novogodišnje ludilo

Moja blogerska priča počela je proljetos...
A sa samim pojmom bloga, susrela sam se sasvim slučajno. Surfajući, naišla sam na blog Saše Kovačića "Peti razred smrdi i bljak", koji u stvari piše odrasla osoba - stavljajući se u dob dječaka i piše kroz njegove oči o aktualnim događajima, o svojoj školi i obitelji. Tekstovi su puni pravopisnih grešaka i humora. Autor je napisao svoje, iscrpio temu i - zaključio blog. Dobro je i učinio i izbjegao da mu postovi postanu slični jedni drugima i dosadni.
Ušla sam u blog.hr, izabrala jednu od ponuđenih pozadina i krenula. Uvijek sam se voljela izražavati pisanom riječi (što ne znači da nisam jaka i na jeziku), ali taj prvi post bio mi je nekako - teži nego sam mislila. Pisala sam, brisala i nisam ni nakon objavljivanja bila zadovoljna.
No s vremenom sam sve lakše pronalazila riječi i teme. Moje teme su svakodnevica, aktualnosti, sjećanja na prošle situacije, glazba, umjetnost i razmišljanja o filmovima koji su na mene ostavili dubok dojam.
Prvo su me čitale Zmajine cure, koje i same imaju svoje blogove, a mene doživljavaju kao mamu koja nije stroga i može se spustiti na njihov nivo.
A onda sam s naslovnice počela čitati i cool blogove i komentirati. Danas radije tražim nove blogove među komentarima na meni poznatim blogovima.
Čitam blogere koji su mi uglavnom slični po razmišljanjima i stavovima, pa uostalom - tako biramo i prijatelje.
Svakoga zamišljam prema njegovim postovima. Izgled mi nije važan - glavno je da se razumijemo...
A razumijemo se više nego mislimo, čak sam počela prihvaćati i neke stavove o kojima dosad nisam ni razmišljala, s nekima se nisam ni slagala.
Drago mi je da je pojam prijateljstva - dobio neki novi smisao za koji dosad nisam znala.
Nadam se da će tako ostati i dalje - još dugo, dugo...
Fanny