cAN'T STAND NO MORE
Ne mogu više podnijeti te nemire.
To more bez razloga.
To pitanje bez odovora.
Kako biti jedinstven.
Kako biti sposoban za sreću.
Kako biti sretan.
Ne mogu više podnijeti ta ponižavanja.
Koliko god se trudiš ništa dobro ne ispadne.
Zašto.
Zašto kada daješ sve od sebe nikada tako ne ispadne.
Zašto živjeti kad nemaš volje za to.
Zašto kada ne postoji netko tko te voli.Netko kome može švjerovati da te voli.Netko tko prihvaća sve moje mane.Mane koje čine mene.Moju osobnost.Zašto sanjati neostvarivo.Zašto zivjeti kada ćeš na kraju opet umrijeti.Zašto imati ono što imaju drugi.Kako napraviti nešto jedinstveno.Onakvo kakvo nitko, nikada neće napraviti?Jednostavno od svega toga nam preostaje umrijeti.Kad si mrtav nemaš ništa.Ali onda znaš da si i ti ništa pa onda možeš živjeti bez ičega,a sada dok si nešto i nemaš ništa ne možeš živjeti s tim kad oni koji ne zaslužuju imaju više od tebe.Umrijeti sve je što čovjek može smatrati ciljem života.Jer ipak je smrt kraj života.
rAZLOZI
Razlozi su činjenice.Postoje a istodobno ih nema.Razlozi ih nema.Rzlozi su stvari koje čekaju da budu iskorištene.Iako nekada nisu iskorišteni, razlozi su sami za sebe.Potpuno neovisni.Zasebni.Zastrašujući.Ponekad bolno iskreni.Dobronamjerni i neuništivi.Neki se razlozi mogu prikiriti.Neki ostaju točno onakvi kakve smo ih stvorili.Iz pepela.Iz apsolutne sreće, stvoreni su ti razlozi koji donose nemir i pomutnju sveg tog dobrog u životu.Svega onoga u čemu je netko do tada uživao i sanjario.Razlozi uništavaju.Oni su kao bakterije i virusi.Neki su lako uništivi, a neki, pak neuništivi...
Razlozi ne biraju sredstva, ni trenutke.Oni samo bez razmišljanja unište sve ono što im stoji na putu.Njihov put je bez cilja.Ravan.Nema zavoja ni zastoja.Oni su napredniji od bilo koje tehnologije.Oni unište do kraja.Od početka.
Oni dođu i ostanu.Malo se prikriju pa nestanu, ali uvijek su tu.U blizini.Spremni za ponovni "napad".
Oni mogu biti savršeni.Za sebe jesu.Oni razmišljaju umom ubojice.Oni uništavaju jedni druge.Loši potkopavaju one dobre i obrnuto.Oni ne zaslužuju kaznu.Pa čak ni osudu.Ne nose krivnju.Oni su prirodna pojava puna snage i grubosti za dalje.Puni istine i laži.Razlozi su nedokučivi.Sam čovjek ih stvori, a ne znam ništa o njima.To su stvorenja o kojima nikada nećemo sve doznati.Ali oni će uvijek znati sve o nama.Jer oni proizlaze iz nas.Mi ih stvaramo.Duboko u sebi.Pronalazimo ih.Oni su pametniji od nas.Oni shvaćaju kada netko laže.Oni su savršeni.
Imaju sve čovjekove vreline.Suzdržani su od svih mana.Oni uče na čovjekovim greškama i ne ponavljaju ih.Oni su bića.Kao i mi.Svaka stvar i svaka činjenica, sve što postoji na ovom svijetu je živo.Jer ipak je sve to tu negdje, između nas.Savršeno ne postoji.Ne kod ljudi.Ali sve te činjenice i svi ti razlozi, svi su oni savršeni.Oni ne biraju sredstva, vrijeme, trenutak...Ne razmišljaju o učinku.Bezciljni su.Oni samo unište sve što im stoji na putu.Sve što im smeta da žive svoj život i obavljaju ono za što su stvoreni...
tO NIJE RAZLOG DA ODEŠ
I dok sam sjedila onako nepomično i čitala to što si napisao imala sam osjećaj da mi je srce prestalo kucati.
Obuzela me neka tuga koja mi nije dala više živjeti.
Rekao si da odlaziš.
Imaš razloge.Imaš probleme s kojima više ne možeš živjeti i već si pukao od same pomisli na to da ćete se opet krenuti svađati.
To nije razlog da odeš.To nije razlog da nestaneš odavde i da me ostaviš samu.
Znam da me voliš.I ja volim tebe.Znam da mi nećemo trajati vječno, jer ništa ne traje vječno.Ali to nije razlog da odeš.Oni nisu vrijedni toga.Iako ne odlaziš daleko, već mi sad nedostaješ.Nedostaješ mi svaki trenutak kada nisi samnom.Kada ne mogu osjetiti tvoj dodir, poljubac,...
I ti odlaziš.To nije razlog da odeš jer razlozi nemaju tako velike posljedice.
Kako da shvatim da ću te viđati sve manje i manje.Kako da shvatim da mi više nećemo biti ono što smo nekada bili.Ono što smo sada.
Opet su potekle suze iz mojih prokletih plavih očiju.Opet zrače tugom i hladnoćom zbog nekoga koga volim.
To nije razlog da odeš i ostaviš sve netaknuto.Sve onako površno, tek započeto.
Kako da ti objasnim da te volim i da te ne puštam nikuda i da te nedam nikome.Kad ćeš to više shvatiti.Moj život bez tebe sada više nema smisla.Zašto mi to radiš.To nije razlog da odeš.
Ja sam razlog da ostaneš.I sve je puno ljudi i stvari zbog kojih moraš ostati.Šta će mi život bez tebe.
Šta će mi išta ako znam da ti nisi pokraj mene.Molim te nemoj ići.Ovi stihovi,ove riječi su sada suvišne jednako kao i moje suze.Ljubavi to nije razlog da odeš. Razloga kao da i nema.
Sreća je najvažnija u životu.Najviše se osjeti da je tu.Da postoji.I zato skupi malo hrabrosti i izdrži još malo jer više je razloga za ostanak nego za odlazak.Budi malo više optimističan jer cilj života nije biti nesretan i težiti savršenom jer savršeno ne postoji, savršenstvo je samo činjenica.Zapamti da postoje ljudi koji te vole.To nije razlog da odeš i da ostaviš same ljude koji te vole i kojima je stalo do tebe.Previše je razloga za ostanak i zato ostani.Samo malo bolje otvori oči i vidjet ćeš te razloge.Vidjet ćeš i više od tih razloga.I zato ostani jer nitko nije vrijedan tvog odlaska.Ima jedna osoba koja želi da ostaneš.A ta osoba sam ja.Volim te.
iZ PRAHA SI SE STVORIO, U PRAH ĆEŠ SE PRETVORITI
AHOJ ljudi...Ja sam jako dobre volje i tako mi je sve ravno u životu...Bar zasad.....Jako mi je lijepo....Ma ne da se to opisat...Jednostavno mi je samo sreća u glavi i ovim putem se želim zahvaliti svima koji su mi govorili da sreća postoji i da moram biti sretna, i eto sretna sam...paaa....super mi je, iako se nekada vraća onaj osjećaj tuge i onaj pesimizam ali meni je super....sve one ružne stvari su sada otišle iz moje svakodnevnice...imam puno više povjerenja u sebe i sve više vjerujem da mogu uspjeti u nekim stvarima.....ma ja sam ono što sam bila i prije samo malo probuđena iz one tame i ništavila.....evo sretna sam i bit ću koliko god to budem dopuštala sama sebi.....Evo vam sad jedna pjesmica iliti tekst koji sam ja sama napisala.....nadam se da je dobro.Mislim meni je i briga me kaj mislite...lol
Želio si sanjati....
Želio si sanjati da sam tu, kraj tebe.
Želio si ponovo osjetiti moj dodir.
Pokajao si se zbog svega što si napravio.
Ali to nije bilo dovoljno.
Želio si preboljeti sve ono što je sada daleko iza nas.
Želio si se potruditi biti bolji čovijek.
Ali ti jednostavno ne možeš biti bolji čovjek.
Želio si sanjati da je opet sve kao prije.
Želio si vratiti vrijeme i poboljšati stvari.
Želio si da je sve kao prije.
Ali ništa ne može biti kao prije.
Snovi se sanjaju.Snovi se ne ostvaruju.Sam si znao da nisi vrijedan oprosta, ali si ga tražio.Bio si samouvjeren.Ali ipak malo previše.
Stvari ne dolaze same od sebe.Stvari su površnost nečijeg uspjeha.Površnost tebe onakvoga kakav si bio i kako si se osjećao dok si stvarao tu stvar.Dok si se kajao.Dok ti je posljednja suza kliznula niz lice.Sramio si se.Ali ne zbog tih stvari.Nego zbog toga što si pustio suzu, a muškarci ne plaču.Uhvtila te slabost i sve ono što si govorio i obećavao odnesao je vjetar.Vjetar što je odavno prohujao ulicama tvojih snova i ostavio samo prah.Jer ti i jesi prah.Prah koji nije vrijedan ljubavi.Prah koji će se opet obnoviti u nečijem ludom srcu koje će prštiti od energije ljubavi prema tebi.To će te ojačati i ti ćeš ponovo biti spreman uništiti, uništiti ono što te voli.Bit ćeš ponovno spreman sanjati nove pobjede i poraze koji će kao i uvijek ostati samo snovi, a ti ćeš se ponovo pretvoriti u prah, jer je to jedino što zaslužuješ.Iz praha si se stvorio i u prah ćeš se pretvoriti....
dAJ MI DA BUDEM....
Evo mene nije dugo bilo...pa bih mogla objavit novi post...pa evo jedne pjesme koju sam napisala već davno kad nisam bila u Hrvatskoj....Nije napisana nikome.Obraćam se nekom al taj netko zapravo nije nitko.Ah to sam ja a vi znate kakve ja mislilačke i smotane i čudne postove pišem....hehe...evo vam....
Daj mi da budem mjesec.
Tako da mogu sjeti čitavu noć za tebe....
Daj mi da budem sunce.
Da te mogu grijati svojim toplim zrakama i gledati tvoju ljepotu.....
Daj mi da budem zvijezda.
Padat ću stalno iznova i ispunjavati ti sve želje.....
Daj mi da budem deka.
Grijat ću te svojom ljubavi i jako ću te voljeti.....
Daj mi da budem onakva kakvu bi me ti volio.
Daj mi da budem točno onakva kako bi ti želio.
Već očajno želim biti u tvom naručju i osjetiti tvoju ljubav.
Sve to sam željela biti.Željela sam da mi daš da to budem.Da budem onakva kakvu bi me volio.To sam željela sve dok nisam shvatila kako ti uopće ne zaslužuješ.Ti si gad.Iskorištavao si me.A ja sam mislila da si me volio i da ćemo ponovo biti onakvi kakvi smo bili prije.
Znaš ja sad jedino želim biti onakva kakva sam.Kakva sam bila oduvijek.No ti me takvu ne prihvaćaš.Čudnu.Izmišljenu.Jedinstvenu.Slabu, ali jaku iznutra.Očajnu.Ti ne prihvaćaš mene.Ne želim biti nečije djelo.Nečija igračka.Ne želim da netko upravlja mnome.Ja sam ja i to mi nitko, pa ni ti ne može zabraniti.Oprosti mi zbog svega, iako ja nisam ta koja bi se trebala ispričati....Haha...Mislio si da ću pasti na tebe.Onakva, naivna, mislio si da ću povjerovati u sve tvoje laži.Malo si se zeznuo.To tako ne ide.Ja možda jesam glupa.Djetinjasta, ali sam takva kakva sam.Ne pretvaram se pred drugima.J a sam jedino željala malo ljubavi koje mi ti ne bi mogao dati i zato zaboravi da sam ikada postojala.Tu.Kraj tebe.Nisi zaslužio ovo sve.Nisam ni ja to od tebe.Ali ja sam te voljela.Želim biti onakva kakva sam i kada me takvu zavoliš, znat ću da je ta ljubav iskrenija i jedinstvenija od one navodne.....
Biti it....
Reci mi kako je biti ti??
Kako je živjeti s tim stvarima s kojima ti živiš...s prijezirima,bolima,tugama i nepovjerenjem....kao je živjeti s tim stvarima....
S tim ružnim stvarima koje su kada gledaš ujedno sukladne i cjelovite....
Da li si ikada okusio sreću??sreću,onu pravu koju možeš imati samo ti....
reci mi kako je biti ti....
kako je biti dijete u svijetu odraslih....jedino dijete na svijetu....
kako je kada te gledaju kao da is zadnje smeće koje nije vrijetno ničega.....
kako je biti pametan među glupima....
kako je kada te onda svi uništavaju svojim pogledom prijezira i obezvrjeđenja....
kako....
jedno od vječnih pitanja....jedno od pitanja na koje nema nekog logičnog odgovora....
zašto?
kako?
nikada to nećemo saznati...uvijek su različiti razlozi,različite mogućnosti, različiti pogledi na svijet...
nitko se nikada neće potpuno složiti s nekim....
isto kao ti i ja...
ti govoriš jedno, ja radim drugo....
ne slušam te...mada bi trebala....ali ne mogu....
oprosti ali ja ne želim biti povrijeđena i nesretna....
želim biti sretna,onakva kakvu me skoro svi poznaju...onakvu kakva jesam...
ne želim tvoje boli i tuge prenositi drugima...znamo ih samo ti i ja...
pitam te, da li si ti ikada bio sretan.....
jesi li...
da li znaš kako sreće izgleda...ona prava...jedinstvena??
znaš ja imam sreću,ali ona nije stalna niti česta...povremena je ali je sreća i volim ju.....
reci mi kako je biti ti.....
kako je živjeti sa svim tim teretima....
zašto govoriš da nitko nije vrijedan postojanja.....svi su vrijedni postojanja.onakvima kakve je Bog stvorio....nitko od nas nije savršen.zašto se ti onda trudiš biti kada i sam znaš da je to nemoguće.....
ali ti se nadaš je li tako??
ti se nadaš isto kao i ja...nadaš se da će jednom doći sve na svoje...
onako kako svi zavrijeđuju.kada oni mali budu veliki a oni veliki mali.tako da svi okuse jednak način življenja....
ali neki nikada neće postati veliki....ostat će mali jer su previše vrijedni i previše se trude biti savršeni...biti bolji iako znju da to nije moguće...bar djelomično žele biti vrijedni.
ali oni ne znaju da su vrijedniji od onih za koje misle da su vrijedni....
oni to ne zanju jer su ih drugačije naučili.naučili su ih da su bezvrijedna biće koja ne vrijede ništa.....
ali oni se bore...borimo se i ti i ja...moramo...jer ne želim odustati od nas....ti si proživio isto što i ja i nedam ti da postaneš velik.ti si malen ali vrijedniji od bilo čega....
zato želim da budemo mi onakvi kakvi jesmo zapravo...
jedni.
mali.
čudni.
jedinstveni.
spremni za novi početak.
zašto jednostavno nebudemo MI?