Mržnja..nepravda..ratovi…krv...tragedija..zlostavljanje…zlo…
«People killin', people dyin'
Children hurt and you hear them cryin'..»
U kakvom mi to svijetu živimo?
Ponosni smo na sve što se događa oko nas?
..možda bismo se morali sramiti..
"..tuga me noćas dotakla..
rukom što osmijeh ubija..."
i ne vidim razlog zašto ne bismo mogli jednostavno voljeti jedni druge..
prihvaćati ljude oko sebe takve kakvi jesu..
crne, bijele, žute, prljave, visoke, niske, bogate, siromašne, sramežljive, otkačene..
«'Cause people got me, got me questionin'
Where is the love?!?»
hej ti.. u čijem srcu stanuje mržnja..ljubomora..zavist..
..zašto se na trenutak ne bi stavio u kožu te silovane djevojke..
......možeš li na trenutak biti njezin brat?
Osjećaš li bol ove majke koja je izgubila svoje dijete?
Budi to dijete koje je žrtva bolesnih umova…
Primi na sebe nemoć osobe zaražene HIV-om..
Zamisli da si otac djece ubijene u ratu..
Vidiš li vlastitu krv kako teče u potocima?!?
Kako bi se osjećao da nedužan sjediš u zatvoru?!
Poslušaj kako pucketaju sićušne kosti tvog krhkog nerođenog tijela..boli..da…
Budi prosjak koji je izgubio sve što je imao…
Gladuj pokraj one djece koja danima nemaju što jesti…
Hej ti…
sjeti se tih nemoćnih ljudi kad budeš sljedeći put htio zapucati..
kad budeš opet luđački vozio cestom ne razmišljajući da ugrožavaš tuđe živote…
zamisli da je osoba kojoj to činiš tvoj brat, sestra, majka..zamisli da je to tvoje dijete..
hoćeš li i tada opaliti?
Hoćeš li povećati brzinu?
Hoćeš li unakaziti to prekrasno lice?
Dobacivati uvrede?
Nauditi im?
Hoćeš li?!?
..znam da možemo imati bolji i ljepši svijet…
…nije ljubav nestala…
..moramo je samo ponovo otkriti …
..najprije u našim srcima..
