Life off the...
Malo sam razmišljala i shvatila kako potkopavam sama sebe...
Ja mogu i hoću biti sretna.Život je težak,
znam ali ne u potpunosti, samo malim dijelom površnosti,onoliko koliko sam uspjela shvatiti,koliko mogu shvatiti...imam toliko godina koliko imam i ne žalim zbog ničeg ipak je to moj život i volim ga takvog.znam da nemam pravo na neke stvari,nitko nema pravo na sve.ali imam pravo na sreću.svi imaju to pravo.ali, ja želim biti ja..
onakva kakva sam...
Jednostavno,ali opet posebna.Želim se vidjeti onakvu kakvu me drugi vide.To bi bilo lijepo....Ali je pomalo nemoguće.Ali znaš,čvrsto sam odlučila...Bit ću ravnodušna jer nitko ne zaslužuje moju i tvoju dobrotu i ljubav.svi su površni.ali kao i mi.a opet to ne cijenimo.možda zato što nam svi lažu.istina je ako nisi primjetio.lažu.svi govore drugačije.jedino oni znaju pravu istinu.prije smo vjerovali svima.a sada vjerujemo samo sebi.jedinu pravu istinu o nama znamo jedino mi.tako je najbolje.nisu dobri prema nama.nisu vrijedni suza,smijeha,žaljenja...vrijedni su postojanja...kao i mi....nisu savršeni.površni su.neki se žele pronaći, neke je jednostavno briga za život,a neki žele uspjeti svom snagom iako taj trud nije dovoljan.molim te razmisli i zamisli savršeni svijet...jadno šta ne...jadno jer savršenstvo ne postoji.zašto biti savršen kad to ne možeš.zašto se truditi za nemoguće.zašto se ja i ti trudimo....možda mi ipak vjerujemo.u sebe.jedno u drugo iznamo negdje duboko da ćemo uspijeti.samo uz još malo više optimizna,sreće,pameti i pokušavanja.uspjet ćemo.jer mi to želimo.treba se željeti jer čim to više želiš više možeš to ostvariti.čini se jednostavno ha?reci mi zašto ljudi pitaju::"tko ti je najbolji prijatelj?" ili pak "tko ti je pravi prijatelj?"??to ne postoji.mi smo si sami najbolji prijatelji ...drugi te uvijek izdaju,iznevjere...uvijek jel da....i ti to znaš.znaš jer si osjetio isto što i ja.ti si se lomio i zacjeljivao i ja sam te voljela i još uvijek si tu u meni.nedam te nikome nikada sve dok ne staneš.i sad jednostavno želim biti ja...onakva kakva sam jer život je bermudski trokut...uvijek se izgubiš a put natrag ne možeš naći...nema povratka...
zamisli...
Zamisli samo kako je lijepo sjediti u tami i gledati te uplakane oči.
Oči iz kojih teku suze koje su već odavno presušile,suze koje su se pretvorile u prah.zamisli samo kako je lijepo sjediti u tami i gledati te tužne oči.
Oči prepune očaja,prepune tuge,prepune sjete…
Prepune svega što su drugi iza sebe ostavili…
Zamisli samo kako je lijepo sjediti u tami i gledati te sretne oči…oči iz kojih pršti sreća,sreća koja je samo njihova i ničija više…prava sreća…zamisli samo kako je lijepo sjediti u tami i gledati te povrijeđene oči…
Oči koje je netko volio i ostavio,ostavio same,otišao bez pozdrava,sa sjećanjem koje blijedi…
Zamisli samo kako je lijepo gledati te krvave oči…oči iz kojih teče krv što se je već odavno stvrdnula na ranjenoj koži,krv koja je ostavila tragove….zamisli samo kako je lijepo gledati te plave oči…oči boje neba…oči tužne,uplakane,sretne,povrijeđene,krvave,plave oči…oči iz kojih teku prave suze…suze ničega…suze razloga…
Zamisli ljepotu krvavih očiju….očiju krvi koja se već odavno stvrdnula na suhoj,ranjenoj koži…
Krvi koja je izašla iz tog stvorenja,stvorenja koje je patilo…
Koje je osjetilo i koje osjeća….krv koja je ostavila tragove i koji se nikada neće obrisati….ne može obrisati…koji nikada neće nestati…
Zamisli po posljednji put kako je gledati te oči prepune nade,sreće i sage za dalje….sa starim i novim početcima…
Sa spremnošću na sve ispočetka….zamisli oči koje vole….oči iz koji teče krvava krv koja nikada neće prestati teći….
zamisli oči koje su prepune radosti, sreće, ljubavi, snage i vjernosti…..
oči koje su spremne za dalje….sa novim pogreškama,krvave oči krvi koja ostavlja tragove….zauvijek…
ZAMISLI OČI KOJE SE NADAJU DA ĆE SE SVE TO ŠTO JE U NJIMA JEDNOM I OSTVARITI….
SREĆA,LJUBA,VJERNOST,RADOST….
OČI S NOVIM POČETCIMA ALI OVAJ PUT S JOŠ VEĆEIM POGREŠKAMA….
Errrrrrr evo,mala tonkica nam je u njemačkoj,al ostavila mi je nešto za vas…..i rekla je da vas sve pozdravim pa evo pozdravljam….
…..tonka vas voli……
Objavljeno baj: lule
PoZdRaFf Do 25.4.
aiiiiiiiiiiii....alo ljudovi...evo mene nazat....dobre volje......al ipak očajna....danas sam happy.....
zapravo jesam većinu ovih dana malo veselai sretna jer mi je baš lijepo tu svuda oko
mene iako znam da kad dođem nazat u školu sve će se pokvarit jer ću
vidjet neke ljude.....jaoš se ide do srijede u školu, hvala Bogu.....a onda
ja u četvrtak ode avionom u njemačku preko praznika i još jedno dan,dva.....znači neće me bit jer neću moć ić na net jedino ako tamo ne nađem neki kafić u kojem
se može na internet i na naše stranice....da se ipak malo javim....
.evo uvoda.....pa dalje....e danas kao idem se ja vozit s
frendicama i završimo mi na nekoj utakmici na selima.....i
tamo ima jedan lik...Kirbi....mislim da on mene ne zna al
ja njega znam ovak iz viđenja....uglavnom došli smo na
poluvrijeme...i tamo kraj nas dođe neki stari mali i podeblji
čovijek i svaku minutu,pet deset minuta čuješ bravo Kirbi....ja
se smijem ko budala jer Kirbi stoji na mjestu a iz druge ekipe nitko
nije Kirbi.....i stalno lik diže ruku i viče sucu::"sudac,opsajd je
bio..."i onda počeo "bravo jarani"...ja sam crkla od smijeha....a
glas....jooooojjj...kaj se sjetim idu mi suze na oči kolko je to bilo
smiješno......e a Kirbi stoji na mjestu ovaj viče bravo Kirbi sruši
ovog crvenog a navija za crvene.....i tam za jednog lika kaže da je
Marijan Pribilović iz Graberja...a tamo ni M od Marijana Pribilovića
koji još k tome ne živi u Graberju.....e a ja drapam od smijeha......
niko to ne može opisat kad ja nemogu stat s smjehom....kasnije
smo išli kod škole i ko i uvijek nije baš bilo nešta pretjerano zanimljivo
iako ima tu svkakvih idiota koji me zabavljaju......uglavnom naravno da
su mi neke jebene stvari sjebale dan ko naprimjer moji dragi roditelji.....
nemoj ovo,nemoj ono.....trudim se dat najviše od sebe da budem bolja
a oni me omalovažavaju i ruše mi samopouzdanje i ubijeju me u pojam.....
evo to vam je zadnji post na kojeg baš nemate kaj komentirat al ja ode
i htjela bih da se više nikada ne vratim jer sam sigurna da će mi u životu
bit bolje kad se odvojim od staraca i da postanem samostalna...ja iam
14 godina pa moram još čekat 4 godine do 18 da si kupim neki stan pa
da odem.....ajd ljudi držte mi se i čitamo se za 15 dana...a do tada znam
da ću imat 15 kometara pa....ajd me iznenadite=)=)...haaa...dobit ćete
izvejštaj od puta i kak je sve to bilo...ajd pusa i pozzdraff.....
tears of blood...
u polu mračnoj sobi...
ležim...
gledam u plafon...
ne vidim ništa.
sve je obično....
kao i prija.ništa se nije promijenilo.
nije se ni trebalo.zašto??tko voli promjene??
to nije uvijek dobrodošlo u životu.....
hmmmm.....promjene.radi čega??paaaa...ovako je sasvim dobro.
vide se prozori...svjetla....mjesečina...svjetlost zvijezda...vani je sigurno hladno..nekako mi se čini da pada kiša...no to nije važno.zašto ja uopće obraćam pozornost na svijet oko sebe.pa ni oni ne obraćaju pozornost na mene....
koga briga jesu li to zvijezde ili netko svijetli s lampom...ista stvar...to je samo svijetlo...
pišem ovo a po glavi mi se mota nešto sasvim deseto....
I'm so tired of being here.......
toliko sam umorna....
od svega...
...škole...
...sebe...
....okoline...
...prijatelja...
...života....
...suza....
...SVEGA....
zašto uopće postoje suze??
zar bol postoji...ionako u većini slučajeva to nije bol to je samo izmišljotina da netko bude u centru pažnje......nemožeš živjeti od boli....daj molim te....to te boli ali moraš živjeti imaš još toliko snage za dalje jer znaš da će nastupiti novi uspon...novi pad....
ne živjeti s boli....ironično...zar ne??
biti nadležan za sve loše...
hmmmm.....
zašto uopće postoje ljudi??ne ljudi postoje jer je Bog tako htio....
zašto postojim ja?
ionako sam samo sjena.....
sjena.nevidljiva.povrijeđenja.nježna.prozirna.
nešto kažeš....vrisneš iz sveg glasa ali nitko te nečuje....prekrano, jel da.....
zašto bi uopće netko obraćao pažnju na tebe.zašto bi netko čuo kako vrištiš...kako patiš...kako ledene suze teku niz tvoje lice pretvarajući se u prah.....zašto...hmmm...vječno pitanje....
ti si samo jedna povodljiva osoba koja radi sve što i drugi.....zašto bi te netko cijenio što postojiš i što si duboko u sebi anđeo.....
reinkarnacija...život poslije smrti....
zašto ne??zašto ne biti anđeo među anđelima??
zašto biti kao ja...sjema među vragovima.....
crni anđeo...pali anđeo....sjena.....
slomljenih krila...anđeo bez krila....
i onda moraš letjeti....netko te tjera da letiš....
da letiš,jer drugi isto lete...drugi imaju krila...ali nitko ne vidi da ti nemaš.....
ali kako..kako letjeti bez krila....bez sebe...bez najvažnijeg dijela sebe...
baš je jadno ne imati svoja ja....ne imati nekoga na koga mmožeš računati...kada ti je teško nekoga tko će ti reći::"neboj se,imaš mene i ja te volim...."
jadno je kada ne možeš sam sebi reći da postojiš....možda je lijepo biti sam...možda će i meni biti nekada...ali ja nisam vrijedna ničega....ničega....
ja sam sebična,glupa,pohlepna sjebana krava.....tako i moji misle o meni...ja to ne mislim....ja o sebi uopće nemam mišljenje....ja ne postojim....kako onda mogu nešto misliti o onome tko ne postoji....nisam ono što želim biti,nisam ono što drugi žele da budem...nisam ništa....nemam smisla...bez kraja i bez početka...bez sredine....
bez da...
bez ne...
bez možda...
preiskrenost....to sam ja ali to bi trebalo biti dobro, šta ne??ali to MI se uzima kao mana....reći svima što misliš...nije li to uvijek dobro....
umorna sam od svega.......suočena sa svim svojim strahovima.....suočena s boli koja je pre bolna da bi bila istinita ali ja ipak idem dalje....pokušavam od sjene postati anđeo...previše je toga da vrijeme obriše...kao da se nije dogodilo....možda...možda.....
možda ako stavim žute sunčane naočale....obučem se u crno...kakvo JE i sve u meni...crno....i swotonističko.....pa da zaboravim na sve...kažem DOSTA.... i počnem ispočetka sa žutim sunčanim naočalama.....
btw::SVEGA MI JE DOSTA....
JER TI NAJBOLJE ZNAŠ DA MI POKVARIŠ DAN...
E ovo je svima koji mi uvijek najbolje pokvare dan...a najviše viktoru....ja njega još uvijek volim,jako,beskrajno...ja sam jako lakomislena kad je u pitanju ljubav.a ne bi trebala biti, jer mi ljubav u životu jako puno znači.i tako kad u jednom trenutku puknem na neku spiku ostajem pri tome i radim stvari zbog kojih se kasnije kajem...volim vikora, al ja sam njega tako sjebala da je reko da više nikada ne želi imati posla samnom.da više nikada neželi pričati samonm....ja sam ostala sva u zemlji.zakopana.nisam doživljavala ništa oko sebe.ledene suze klizile su mi kroz lice.ledene.postalo mi je biti hladno.bilo je pola devet kad sam to čula.nije mi bilo do ničega.moj najveći odgovor na sva pitanja u mojoj glavi je bio...briga me.sjebala sam si život.sjebala sam onog kog volim a da tog nisam ni bila svjesna.on nije bio vrijedan mojih suza.nikada.ali ipak sam ih lila zbog njega.više nego što on može zamisliti.pitam se kako bi reagirao kad bi me vidio da plačem.kako bi on to osjetio.da li bi ga bar malo grizla savjest.možda i bi.možda i bi jer mu je možda nekada bilo stalo do mene.možda ono nisu bile prazne riječi kada mi je rekao da me voli.možda je govorio istinu.možda je i njemu bilo žao kada smo prekinuli...možda je.bar malo.možda me je ipak volio kada me je na svakom tulumu tražio.možda bi ta naša ljubav i uspjela da se ono nije dogodilo.možda bi uspjelo.možda bi da se nikolina nije umješala.ali je.i naša ljubav nije uspjela.njemu nije bilo žao.to se meni čini.volim ga ali ipak vidim da on nije savršena osoba.bio mi je prijatelj.sad više nije ni to.mrzim se zbog toga što radim.uopće nemislim.moj je život jedan nepromišljeni san.nedovršena knjiga.nešto bez kraja i početka...nešto što ne zna šta da radi.moj cijeli život su činjenice.kad netko pita kako se ja tako mogu osjećati.mogu.nema drugog odgovora.moram se tako osjećati.moj život nikada nije bio povezan sa srećom.jednostavno si ne pašu.sreća i moj život...hmmm...ne to je jednostavno nespojivo.moj život je paralelan s tugom.nešto u te dvije stvari se privlači.kao dvije različite strane magneta.jednostavno nijedan dan mi nije protekao da ga netko nije s nekom malom sitnicom pokvario.ja sam činjenica.samnom se ništa ne događa stvarno.većinu svog života provedem u mislima.obuzela me tama.obuzelo me je nešto što me ne pušta.ne znam što.neopisivo je.nema za to riječi.možda se jednom spasim iz tog.možda me netko izvuče.možda dođe netko ko će me zaista voljeti i cijeniti...
viktore...zašto..ja većinu tih stvari radim tebi iz osvete.zašto.to radim jer ti najbolje znaš da mi pokvariš dan.nikad te nisam zaista prestala voljeti.uvijek sam te osjećala negdje bilzu mog srca iako i nisi bio blizu.iako si bio miljama daleko, a opet tako blizu.nisi me primjećivao, sve dok nisi shvatio.onda je to krenulo.bilo mi je prekrasno.ta naša veza koliko god kratko trajala bila je tada i sada jedina stvar koja me veseli.zašto...zašto mi život to radi.zašto uvijek dođe netko ko mi pokvari dan.to si najčešće ti.ti.ti si uzrok mojih tuga.ti si uzrok moje sreće.ti si uzrok svih mojih osjećaja.zašto mi to radiš.svaka tvoja riječ me boli.većinom u zadnje vrijeme to nisu lijepe riječi.nisu ni ružne.negdje su između.najgore još od svega toga je da ti znaš da te volim.znaš da sam ti priznala da sam jako pogriješila.jesam.pogriješila sam.i ne mislim si to oprostiti.nisam zaslužila da budemo prijetelji, a kamoli nešto više.rekao si da nisam ništa uništila i da neću.zašto si lagao.ja sam uništila nas.uništila sam ljubav.na neki sam način uništila sebe.ne mogu više jer mi sve dolazi tako pre bilzu srca.preduboko osjećam te osjećaje.pomozi mi da te zaboravim.pomozi.nemogu više sama.a možda neću moći ni s tobom.možda ni bez tebe.pokušat ću.znam.znam da nisam zaslužila ni onih 10 minuta koje mi sigurno nećeš dati da ti kažem sve što moram.da ti kažem nešto što sam već odavno trebala.nisam mogla.nemoj me mrziti.ja sam te voljela.najviše od ikoga.volim te i sad.samo ti to ne mogu pokazati.molim te oprosti mi zbog svega.oprosti jer sam ti oduzela dio tvog života sa svojom ljubavi.oprost.nisi to zaslužio od mene.previše si dobar za mene.nisam te zaslužila.oprosti na svemu.....i zapamti uvijek ću te voljeti.i uvijek jesam.neznam zašto ali uvijek ću te se sjetiti s osmjehom na licu.obećajem.ti se nemoj sjećati mene.nisam to zaslužila.nisam zaslužila ništa.
oprosti na depresiji.to je moj život.jel se sjećaš kad si rekao da ćeš me voljeti,paziti i maziti kao prijatelj.to me još i sad rasplače.jedina želja sada mi je da me vidiš kako plačem.
sve je to možda.ništa nije sigurno.nitko ti nije prijatelj u životu...uvijek moraš imati sebe kao sebe a ne kao nekoga koga ne poznaješ.meni sada jedino treba netko ko me voli.ne netko kome je stalo do mene, netko ko me voli.netko ko će me zagrliti i u tom trenutku će nestati sve to.postojat će samo taj zagrljalj.ovim putem se također želim svima koje sam ikada povrijedila ispričati,ali i onima koje nisam.a najviše viktoru.ja znam da sam mnogima uništila sve ali sad je meni sve uništeno i sada kada znam kako je to razumijem sve žive.jer jedino je to preostalo što mi se nije dogodilo.
jedino želim umrijeti.nisam vrijedna života.previše sam jadna.neznam šta jeoš napisati osim toga da ŽLIM UMRIJETI....to je jedino rješenje.možda njemu i drugima bude lakše kad znaju da više ne postojim.i sada ove ledene zadnje suze dok klize niz lice, htjela bih da si kraj mene.htjela bih da ti mogu posljednji put reći da te volim, jer želim još samo to.oprosti mi na svemu.nisi to zaslužio.ali to sam ja.je drugačije nisam mogla.rekla sam da mi je žao šta sam ikad bila s tobom.nije istina.lagala sam jer si me toliko duboko povrijedio.povrijedio si me i nisam mogla više.htjela sam ti vratiti istom mjerom.ne želim sada nekog drugog kriviti zbog nas.nema drugog krivca osim mene.oprosti.jer stvarno voljela sam te.možda ne vjeruješ.možda nikada nisi osjetio suze u mom glasu.tugu.suze.uvijek si me vidio sretnu.to nisam bila ja.ja nikada nisam sretna.bila sam očajna u svim tim trenutcima.tako je kad ti ne preostaje ništa drugo osim da se smiješ.razmisli.možda shvatiš koliko je velika moja ljubav prema tebi.pusti me.ne želim te više vidjeti.previše me boli.znam da misliš da izmišljam ali nije istina.sad vidiš koliko se može patiti nakon svega.tebi nije tako.ti ćeš naći nekog drugog.ja ne mogu.nisam toliko jaka.proći će vrijeme a meni će biti žao.čut ćeš me da kažem da mi je svejedno.to nije istina.sve bih dala da sve znaš.možda bi mi bilo lakše.
u životu imam nekih malih stvari koje me vesele.kao put u njemačku.jedva čekam.ali to je samo površno.to nije onako duboko rješenje.da se bar sruši avion i da me više nema i da svi ti problemi nestanu.tako je lakše...=)
