- NOVLJANKA -

nedjelja, 04.05.2008.

GRAD - OD SNA ISANJAN

Bio jedan grad od sna isanjan. Ljepotom okovan. Saburom i toplinom uvezan. Majčin bivak u njemu našli svi... Gdje je sad taj grad - moj Bosanski Novi? Tko mu ime predjenu? Zašto ga tako naglo i nenadno napustih? Gdje smjestiti sve nevolje i patnje kroz koje prođoh? Kako vratiti izgubljeno dostojanstvo i osjećaj bezvrijednosti? Da, odgovore znam i ne negiram stvarnost. No, želim da ih čujem i od Vas. O izgubljenom djetinjstvu, sivilu izbjegličkog života i još hrpa pitanja ostaće zauvijek u mojoj praznoj duši. Jedino Bog dragi zna koliko mi je teško bez grada-ljepotana u kome se rodih, bez rijeke kojoj Rimljani ime nadjenuše, Ade što se prkosno isturila gdje se ljube Una i Sana, čevapdžinice Max, krasnolike čaršijske džamije, Unskog ili kako su ga zvali - Kej uzdaha, sa stoljetnim drvoredom lipa, Kulskog brda... A tek školskih koleginica što se raziđoše širom dunjaluka... To je razlog zbog čega u akšamske sate budna sanjam svoj dženet dunjalučki - svoj Bosanski Novi. To je razlog zbog kojeg sam kao tek stasala djevojčica izgubila osmjeh, slobodarski duh, vjeru u bolju budućnost... Vrijeme mi je da se počnem buditi iz ovakvih snova! Jer, izgubljena riba, po narodnoj, izgleda još veća, pa tako i moj grad. Znam, kazat ćete da ništa nije izgubljeno!? I, nije. Ovo je samo početak priče za nove, koje će ispričati možda netko od mojih koleginica ili kolega koji su kao i ja negdje u muhadžirluku. Ili pak netko drugi što boravi u mom rodnom gradu. Za početak i zehra je puno!

- 12:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.