subota, 04.02.2023.
Novac=(ne)sreća
U braku sam živjela periode od ”velikog bogatstva” do toga da sam doslovno bila gladna i prosila sm ispred pekare 2kn za slanac.
Kada je dobro poslovao u svojim kriminalnim radnjama svaki je dan provodio u opijanju sa svojim prijateljima.Tada sam se ja osjećala najsigurnije jer je njegov fokus bio na tome da uživa u životu bez mene.Imala sam dovoljno hrane i prijeko potreban mir u životu. Nikad nisam dobivala novac od njega,sve što sam trebala,prvo sam morala pitati njega.Sav novac koji sam imala na svom računu bio je pod njegovom kontrolom.S obzirom na to da je volio trošiti više nego što ima,vrlo brzo bi se našao u problemima radi dugova kod mutnih likova sa sumnjivom prošlošću.Jedne prilike upravo takav lik je pokucao meni na vrata kako bi dobio svoj novac natrag.Naravno da nisam imala pojma o čemu se radi,čak nisam htjela ni vjerovati da je bio u stanju ugroziti sigurnost “svoje obitelji” zbog svog nezasitnog apetita.Ljubazno sam objasnila kako nemam pojma o čemu govori i kako nemam apsolutno nikakve veze s tim dugovima,međutim to nije bilo dovoljno.Nasilno je ušao u kuću i bez riječi čekao mog “gospodina supruga” da se vrati kući.Nepoznata ćelava mrga od 2 metra sjedila je u dnevnom boravku s mojim mobitelom ispred sebe,a ja sam vjerovala kako ću završiti u nekom jarku kao u nekom lošem krimi filmu.Srećom “gospodin” se vratio kući nakon 2h i napustio stan s ćelavom mrgom.Nadala sam se da će iduća osoba koja će kucati na moja vrata biti policija da me obavijeste o smrti moga muža,ali ipak se vratio nakon dva dana sa šljivom na oku i par modrica na tijelu.Naravno dam platila svoju cijenu zbog otvaranja vrata ćelavoj mrgi dva dana prije.Slomljenu ruku sam pravdala padom po stepenicama.
Imali smo periode i potpune “bezparice”.Njegovi roditelji su donosili hranu svakodnevno.Srećom imao je komadić duše da dijete nahrani nakon što se on najede,a ja sam ostala gladna.Živjela sam na vodi i milosti slučajnih prolaznika koji bi mi kupili slanac ili sendvič.Svaki sam se dan molila da se ne probudim iduće jutro.Bila sam toliko iscrpljena da više nisam mogla na vlastite noge stat.Taj je period naglo prestao kada je dobio genijalnu ideju da kupimo mobitele na pretplatu koje smo prodali idući dan.Dugove još otplaćujem i danas.
Prošla je godina bila vrlo izazovna s financijske strane za moju obitelj,ali nikad se nismo okrenuli kriminalu.Zajedno smo se izvukli iz toga na teži ali pošteni način.Izdržali smo tako što smo se držali skupa i išli dan po dan.
Istovremeno moja je majka kukala kako je u teškoj financijskoj situaciji iako živi u Hrvatskoj,a troši Njemačku plaću.Prije par godina je završila gradnju svoje kuće,svako malo slušam kako ide na izlete,frizeru,trening,kave po kafićima.Troši novac na stvari koje si ja ne mogu priuštit i da hoću,dok svih oko sebe uvjerava da nema novaca.Pokušala je imati mirnu savjest pa nam je jedne prilike donesla paket s nešto hrane,naglašavala koliko je to koštalo iako nam to nije bilo dovoljno niti za tjedan dana.Pošteno smo radili,zarađivali,ali jednostavno nije bilo dovoljno za platiti stanarinu,režije,opremu za školu i sve što nam je bilo potrebno i onda još ona sjedne na našu muku.U tom trenutku bilo bi mi draže da nije dala ništa.
“Nova” svekrva koja mene nikada neće voljeti,nikada nema vremena za svoju unuku i uvijek se osjećam kao kriminalac u njezinoj kući,donosila nam je hranu u više navrata,spašavala nas je krajem mjeseca iako ni ona nema puno više od nas,ali nikad nam nije nabijala na nos koliko je dala i možda od svojih usta odvajala.Koliko god joj nije drag izbor njenog sina,uvijek je tu za njega kada mu je pomoć potrebna.Žao mi je što smo uopće bili u takvoj situaciji,ali negdje smo zaslužili tu trunku sreće.
Nikad nisam maštala o tome da imam hrpu novaca,vile i bazene,skupocjene aute....oduvijek sam maštala o maloj drvenoj kućici usred šume s dovoljno zemlje gdje mogu posaditi svoj vrt i živjeti mirno,daleko od grada i ljudi s čovjekom kojega volim.Vjerujem kako ću jednog dana ostvariti taj svoj san.
Novac definitivno ne čini čovjeka istinski sretnim,uvijek se iznutra osjeća prazno.S druge strane,koliko god je teško živjeti s praznim novčanikom i brigama kako platiti račune,prehraniti djecu,kupiti odjeću,obuću i školski pribor,uz prave ljude oko sebe lakše je dočekati bolje dane.Trud,upornost i poštenje uvijek budu nagrađeni.
- 10:54 -
