NPK-H

Svjedok. Nijemi promatrač. Pegla. Pogled i pitanje usmjereno na jednu peglu. Stiskanje, paru, glačanje.
Ispustiti riječ o malim stvarima. Neprimjetnim pojedinostima, nedovršenim radnjama. O jednoj pegli...




Sve je zgužvano, javlja se potreba. Poravnaj! Izglačaj! Uredi!
Stoji pegla i čeka uključenje. Ona treba svoju priču, svoju odiseju. Put... I ruku!
Netko voli priču.
Netko zna uočiti zanimljive stvari.
Netko zna ispričati...

I. (prvi i zadnji put)

Ja ne pijem mineralnu. Ona me ubija. Ja, sebična, puna prostora za vodu, tekućine pune prijatelja dodataka, mrzim nečistoću! Zagrijavam se lagano, uspaljujem još jače! Ispuštam paru ako je dovoljna želja da me se iskoristi.
Ja sam Ja! I služim... služim svrsi. Lako se razgnjevim. Šištim parom. Čistom vodom u trećem obliku agregatnog stanja. Pomažem ženama, ženama i muškarcima koji me vole i cijene. Takvi su rijetki. U meni je katarza, pakao čistoga rublja. Dajem mu završnu notu. Ljepotu. Estetski dojam, to je moje zvanje. Ljepota, moj je svršen čin.
Samo...
Trebam ruku...
Nit vodilju.
I jednu osobu koja me vodi!

Drago mi je, ja sam Pegla!