nutrina
subota, 30.05.2015.
SPLIT
Kroz šapat mog užitka
U toplom predvečerju
Šetam se ulicama moga grada,
Gdje izazov njegove prošlosti
Ostavlja patinu na kamenu
I pečat na licu drevne starine.
Ulazim u ''Deoklecjanovu palaču''
Jedinstveni živući spomenik
Koji kao blagodat starog Splita
Piše historiju prošlosti od postanka.
Zaustavljam se na ''Peristilu''
Centru palače i čitavog grada
Što otkriva da je baš tu
Deoklecijan živio svoj život
Ugađajući osobnim željama.
Tu je zabilježena priča posebnosti
Koja još uvijek žive u stvarnosti
Uz robove i nevažnost ostalih
Za ispunjenje bogastva svoje intime.
Tu je započeo grad
U kojem su vlade raznih naroda
Utisnuli svoj trag kulture
Na ovom jedinstvenom mjestu
S veselim srcem splitskog naroda.
Balature, tiramoli i podrumi
Uske uličice i dvorske širine
S mnogo detalja i spomenika
S ''Vestibulom'' i katedralom Svetog Dujma
Čini savršenu i pravilnu cjelinu
I danas se čuje klapa po uglovima
S ''dalmatinskom pismom''
Što dočarava starinu vremena.
Ispisuje vrijednost u istini.
Trgnem se i krenem dalje uskom ulicom
Izlizanim kamenim pločnikom
Do ''Pijace'' Prepune ljepih detalja
S starinskim satom na zidu.
Rađaju mi se sjećanja iz mladosti
Kako se tamo sastajala mladost grada
I tražila svoje simpatije za ljubav
Svoja draga lica u emocijama.
Dolazim do ''Peškarije'' s mirisom ribe
Pa prolazim Marmontovom ulicom
Koja je vidljivo odijelila
Rimsku od Francuske kulture
Ostavljajući tragove raznih osvajača.
Penjem se do zelenog ''Marjana''
Brda kao ''duše Splita''
Što pruža preglednost okoline
Bogatu panoramu grada.
Gledam ono što samo Split ima
Fantastičnu dugačku i zaobljenu rivu
Ukrašenu s mnogo stabala i palmi
Lučicu punu jahti i glisera
Luku s mnogo brodova i trajekta
I ponekim ogromnim kruzerom.
Tu ''Lučka kapetanija''
Dolazi do izražaja
Uz mnoštvo otoka i poluotoka
Zaljeva, uvala i draga
Dok jedinstvene ''Bačvice''
Čine savršen pejsaž.
Veseo i bučan grad pun viceva i šale
Žive na svoj način užitkom kroz sitnice
Pa zastanu i zapjevaju koju dalmatinsku
Što popunjava blago grada.
Stepenicama se spuštam do ''Zapadne obale''
Uređene sa stilom i oznakama ''velikih''
Da se ne zaborave nikada.
Gdje sjednem na klupu
I pogled mi poleti preko jahti
Do meni najdražeg otoka Brača.
Osjetim sjetu kroz sjećanje
I milinu momenta u suton
Podignem se i krenem u povratak kući
A sunce se utapa tamo na horizontu
Daleko negdje u morsku dubinu
Ostavljajući dugin trag za sobom.
Oznake: povjest
