*God Put A Smile Upon Your Face*
21.06.2006., srijeda
***Moja naaaaaaaajveća ljubav***
Ako nešto volim na ovom svijetu, onda volim more........
 Iako sam ja maaalo gradsko djetešce, dalmatinska krv se bljučka u meni...  More...  Svaki me put iznova razveseli i opčini svojom ljepotom...  Ne mogu riječima opisati koliko ga volim.... I kako jedva čekam dan kad ćemo se opet sresti... I znam da ću se opet, kao i svakog ljeta, osjećati kao malo dijete kad ga vidim....pa kad uostalom, to i jesam....   I žao mi je što ovog ljeta nećemo svi skupa ići na more....  Jer nema mi ljepšeg osjećaja od tog.... Vozimo se u našoj sivoj zakuhanoj Mazdici bez klime....svi prozori otvoreni... Marley nam glasno pjeva, i mi s njim.... Papamo lisnata od višnje  i pijuckamo  colu iz limenke....Dosta nam je vožnje, umorni smo, znojni i guze nas bole od sjedenja... Ali naše glave naslonjene na prozorska stakla i osmjesi na licima su nešto što se ne zaboravlja.... Jaaaaako puno volim svoju obitelj i stvarno sam sretna što me roda baš njima donijela....  I veselim se što ću vidjeti mamu kako bezbrižno na našoj terasi rješava križaljku i tatu kak skače u more i peče lokarde ispod palme.... I veselim se salati od domaće paprike i paradajza... I onim sunčanim vrućim jutrima s mirisom mora u nosu.... I veselim se smokvama iz dvorišta.... I piciginu...  I izgorenim leđima....  Tuširanju ispod breskve.... Bosim nogama.... I cvrčcima.... Šarenom suncobranu.......... I gušterima... A i trajnom mlijeku u čokolinu........ Bože, kako se ***veselim***..................... |
*
