eeeeek....
ovak
ziz postaje dosadna
i ziz postaje dosadno na ofom blogu.
jer ziz je dijete kojemu igračka brzo dosadi.
i svi se pitaju koji je smisao bloga, a ja dolazim do konkluzije da to nije pisanje dnevnika i plakanje nad svojom sudbinom, niti pljuvanje po tuđim mišljenjima i vrijeđanje ili kaj ti ja znam, nego ponajprije zajebancija i komunikacija s drugim istomišljenicima. ili raspravljanje s neistomišljenicima. svatko ima pravo na svoje mišljenje. i svako ima pravo ukrasit svoj blog kaKO želi i napisat što želi ukoliko to ne vrijeđa drugu stranu. blog potiče kreativnost, a i dalje mogućnost nekim ljudima da progovore o stvarima o kojima se ili ne usude ili nemaju mogućnosti progovoriti uživo.
usprskos svemu
ziz razmišlja o ozbiljnom i konačnom prestanku pisanja na ovu salamu od bloga. nakon skoro pa više od godinu dana.
nema više zanimljivih ljudi, (skoro pa) svi se nešto forsaju, plaču, cmizdre, žale se kako im je život težak... a vjerujte mi, jedna od stvari koje sam shvatila u zadnjih godinu dana jest kako život JE lijep i zna bit prekrasan i treba iskoristit maksimalno od njega i sve te stvari koje drugi znaju pričat, ali to ZBILJA JE TAKO. uživajte dok možete sada jer ko zna kakva promjena će se sutradogoditi, nemojte žaliti za nečim to je prošlo jer nikako ne možete to promjeniti. dajte maksimalno od sebe..
eto to želim reći. i da
još nešto
kolko god vam se to naivno činilo, ali LJUBITE PUNO. puno volite ljude oko sebe, posebno one koji vas često okružuju i daju vam podršku. dajte sve od sebe, puno puno puno. bit ćete sretniji vi, a i oni.
sve zna bit lijepo, ovisi kako si postaviš ako optimistično gledaš na stvari i ako si okrenut ka pozitivnom cilju uspjet ćeš, ako ne onda ne, i začaran si u neko zvono iliti Nillaria kako ja to znam reći već.
ni ništa se uzalud ne događa. sve u svoje svrhe., ako misliš da si radio nešto uzalud, varaš se. ubvijek je nešto za nešto nešto vodi ka nečemu. zato sam ja, bez obzira na neka negativna iskustva, jaako happy što sam sve to proživjela i iskusila, i dalje ću tako. život taj je jedan. dok smo tu moramo ga upotpuniti. i onda krećemo dalje. na neki drugi put.
hihi.
ko bi reko ja znam obo baljezgat pak.
eto viš, to je to.
ugl, ova igračka je dosadila, ali može i oddosaditi. možda sevratim. ma vratit ću se.
moj msn: darkegypt@hotmail.com
'moi' on d pikčr
I'LL BE BACK BWAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHA!!!!
Ljubite se!
kopačke
kako me ovo jebeno žifcira!!
imam na tonu cd-a i dvd-a u sobi, jedan prek drugog, na stolu, na podu, na polici, pa iznad te police, pa na dva stalka, pa na joiš jednoj polici koja to zapravo nije jer je više na podu neg u zraku al ja je zovem polica jer sam zapravo preprokleto lijena da bih ju nazvala ikako drugačije!!
i idem ja, kao, nadobudno spremat te cd-e, sve rippat na hard disk, i onda pržit sve lijepo poredano po abecedi na dvd-e. i opet, ja sve to srippam u tjedan dana, i OPET gužva s cd-ima JA ĆU POPIZDIT!!
i sad imam jOŠ VIŠE diskova, jerbo ipšak ja sve to spržih na dvd-e, kao na njima izgleda sve manje, ali ne!
i kako se toga prokleto riješit???
aaaaarrrrrrrrrghhhhhhhhhhhhh!!!
di god odem u mojoj sobi SAMO CD-I!!
ma to sve treba pobit.
(post scriptum: ovaj post nema prevelikog smisla samo sam tanka na žifcima, pozdrav)