nutella forever

jučer bijah na koncertu tonija cetinskog..
unatoč kišici i hladnoći bijaše prekrasno..
obožavam njegove pjesme i njega i sve skupa;)
sliknuh,ali se ne vidi baš dobro..pa ako uspijete iz ovog vidjeti nešt…;)



a sad.. slijede najbolji dijelovi najdražih pjesmi;)

jer draži su ti oni što pričaju lažno
i kupuju ti stvari
da to ti je važno
a ja te volim
tako da ne znam što reći
i svakog dana pišem pjesme bez riječi.. (što si ti meni)

da nam Bog noćas da
ljubav kao zadnju priliku
rađe nego svijet
uzeo bih nju..
i nebi nitko kao ja
tvoju ljubav tako čuvao
nju sam imao,
pa izgubio.. (kad bi dao Bog)

Sa 100 dugih godina ,Bog me kaznio
bez tvog dodira..
Nek te zagrli netko sretniji,
čuvali te svi dobri anđeli.. (nek te zagrli netko sretniji)

i za kraj.. pjesma osobi koju volim najviše na svijetu..i koja mi u sekundi može život učiniti djelićem prekrasnih snova..


jer ti si najbolje,najbolje..
moj dobri anđele..
od svega što su mi donijele
sve ove sive godine..

ljudi sve vas pusam.. budite mi sretni;)

dugo se nisam javila..hvala vam na komentarima i mišljenjima..
ne znam..nisam promijenila mišljenje..ali sam u međuvremenu imala priliku čuvati jednu jako malu bebu.. dok ti se onak nasmije.. joooj.. nema šanse da ostaneš ravnodušan.. taj osmijeh te usreći bar na trenutak..

bila sam jako zbedirana .. jedna osoba mi je srušila sve lijepo u roku manje od 10 sekundi.. sjećam se jednog citata s nedavnog sata psihologije:
Nitko nas nikada ne može prisiliti da se osjećamo inferiorno ako mu mi sami to ne dopustimo.
a meni je upravo to ON učinio..osjećala sam se manje vrijednom.. postala sam samo jedan veliki broj.. nije ga zanimalo kako se ja u tom trenutku osjećam.. da li sam sretna.. a bila sam sretna.. jako sretna..i onda..klik.. sekunda..i sve se promijenilo..na licu je nestalo osmijeha.. nestalo je snova.. nestalo je nadanja.. dopustila sam mu da me povrijedi.. dopustila sam da budem jedna od manje vrijednih brojki u svijetu odraslih.. tražila sam utjehu.. tražila sam toplu riječ i zagrljaj…sjetila sam se..MALI PRINC!

prekopala sam cijeli tavan da nađem bilježnicu s željenim citatom.. uzalud..
tuga je sve više i više vladala mojim tijelom,mojim mislima..pokušala sam se oduprijeti.. nasmijati se..show must go on.. nije zvučilo uvjerljivo..
dok sam v bedu onda sam v bedu i nema šanse da me bilo kaj podigne..
onda se sjetih svega.. svega lijepoga čega više nema.. sjetim se…i opet zaboli..ovaj put luđački zaboli..
došla je ona..vidjela sam bol u njezinim očima.. vidjela sam kolko je patila gledajući me.. rekla je ono što je trebalo reći.. rekla je ono što me na trenutak smirilo..
ali.. trudila budem se svim silama da to spriječim..da budem hrabra i da ne plačem pred njom..ne zbog takvih stvari..ne zbog njega.. ne pred njom.. jer vidim da ju to boli..i ne mogu podnijeti to..njezinu nemoć da mi pomogne..jer i ona zna kolko boli.. i znam da bi sve napravila da prestane..ali neke stvari i neki događaji nikad ne prestaju..
tako i neke boli..zauvijek bole.. ne želim da ih prenosim na nju..ima i ona dosta svojih koje ju terete.. svakim danom..
ja ću svoje podnositi sama.. ako nemam snage oduprijeti im se na početku dok me pogađaju..onda moram imati snage živjeti i boriti se s njima..

danas sam posudila knjigu..Mali princ.. to me usrećilo..
htjela bih da više ljudi razumije malog princa.. htjela bih da ljudi ne mare za brojeve.. htjela bih da svi zauvijek ostanemo djeca.. htjela bih.. da nitko na svijetu ne osjeća bol, glad i samoću..htjela bih da cijenimo jedni druge.. htjela bih ljudima pokazati kolko je kiša lijepa i kako je ugodno slušati zvuk pljuska i biti mokar.. htjela bih da ljudi ne živčane zbog sitnica nego da se samo vole…
e kad bi… mislim da bi i mali princ zadovoljno gledao ljude na Zemlji s asteroida B612..


na kraju..

citati Malog princa..

Odrasli vole brojke. Takvi su oni. Ne treba se s toga na njih ljutiti. Djeca moraju praštati odraslima. Ali mi,koji razumijemo život,dakako ne marimo za brojeve!

Biste li prihvatili dijete koje je plod silovanja?!?


gledam latinicu.. zanimljivo pitanje mi se postavlja..uvijek znam odgovoriti na postavljeno pitanje.. ali ovaj put me zbunilo.. gledam..znam što bi trebala odgovoriti..a nekaj u meni se buni i neda mi mira..
grozna situacija..ne želim je ni zamisliti..
ali..to se ne događa negdje drugdje..
to se događa OVDJE…To se događalo OVDJE i to će se događati OVDJE..

Mislim da je već samom tom prisilom ženi život upropašten..


ali..što je s djetetom?
da li je ono krivo?!
naravno da nije..
i da ima pravo na život..


no,može li majka živjeti s djetetom kraj kojeg će ju svaki pogled
svakog jutra kad se probudi podsjećati na najgori dan njezina života?!
treba li uzeti i taj teret na sebe?


iskreno..nisam pametna da o tome sudim..
svatko kako misli da je najbolje..
mislim da je to nešto najgore što ti se može dogoditi.. možda je to čak i ono što mi predstavlja najveći strah..
ja se ne bojim smrti.. možda se bojim bolesti.. ali ovo.. ježim se…

i na postavljeno pitanje: biste li prihvatili dijete koje je plod silovanja.. moj odgovor bi bio između da i ne..
da zbog toga što podržavam rođenje malene bebe..
a ne jer ne bih mogla živjeti s njom…
nisam za ubojstvo..ali to dijete bi bilo sretnije s nekom drugom obitelji..
kojoj bi pričinjavalo zadovoljstvo i sreću, a ne razočaranje i bol…


stvarno teška situacija…

evo mene doma..
ja bih još ostala jer je bilo prekrasno..ali što se mora nije teško..
drago mi je da opet mogu na net i pisati postove i čitati vaše..;)

lijepo sam se opustila u ova dva dana na moru, namirisala svježeg zraka, nagledala ovčica, ptičica, borića i ostalog svijeta..

evo jedna slikica s grada Raba.. zamislite da je razglednica;)


danas sam naišla na jednu zanimljivu misao..
"Samilost nam poklanjaju,
za zavist se moramo pomučiti."

znate kaj najviše volim?!?

dok se u proljeće miris jorgovana razlije mračnom ulicom po kojoj hodam...
:)


...sutra idem na more... tak da me nebude do nedjelje.. sve vas jako volim .. budite mi dobri i uživajte još ovo malo praznika (koji ih imaju..)
idem sretna..jako sretna..nadam se da ću se sretna vratiti... ;)



i kad nemiri budu dio nas...
i kada nam kucne zadnji čas...
i tada ću, Deni, kao sad
da te volim ja!!!

nekak v zadnje vrijeme slušam Norah Jones.. ima dobre pjesme ženskica..

a i super mi je glazba..onak usporeno.. polagano.. tak lijepo.. baš kak se osjećam..
evo pjesma..

It's not the pale moon that excites me
That thrills and delights me, oh no
It's just the nearness of you

It isn't your sweet conversation
That brings this sensation, oh no
It's just the nearness of you

When you're in my arms and I feel you so close to me
All my wildest dreams come true

I need no soft lights to enchant me
If you'll only grant me the right
To hold you ever so tight
And to feel in the night the nearness of you..

nemam danas ništ pametno za napisati..malo mi se već spava..
cijelo popodne sam bila u gradu..s dragim.. i baš mi je bilo lijepo..
joj..jedva čekam onaj trenutak dok utoneš u san,a još si malo budan.. baš zakon osjećaj..
neda mi se trenutno pretresati loše misli i osjećaje..opet budem se vrnula u bed..a to nije dobro.. zato pokušavam zaboraviti na ono kaj me rastužuje i živjeti ove prekrasne dane..i biti sretna..baš takva kakva jesam i s baš takvim ljudima oko mene kakvi oni jesu.. i ovaj moj naslov.. da mi je njegova blizina dovoljna... možda me ova gore pjesma podsjeća na to..jer stvarno mi ponekad prestane biti važno sve oko mene..važno je da je on tu..kraj mene.. takav kakav jest.. i da ga samo mogu gledati .. i biti tu..kraj njega.. možda nekima to zvuči čudno i glupo..meni nije.. to je nešto posebno.. i sretni su oni koji to osjećaju.. drugi ih možda smatraju naivnim zaljubljenim dušama..ali ja ne mislim tako.. mislim da to mogu samo oni koji istinski vole...

...pusa svima.. :*

DRAGI MOJI..
Svima vam želim sretan Uskrs..
provedite ga uz one koje volite...
to je najvažnije, vjerujte..
nema više tame.. svjetlo je prevladalo..
ljubav je pobijedila...



za kraj vam stavljam jednu uskrsnu pjesmu koju obožavam..

Ta svjetla što su nekoć sjala,
a noćas tamnu nose noć...
ta vatra što se ljubav zvala
zar zbilja više na svijet neće doć?!?

Ja nadam se da dan će doći,
ja slijedim svoje nade glas.
Ja vjerujem da i toj noći
na blagdan Svjetla mora doći kraj.

I čuvam vatru svoga srca,
i sanjam kad će cijeli svijet
u svijetlu svoga uskrsnuća
u raju ubrat prvi cvijet.

A blagdan Svjetla kad će doći
i tko će slaviti taj dan?
Dal' svi će uspjet' umać' noći
i Svjetla svijeta slavit rođendan?

Ja znadem samo da će doći,
ja slijedim svoje nade glas,
ja vjerujem da i toj noći
na blagdan Svjetla mora doći kraj.



p.s. velika pusa mojemu maleckiju.. danas je 9 mjeseci.. ;)

povodom ovih blagdana..

htjela bih malo obratiti vam pozornost na Isusovu muku i na ljubav prema nama..
dok danas gledam ljude mojih godina,mlađe, starije..
nitko taj Uskrs ne doživljava u punom smislu riječi..
nitko ne obraća pozornost na njegovo značenje..
važno je samo što će za Uskrs obući, to naravno treba biti nova oblekica.. i kak će se dobro najesti šunke, jaja i ostalog..
žalosno je kolko je većini ljudi nevažno sjećanje na vlastito spasenje..
koliko je nezahvalnosti u ljudskim srcima prema onome koji je za nas trpio i umro.. za nas, naše grijehe..za nas, da bi mi imali život vječni..
i onda se ponekad pitam da li je imalo smisla umiranje na križu?!

da li je imalo smisla toliko patiti? za što? za grešnike poput nas koji ne cijenimo ni jednu kaplju prolivene krvi?koji svakodnevno pljujemo u lice onoga koji nas voli više od sebe? da li je imalo smisla?
pa.. imalo je smisla.. ako zbog jedne osobe,onda već postoji smisao..
a drago bi mi bilo da tu smrt zna cijeniti više ljudi….

ovo je meni najljepši dio iz Križnog puta , Zvjezdana Linića..

8.postaja, Isus tješi jeruzalemske žene
Isuse, u vlastitoj boli, tjelesnoj i duševnoj, ne misliš na sebe.
Sav svoj život služio si drugima, i sada svoju pažnju daruješ drugima,
misliš na tuđe suze i boli.
Ne želiš biti zarobljen sobom i svojim problemima,
nego hoćeš živjeti dokraja za druge.
Tako i u odnosu na žene koje ne mogu suzdržati suze
vidjevši teški prizor tvoje muke.
One plaču nad tobom, a ti misliš na njih i na njihovu djecu.
One ne mogu bez suza izdržati prizor koji potresa dušu,
a ti želiš da i u tom času njihovo srce
i njihov život usmjeriš prema spasenju.
«Ne oplakujte mene!
Oplakujte sebe, djecu svoju,
ljude s kojima živite,
bližnje kojima ne darujete ljubav.
Pogledajte sebe, svoj život,
svoje djelovanje, svoje srce,
svoju dušu.
Oplakujte ono što je u vama izvor svakoga zla i grijega,
izvor nepravde i mržnje,
izvor patnje i boli vaših bližnjih.
Oplakujte grijehe svoje.!»

i još dio razmišljanja iz večernjih molitvi Michela Quoista:

“Smatrao sam, Gospodine, da je dovoljno suosjećati s tvojim mukama i s mukama cijelog svijeta. Ali plakati nad svojim vlastitim grijesima - to je nešto, drugo. Ja radije žalujem zbog tuđih. To je lakše. Tu se dobro snalazim i povazdan prolazi cijeli svijet mimo moje sudačke stolice. Mnoge krivce nalazim među njima: politika, ekonomiju, sirotinjske stanove, alkohol, kino, posao, ljude koji ljenčare, župnika koji ništa ne razumije, kršćane … i mnoge druge, Gospodine, mnoge druge. Sve u svemu gotovo cijeli svijet, samo ne sebe!
Gospodine, daj mi da shvatim da sam grešnik.”

evo najdraži moji..opet sam s vama.. nisam se javila više od dva tjedna..pa da objasnim..
prvi tjedan.. bila sam na govorničkoj školi u živogošću.. i nije da tam nije bilo interneta..ali je uvijek bila gužva i malo mi je bilo bed sebično ljudima oduzimati vrijeme za moj post..


pa da počnem o govorničkoj.. nebudem puno pričala.. osim što sam naučila SASTAVLJATI govore, naučila sam puno toga o sebi i drugima.. a mislim da je to najvažnije.. možda mi je taj tjedan bio najgori u posljednjih 6 mjeseci..i najrađe bih neke stvari zauvijek zaboravila,ali one služe da me podsjete na ono kaj sam naučila.. ojačala sam i iako znam da bude još puno ljudi koji budu me povrijedili..mislim da budem se lakše nosila s tim..
upoznala sam puno novih ljudi, među njima i super frendove ..jer da mi nije bilo njih..skroz bih pukla tam..zato hvala svima.. evo..budem pozdravila moje ljudeke koji mi jakooooo nedostaju i jedva čekam sljedeću govorničku da ih opet vidim:
Vlatka koja je pronašla ključ u bravu kad je zagustilo ;)
Marin susjed koji je razgovarao o svemu i svačemu te mi davao podršku, hm..pomogao izbaciti suvišne dijelove govora..
Moja najdraža mentorica Izabela i najpljeskavija grupa: (redom) Ivana, Ana , Ida, Žana, Ozren, Domagoj, Mrkva, Dina, Barbara, Vlatka!!!! (spontani aplauz!)

jej..pozdrav i ekipi iz čk..svima iz etš i gimke.. i onima koji su se zadnji odvajali od stola..;)
još bih ja mogla 100 sati nabrajati ljudove koji su mi dotaknuli srčeko, nisam nikog namjerno izostavila.. još samo da spomenem Katarinu s kojom sam provela ugodni dio puta u Zg i koja je imala povjerenja u mene..
ne,ne,ne..nekog stvarno nesmijem izostavit..to je ravnatelj škole! Profesor emeritus IVO ŠKARIĆ! da nije njega.. ništa od ovog ne bi bilo realizirano..hvala Vam, profesore..
evo..to je ukratko.. predugo bi bilo da počnem o svemu pisati,od a-ž.. zato budem stavila par slikica,a ostalo o govorničkoj, dojmove,fotkice i to..možete vidjeti na govornickaskola.blog.hr

evo i govornička himna:

svakog dana mislim na tebe
slušam riječi, brojim govore…
tisuću argumenata u mojim mislima,
to je vihor mozgova (brain storm)
MOJA GOVORNIČKA,
MOJA GOVORNIČKA,
IMA SNAGU ŠKARIĆIZMA,
IDE PROTIV VANDALIZMA,
MOJA ZEMLJA GOVORA!



evo..i sad sam se konačno priviknula na stari ritam života.. nadam se da se nebudem vratila na stare greške..iskreno..
profači u školi su grozni..čast iznimkama koje su uz nas.. ne mogu vjerovat kakva zloba je u nekima od njih,kakav jal… grozno..da se naježim..
i tak da sad imam hrpu posla koji treba obavit, hrpu nepročitanih lekcija, hrpu nenaučenog gradiva..
ali nedam se!
tak da.. moram učiti..

za kraj.. jedan citat.. možda vam nebude predstavljal nekaj veliko i važno, nekome sigurno bude..(ako..)
"Očekujem da se ponašaš kao i svi oni koji su dobili drugu priliku, ne ponavljaj iste greške. Nikad ne zaboravi smisao svog života.!"
(P.Coelho, Peta gora)