Nymphea - luckasta mama https://blog.dnevnik.hr/nymphea
srijeda, 11.08.2004.
Prijatelji
Koja velika riječ – prijatelj! I tako puna svakakvih značenja i podrazumijevanja. Naših očekivanja, nada, želja… I u tome je valjda kvaka: kad očekuješ nešto, zvekne te po glavi. Ne bi trebalo ništa očekivati. Nadaj se najboljemu, očekuj najgore – tako je govorila jedna moja frendica.
I onda jučer… divan dan, lagani šoping u gradu, slatkač, kava, kino za kraj… i vidim osobu koju sam nekada zvala svojom najboljom prijateljicom. I koja već godinama živi vani. Moja bivša najbolja prijateljica bila mi je poput sestre. Nas smo dvije mijenjale svijet, smijale se poteškoćama u facu, jedna drugu pridizale nakon spoticanja, grlile se u suzama, šaputale pod ispitima, spavale u istom krevetu nakon tuluma, klafrale satima na telefon… pisale si pisma. A onda je ona odlučila zašutjeti, ne javljati se više, pa se i udala u Zagrebu, a ja sam to saznala nekoliko mjeseci kasnije od treće osobe. Ona je moja vjenčana kuma, ja sam trebala biti njezina.
Sretnemo se sinoc, prvo je prošla pored mene kao da me ne vidi. No, nekom čudnom slučajnošću (a to postoji?) i ona je kupila karte za isti film, za sjedala u redu ispred našeg! Još je dva puta pokušala izbjeći, a onda je ipak prišla. I odmah se počela ispričavati: pa ti si se toliko promijenila, pa ne bih te nikada prepoznala… Gledala sam je u oči dok je to frfljala, izbjegavala je pogled. I onda ono najgore: pitala me gdje radim, kad sam joj objasnila, njen je komentar bio pun žući i… ljubomore. Jer imam odličan posao.
Dala sam joj i svoju vizitku i rekla joj: ako si još u Zagrebu, javi se. Na izlasku iz kina, stisnula sam joj ruku i rekla joj još jednom: imaš moj broj, ako si još tu, nazovi. I sve to ne bi bilo tako značajno da nisam zastala nad sobom. Gotovo kao da sam se pogledala u izlogu u prolazu i skužila da je nešto čudno na cijeloj slici: smješkam se! Nisam ogorčena, nema tuge, ljutnje… zapravo, sve su velike emocije izostale. Čudno?! Netko mi je rekao da se ne treba osvrtati, osim za najbližima. Mislila sam da mi je ona bila jedna od tih, najbližih. Varka? Pitam se sad, hoće li se javiti? I nekako mi se čini da hoće, a ja nisam sigurna da je želim vidjeti. Je li moguće da jednom u životu osjećaš nešto tako snažno za nekoga, a onda nakon nekog vremena više ništa. Ili gotovo ništa!? Kako se to osjećaji izližu? Ma, sjetila sam se odmah i La Rochefoucaulta: ono o vjetru, udaljenosti i vatri i ljubavi. Jel to primjenjivo na ovaj slučaj? I ako se vidim s njom, o čemu ćemo pričati? I baš me to straši: taj nedostatak osjećaja! Neki ljudi moraju ostati tamo gdje smo ih ostavili, ne valja ih ponovno vaditi iz ladica i razgledavati. Jer to nisu lutke, već živi ljudi sa svojim životima, a tko sam ja da sad u taj život upadam naglavačke?
Ipak, imam osjećaj da ta priča još nije gotova…
| < | kolovoz, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
'Malo sim, malo tam!' :-))
nymphea@net.hr
Linkovi
Blog.hr
Statistiku ne kužim i zato sam je uklonila. Tko šljivi brojke, dajte komentare :-))
Bloga mi moga, previše vas je... 
Brod je u boci
Čoravi udo - lud ko gužvara i s uvrnutom uškom!
Demjan - šije 'moher' haljine
E.P.
Herostrat
Hrundi v. bakshi
Jana s iglama
Jazzie
Jezdimirka
Scorpy The Jezikoslovac
Kućanica u Japanu
Lucy
Milou
Nemiri
Nixa
Porto
Suzy
Šanzelizee - još jedna Mama
Translatorica
Trillian
XXX(iola)