mama
Translatorica
Trillian
XXX(iola)