subota, 04.02.2023.
Sudbina
Svaki čovjek ima svrhu na ovome Svijetu.Sve što se događa,događa se s razlogom.Ponekad čovjek dobije važnu lekciju za daljnji život,ponekad plaća svoje greške iz prošlosti,a ponekad dobiva nagradu za svoj trud.Također neprestano dobiva prilike da radi ono za što je stvoren,jedini je problem što neki ljudi ne vide to i propuštaju prilike,a neki su samo lijeni da išta promijene u svom životu,lakše je kriviti sve i svakoga za vlastito nezadovoljstvo.
Još u osnovnoj školi sam otkrila svoju ljubav prema pisanju.Moji sastavci su uvijek bili od minimalno desetak stranica,maštoviti,puni detalja.Voljela sam kasnije i svoj dnevnik u koji sam detaljno opisivala svoje osjećaje,zbivanja u životu.Ta moja ljubav je naglo prekinuta u kasnijem životu,ali kako to obično biva,ono što mi je suđeno me pronašlo opet.
Ne tako davno,nakon dugogodišnje pauze od pisanja,napisala sam svoju prvu knjigu.Iako su mišljenja podijeljena između “odlična knjiga,želim nastavak” i “ne valja uopće” ja sam super ponosna na sebe.Voljela bih da sam u mogućnosti objaviti je,pokazati Svijetu,ali taj trenutak još nije došao.Izdavačke kuće nisu zainteresirane jer ne želim mijenjati stil kojim je napisana,a samostalno objavljivanje iziskuje previše novaca.
Razmišljam o novoj knjizi,taman da nikad ne ugleda svijetlo dana,znam da će biti ovdje,napisana za moju djecu kada porastu.Jedino što me koči trenutno je to,ne znam što da pišem.Svoju autobiografiju sa svim detaljima koji još čuče u mom umu nestrpljivo čekajući da izađu van ili nastavak prve knjige.
Lakše je pisati o sebi u trećem licu,svoja iskustva miješati s tuđim životima,sakriti svoju istinu u more izmišljenog sadržaja.Postaviti čitatelju izazov da razazna što je moje,što je tuđe,a što je isključivo plod moje mašte.Ta igra skrivača na svakoj novoj stranici dala mi je uzbuđenje i poticaj da pišem dalje.
Istovremeno ne želim da moja sjećanja nestanu,da nitko nikad ne sazna koliko jedna naizgled krhka osoba snage skriva u sebi.
- 12:11 -
