1975. u Blackpool u Ian Stuart i nekoliko prijatelja inspirirani Rolling Stonesima osnivaju bend Tumbling Dice (ime benda je po pjesmi Stonesa). Phil je bio glavna gitara, Sean i njegov brat Key bass, Ian vokal. Prvi put su svirali prvog dana 1976. godine. Svirali su obrade bendova Stones, Free, The Who... Bend je kratko trajao, članovi su se često mjenjali, svirali su na 30-ak koncerata, na početku su svirali besplatno a kasnije postali dobro plaćen bend. Nakon toga su dobili ponudu od izdavačke kuće iz Londona, za snimanje albuma, ali bi se zbog tog trebali na neko vrijeme preseliti u London, jedino je Ian bio za to i tako se bend raspao. Ian je osnovao novi bend, s željom da sam bude autor pjesama (u Tumbling Diceu je skoro sve pjesme pisao Sean). Počeo je učiti svirati gitaru jer je smatrao da mu je to najvažnije ako planira početi skladanje. Tada se pojavio punk i bend je otišao na koncert Sex Pistolsa i Buzzcocksa, nakon kojeg su i oni odlučili svirati tu vrstu glazbe. Ian je i dalje učio svirati gitaru i nakon nekog vremena su snimili demo u tvornici željeza. Poslali su demo na nekoliko adresa kada ih je kontaktirao Chiswick Records. Ted Carrol (bivši menadžer benda Thin Lizzy) je bio predsjednik te diskografske kuće te im je dao ugovor. Kako u to vrijeme bend nije imao ime on im je smislio ime Skrewdriver. Travnja 1977. svirali su prvi put a nedugo nakon toga im je izašao i prvi singl, "You're So Dumb / Better off Crazy". Članovi benda, lan, Grinny, Kev i Phil su se preselili u London kako bi bili blizu diskografske kuće kuće i počeli su se promovirati redovito svirajući. Ubrzo su i dali prvi intervju. Kratko vrijeme je u bendu svirao i BBC-ev DJ Mark Radcliffe. Krajem 1997. su snimili singl "Anti-social", kao i LP "All Skrewed Up". Album im je dobio pozitivne kritike u nekim glazbenim časopisima. Ubrzo nakon toga gitarist Phil Walmsley je napustio bend ali ga je zamjenio Ron Hartley. Nakon toga su svirali za BBC radio emisiju "John Peel Sessions". Tada se bendu pridružuje Ronny i odlučuju odbaciti svoj punk stil i postati Skinheadsi. To su bili i prije, ali im je dojadilo to što većina punk bendova postaje lijevičarski orijentirana, dok nekada politika nije imala ulogu u glazbi, tako da su se zbog toga samo vratili na svoj stari imidž. Počeli su redovito svirati po Londonu, kao predgrupa bendovima poput Siouxie and the Banshees , 999 i The Boomtown Rats. Bili su predgrupa i bendovima The Damned, Police i Motorhead. Kako su službeno postali skinhead bend ta skupina publike im se značajno povećala. Zbog raznih tuča njihove publike na koncertima počeli su publiku nazivati pripadnicima National Fronta. Mediji su tada od Skrewdrivera i Sham 69 tražili da izjave kako se odriču publike koju im čine rasisti ili bi im zabranili sviranje. Oni su to odbili i bilo im je zabranjeno sviranje, reklamiranje, medijska podrška, puštanje na radiju itd. Sham 69 je ispunio uvjete medija tako da nisu imali takvih problema. 1978. izdavačka kuća je od njih tražila da promjene imidž. Tada su se posvađali s menadžerom i kako nisu mogli nigdje svirati niti potpisati ugovor za drugu diskografsku kuću bend se raspao te su se članovi vratili u Blackpool i počeli se zapošljavati. Ianu se gadilo to što su lijevičari kontrolirali glazbenu scenu u Londonu te se počeo zanimati za nacionalističku politiku, jer je htio saznati čega se to toliko boje. Naručio je National Front brošure i išao na njihove govore. Kako mu se svidjelo to što je čuo i vidio pridružio se NF-u početkom 1979. godine. Ianu je dosadilo pranje automobila (čime se bavio u to vrijeme) stoga se vratio u London. Kako je bio dobar prijatelj s Grahamom "Suggsy" McPhersonom (koji je nekada bio fan Skrewdrivera a tada pjevač benda Madness) otišao je živjeti kod njega. U Machesteru je Ian s Kev McKayom ponovno osnovao Skrewdriver s dva druga glazbenika. Počeli su svirati po gradu i okolici te im je diskografska kuća TJM izdala EP "Built Up, Knocked Down". Mediji ih nastavljaju ignorirati te se bend raspao po drugi put jeseni 1980. godine. Vratili su se u rodni kraj, ali je ta rutina dosadila Ianu te se krajem 1981. vratio u London. Madness je u to vrijeme postao jako popularan te je Suggsy Ianu ponudio ulogu u filmu, film je izašao par mjeseci kasnije ali Ian je na ekranu jedna jednu minutu. 1982. Ian ponovno osniva Skrewdriver, s novim članovima. Izdaju singl "Back with a Bang" za Last Resort Sounds. Tada su snimili nove verzije starih pjesama za kompilaciju "United Skins", kao i novu pjesmu "Boots and Braces". Bend je počeo dobivati veliku podršku ali je opet napadan od strane medija. Tada je Ian na koncertu digao desnicu i rekao "This one's called Tomorrow Belongs To Me". Ian je upoznao punk bend Brutal Attack te ih pitao da im sviraju kao predgrupa, što su oni postali redovito od tada. Na jednom koncertu su se potukli s antifa bendom Infa Riot, te su mediji rekli da će bojkotirati klubove koji nastave održavati koncerte Skrewdrivera. Opet nisu imali gdje svirati ali kako je sada Ian bio član National Fronta s njima je odlučio ponovno organizirati Rock Against Communism koncerte (koji su zadnji put bili organizirani prije 1978 godine). Na prvom novom koncertu je bilo oko 500 ljudi i NF je odlučio iskoristiti popularnost Skrewdriver za nalaženje novih članova organizacije te su osnovali prvu Englesku nacionalističku diskografsku kuću White Noise Records i izdali EP Skrewdrivera s pjesmama "White Power" i "Smash the I.R.A.". Mediji su EP proglasili "najzlobnijim albumom svih vremena". Mediji su tada počeli pisati protiv Skrewdrivera što im je samo donijelo još veći publicitet. EP se odlično prodavao i u zemljama izvan Engleske, a zahvaljujući uspjehu benda nastali su i mnogi drugi patriotski bendovi. Paralelno s tim organiziraju se i novi Rock Against Communism koncerti, i po prvi put se osniva Skrewdriver Security, da se publika nebi poubijala međusobno. Na čelu securityja se našao Nicky Crane (koji se 1981. našao na omotu kultne oi kompilacije Strength Thru Oi! što je izazvalo skandal kad se saznalo za njegova politička uvjerenja). Bubnjar Geoff Williams je postao nepouzdan i nije se pojavljivao na probama i koncertima te ga je zamjenjivao producent benda Mark Sutherland na raznim RAC eventima, uskoro je Geoff napustio bend i Mark ga je trajno zamjenio. Uskoro izlazi druga singl ploča Skrewdrivera, "Voice Of Britain", za White Noise Records. Pjesma je posvećena starijem članu NF-a kojeg je ubila crnačka banda. 1983. RAC koncerti se odvijaju svaki mjesec, a Skrewdriver snima pjesmu "When the Boat comes in" za kompilaciju. Krajem godine su Lester i Frenchy napustili bend. Bendu su se ubrzo pridružila dva Australijanca, Adam Douglas na gitari i Murray Holmes kao basist. O Skrewdriveru i strani mediji počinju više pisati a NF započinje dva časopisa - Bulldog i White Noise u kojima piše o njima. Zbog EP-a "White Power" Njemačka diskografska kuća Rock-O-Rama se počela zanimati za Skrewdriver. Potpisali su ugovor za jedan LP i singl. Novi Skrewdriver je snimio "Invasion/On Our Streets" singl i u isto vrijeme i 14 pjesama za LP "Hail The New Dawn" koji je izašao ljeta 1984. godine. Na albumu su se našle skoro sve pjesme koje je bend izvodio uživo početkom 80-ih i označio je promjenu benda od oi početaka do rocka. Bend postaje posebno popular među Njemačkim skinheadsima. 29.9.1984. se organiziraju open-air RAC koncerti. Skrewdriver se sastojao od dva Engleza i Australijanca, ali se bendu krajem ožujka 1985. pridružio i Talijan Steve Roda. Kako je sad on bio druga gitara bend je poprimio heavy zvuk. Tada su snimali pjesme za kompilaciju "No Surrender", ali nedugo nakon toga bend je napustio Murray Holmes. Kako je bend ostao bez basista bendu se pridružuje bivši basist 4-Skinsa Paul Swain. Iako oni nisu bili NS bend imali su sukob s azijatima (na poznatom koncertu s The Last Resord i The Business), a menadžer im je bio pripadnik British Movementa. Kako su sve više iz oi benda prelazili u heavy metal počeli su se Ian Stuart je za njihovu glazbu koristio izraz White Rock. Jeseni 1985. snimljen je treći album Skrewdrivera "Blood & Honour" od kojeg skoro niti nemaju oi utjecaja. Također na albumu po prvi put pokazuje i jaka nacional-socijalistička uvjerenja benda. Pjesme su im o NS-u, Rudolf Hessu, protiv droge... Album je izdan prosinca 1985. Istog mjeseca su Ian Stuart i član Skrewdriver Securityja osuđeni na 12 mjeseci robije. Bili su napadnuti od strane crnačke bande kada je antifa časopis Searchlight objavio njihove privatne podatke. Iako je to bila samoobrana oni su optuženi a crnce policija niti nije istraživala. U zatvoru je Ian Stuart pisao nove pjesme, koje će se kasnije naći na albumu White Rider koji je izašao 1987. godine. Uskoro se otkrilo da White Noise novac od prodaje albuma bendova uzima za sebe, a NF je htio cenzurirati Ianove NS tekstove. Zbog toga je Skrewdriver odstupio od tih organizacija (što su s njima učinili i drugi RAC bendovi). Zbog razočaranja u te organizacije Ian je osnovao novu organizaciju koju bi vodili ljudi iz skinhead pokreta, nazvao ju je Blood & Honour i u roku od godinu dana svi nacionalistički bendovi i fanovi iz zemlje su se pridružili organizaciji. Ciljevi organizacije bili su izdavljane CD-a, koncerti RAC bendova, kao i B&H magazin. B&H je počeo često organizirati koncerte, a ogranci B&H-a su se pojavili i drugim Europskim državama. 1987. Skrewdriver se sastojao od članova: Ian Stuart (vokal), Merv Shields (bass), Martin Cross (gitara) i John Burnley (brat Paula Burnleya iz No Remorsea) - bubnjevi.

Drugi i posljednji dio ove sage uskoro...