nutella forever

"Čovjeku, koji bi spoznao svu istinu,

ne bi preostalo ništa drugo

nego da sjedne na rub ceste

i plače do smrti..."

(Edmond Jaloux)

"And I know you're shining down on me from heaven..
Like so many friends we've lost along the way..
And I know eventually we'll be together,
One sweet day..."

Sjedila je s mnoštvom u golemoj sakralnoj prostoriji.
Disanje pojedinaca i dugo iščekivanje remetilo je mrtvu tišinu.
Bila je u prvom redu kraj dvoje ljudi. Iza nje nalazio se velik broj ljudi koji nosiše bol srca.
Između svakog od njih bio je prazan prostor dovoljan za dva čovjeka.
Tišinu su prekinuli nečuveni zvuci, nezamisliva melodija.
Prostorija se obojila predivnim anđeoskim bojama.
Oči sviju, pa tako i nje, bijahu uprte prema gore.



I svakome od njih ispuni se želja. Iznad njihovih glava pojavi se bezbroj prekrasnih bića.
Svaki od njih bio je poseban i drugačiji,
a svi su bili nešto najčarobnije što je ikad vidjela.
Nadnaravna bića zaplesala su dvoranom držeći se za ruke
i tvoreći neopisiv prizor.
Iz njihovih srca dopirala je smirujuća simfonija kakvu svijet nije čuo.


Iako je sve to snažno djelovalo na nju, nije prestala pogledom tražiti najljepšeg anđela..njenog anđela..
A vjerojatno je svakome njegov anđeo najljepši jer..
moramo jako voljeti da bismo vidjeli ono najljepše u drugome..
A svatko od prisutnih jako je volio i upravo je ta ljubav dovela svakog od njih do ovog mjesta susreta dvaju svjetova, dviju dimenzija, susreta duša u kojima gori ljubav usprkos stvarnosti u kojoj se sada nalaze.

Voljeti je ključna riječ za ostvarenje naših snova.




U sljedećem trenutku svaka od lebdećih duša spustila se na prazno mjesto pokraj svojih najmilijih,
muža, žene, prijatelja, prijateljice, kćerke, sina, majke, oca, djeda, bake, rođaka..
I njezin je anđeo ispunio obećanje.
Zahvaljujući ljubavi koju nije uništila ni smrt,
sada je mogla ponovo zagrliti svog anđela.



To su bili najdivniji trenuci koje je ikad doživjela.
To su bili najdublji osjećaji koje je ikad osjetila.
To je bio zagrljaj za sve one dane samoće i beskrajne tuge.
Jer ponovno je držala za ruku srce koje je obrisalo suze i vratilo osmijeh na lice.
Prvi put je osjetila onu istinsku radost.
Opijeni zajedničkim trenucima sreće, anđeo i ona proživljavali su svaku darovanu sekundu.


Bio joj je poklonjen dio prošlosti. Izgubljeno vrijeme morala je nadoknaditi u nekoliko momenata,
a tu priliku nikako nije htjela propustiti.
Uživala je u svakom dodiru, pogledu..
upijala je svaku riječ, pohranjivala svaki osmijeh..

No, toj idili bližio se kraj..i ona je to osjetila..
već sljedeće sekunde anđeo je podigao svoja krila
i polako se vraćao na mjesto gdje ga je prvi put ugledala.
Tijelom joj je prošla strahovita bol..bol rastanka..



Bila je svjesna da će proći mnogo vremena do ponovnog susreta..
do ponovnog zagrljaja..

Ali..osjećala je čudan spokoj i nesvakidašnji mir u srcu.
Pogledi im se spojiše..
I tad je znala da se moraju sresti..tko zna kad..
no, bila je potpuno sigurna u to da će njihova srca vječno kucati istim snagom..
sve dok se ponovo ne zagrle i postanu dio vječnosti..



..sjedila je još dosta vremena pod dojmom oproštajne pjesme i duboko zahvaljivala..

Rekla sam noćas da vam moram pisat o tome što me trenutno usrećuje..


Shot at 2007-07-16
A to je….
…da sam upala na filozofski, konkretnije na psihologiju i konačno iam mogućnost ostvariti svoj najveći san …

… jedna predivna i posebna osoba koja sada spava daleko od mene i koja je razlog zašto se ujutro budim s osmijehom na licu…


Shot at 2007-07-16

a sve to je jako, jako važno jer sam čekala na to dugo, dugo vremena..
pa me sad nitko, ali baš nitko ne može uvjerit u to da se snovi ne ostvaruju..
samo što na velike snove moramo malčice pričekati.. e, pa sad..tko ima strpljenja.. ;)

Udahni zrak koji dolazi, sve je gotovo..i mi smo spašeni!!!!

Da..sve je sad iza mene..

Shot at 2007-07-16
…..
Mjesto i kuća u kojoj sam živjela.. srednja škola.. prva ljubav..
Maturantski dani…maturalna večer.. postmaturantsko ludo stanje..
Razočaranje..srušeni snovi..lomljenje svega što sam vjerovala..
…bol koja je trgala..
..polaganje viteštva koje je davalo utjehu..
….vrtoglavica..
pitanja bez odgovora.. krivnja..žaljenje.. …..

i iako se činilo da će taj mrak trajati godinama..
pokazalo se da nije tako..
jer se sreća sakrila u kutu… (najslađih usana..)


Shot at 2007-07-16

Zatvorenih očiju…i vlažno od poljubaca…

Sve je neobično ako te volim …ako te volim…


Shot at 2007-07-16

Sve je neobično..neopisivo čudesno..jer ni u najluđim snovima nisam zamišljala da ću biti ovako sretna..da će se sve posložit i više nego što meni odgovara..

..vrtuljak se okreće… igračke i djeca…

I ponekad se čini tako nestvarno…sve dok me njegov glas ne uvjeri da je sve stvarnost..
da je tuga nešto čega više nema u mojoj svakodnevici..
i da nema više razloga zbog kojeg bih morala pustiti suze..
jer jedina osoba koja je zaslužila moje suze..najvjerojatnije nikad neće učiniti da zbog nje moram plakati..
a TO JE VRIJEDILO ČEKATI..


jer nebo su pokrile zvijezde sjajne..
a tajne su prestale biti tajne..
i svaki dodir tvoj nema cijenu,
od tužne si stvorio sretnu ženu..


Shot at 2007-07-16

To Je VrIjEdIlO čEkAtI…