Dosta više cmizdrenja za morem! Šmrc! Buuahahaaa! Evo jedne priče. Svaka slučajnost sa živim osobama potpuno je i slučajno nenamjerna! Uostalom, petak je, nije dan za teške teme! I nema slike, nisam mogla naci pravu. Ako netko ima neku ideju, nek posalje!
Milka
Avetinjski prazni hodnici… mukli zvuk koraka po mramornom podu. Zujanje aparata za kavu kraj WC-a. Miris vlažna drva… neke su police ostavili na hodniku razbacane, čekaju knjige. Otključava ured, ključ malo zapinje u bravi. Niz leđa joj prolaze trnci. Već par dana, od početka ljeta, otkad su svi otišli na godišnje odmore, nekakav je nelagodan osjećaj prati čim uđe u zgradu. Sama je u uredu, ogleda se u staklenim vratima ormara – izgubila je malo oko bokova na moru. Plivajući… hmm! Opet onaj čudan zvuk, kao da netko… kao da vuče nešto po hodniku. Muklo, vrećasto, šušljavo, a opet jedva čujno. Zaključala bi se iznutra, ali to je smiješno. Pa sigurna je tu, to je jedno od najsigurnijih mjesta u gradu… Sjela je za stol, upalila računalo… šifra… kako ono ide… Šušanj opet! Ma, možda su one mačke ušle u zgradu pa se pletu po hodnicima… Srknu jedan gutljaj kave, pa još jedan. Svejedno joj je neugodno. Pušta si muziku, nešto žestoko da ju malo razbudi i skrene joj misli. Čita vijesti na internetu. Opet tračevi, sami tračevi, ubojstva, prometne nezgode… novi auti, novi frajeri. Stare fore.
Nakon par minuta mora na zahod. Ma strpit će se još malo. Nema veze, ma baš su zanimljive ove vijesti: koliko je porasla vrijednost dionica tvrtke za proizvodnju tranzistora u Tajvanu – pet posto! Fijuuu! Uhhh, mjehur joj je pun… puknut će. Mora van, ipak. Dobro, daj se skuliraj, pa koji ti je jarac!? Pa, nema nikoga… ajde, lijepo otvori vrata pa tri koraka lijevo, otvori vrata od WC-a… brrr, žmarci su je prošli. Ušla je u zahod… nekoliko minuta kasnije pere ruke (da ne bi bilo kao u statistikama, 70% ljudi ne pere ruke nakon nužde…) – krajičkom oka vidi komadić ljubičaste tkanine. Stane joj knedla u grlu, trak vode iz pipe prska po umivaoniku… stoji kao ukopana u mjestu, zrnca znoja pojavljuju se na vrhu čela. Užasnuta vidi kako se vrata polako otvaraju prema njoj, uz laganu, skvičeću škripu – nokti u natikačama. Dugi, žuti, malo povijeni prema gore, stara, crna iskrzana papuča od skaja, bosa noga, zatim dlake, da dlake… dlakurde, dugačke crne malje, ma frizure bi se mogle radit… koljeno kvrgavo naborano, rub kute… donji gumb otkopčan… bogek moj dragi, pa jel ovo nije bilo dosta horora do sad, još i stegno… čistačice Milke. Milka joj nije pravo ime, tako su je prozvali jer ima velike oči, plave, vodnjikave, okrugle i dugačke, uvijene trepavice, kao kravica. I ima kravice doma, u štali, nosi domaći sir i vrhnje tetama po kancelarijama: Lepa moja, takav sirek ne buš nigdi dobila. Ovo vrhne ti je praf domaće! Naj se niš sekirat, to ti bu lepa štrudlica… Uvijek ima onaj specifičan miris po siru, kiselo, oporo, stajski, domaće. Gospođa Milka se smije, veliki osmijeh na licu, od uha do uha… ispod nosa ima bradavicu na vrhu koje se kočopere dlačice… Trajna joj drži valjda tri mjeseca, kosa joj je tako uštogljena u svojim kovrčama, bogzna jel to ikad pere. Malo joj je laknulo, čistačica je bezopasna. Dobar dan, dobar dan, kak ste, ima kaj novoga? Kak su kravice? Imate kaj sireka? Ma, ne pečem sad štrudle preko ljeta, malo je vruće, ali… sir s vrhnjem i lukom… to vam ja jako volim jest. Milka ne odgovara puno, samo nešto klima glavom i ceri se. Prolazi iza nje. Valjda ide počistiti zahode. Pobrisati pod… Uzima papir i briše ruke, saginje se lagano baciti papir u koš kad…fiiijuuu, zviz! Udarac je bio tako jak da se odmah skljokala na pod. A onda još jedan – zviz! Bonk! Crvena zmijica krvi pojurila je po bijelim pločicama slijevajući se u lokvicu na udubini u sredini prostorije. Čistačica Milka se zlurado smijala. Kapljice krvi poprskale su joj uredno lakirane kovrčice na glavi. Malo ima i po licu. Briše rukavom. Pljuje u ruke, zamahuje… još jednom, a onda se sagiba provjeriti jel diše. Ništa. Kaputt! Odložila je čekić. Majstor Joža je zaboravio čekić kad je zadnji put postavljao neke police. Milka je zadovoljna. Mrmlja si u bradu: vrag mater i te razmažene ženske: pa mora na zahod, pa si još i ruke pere, celu je kupaonu zašpricala. I ja sad da to čistim, pa kaj si oni misliju, i Milki je leto, pa ne bum se ja sad tu švicala i brisala pločice za njima. A onda tam f kancelariji pun koš nameče, te nekakvi jogurtići, pa šalica od kave, kaj, još i da joj to operem. Bum figu! Sad bum lepo mirna, zaprem vrata, zaklučam i to je to. Odlazi šepesavo po hodniku, vuče jednu nogu u papučama od skaja. Okicama trepće, trepavice se lagano spuštaju i podižu, smiješak na licu: još je jedna gotova…
A benjamine im je pokokala još u proljeće – pa još i to vražje cveće treba zalevat, kak da ne!
| < | kolovoz, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
'Malo sim, malo tam!' :-))
nymphea@net.hr
Blog.hr
Statistiku ne kužim i zato sam je uklonila. Tko šljivi brojke, dajte komentare :-))
Brod je u boci
Čoravi udo - lud ko gužvara i s uvrnutom uškom!
Demjan - šije 'moher' haljine
E.P.
Herostrat
Hrundi v. bakshi
Jana s iglama
Jazzie
Jezdimirka
Scorpy The Jezikoslovac
Kućanica u Japanu
Lucy
Milou
Nemiri
Nixa
Porto
Suzy
Šanzelizee - još jedna Mama
Translatorica
Trillian
XXX(iola)