ne znam ja
evo vratih se s maturalca. da.
i ja sam dobro.
naspavah se.
najedoh se tople juhice.
napih se vode.
obavila nužne stvari.
obukla se.
i sve što rade normalni ljudi.
čak sam i svirala malo neš.
neću pustit Adictse!!!
ne!
uglavnom,
ajd ok ok!
(gnjavi me emerica)
i nije mi mama emerica!
maturalac kao i kod svih standardno super legendaran i bolestan.
al kod mene je i zbilja bio bolestan.
kuiš ono, došli neki frikovi iz 8-me gimne, i tako kuiš e družili se toth i ja s njima i ja počela šmrcat dakle zarazili me i e ono fakat ja se razbolih. počela lagana temperatura, kihanje, grlo, vrtoglavica, sve boli, peče, jedva hodam, sunce piči, malo spavam. niš ne pijem. prva tri dana maturalca sve ok i pijem i sve, i druga 4 dana mrtva al ne od akohjola neg bolest!
jebem ti bolest! i španjilsku! i portugal. slikice idu poslije.
znate li vi škola je prek prek prek sutra? ne? e pa je. asl ja neću. zapravo oću da mogu mash na kavu. al i imam jednu odličnu vijest to napišem poslije. sve super.
bok to je to
boki bok
arivederči
čao
gracias
dflvhpskjghp<
pus pus
šnjof šnnjof
baj baj
slin slin
fak fak
tuf tuf
boki bok!
awakened
ziz je neki dan doživjela čudo.
ziz je dobila talenat za bolju providnost.
ziz je išla, po stoti put, kod jedne tete koja ju je prikeljila za neki stroj di nasloniš glavu i onda te posjedne na neko sjedalo i meće ti dna pivskih flaša (barem mene na to asociraju, ne znam za vas ) pred oči.
ziz je neki dan nakon 4 mjeseca bez naočala (podsjetimo se: izgubih ih na cestama u dugavama u dugoj mračnoj noći), primila leće u ruke. pardon, u oći.
ziz konačno, VIDI!!!
mjeseci čoravosti, i konačno vidim.
a sad. idemo ispotečka.
ziz od početka 7. mjeseca ni pipla nije klavir!
ziz je imala za naučit sonatu beethovena op. 345239751 br. 45865297195 u Es duru sa povišenom sekstom i mjestimice i kvartom gdje je poznat onaj GE koji baš iskače u 78. taktu 45. reda. točnije, 6794821 nota po redu. mislim da će Krešo shvatit o ćem pričam.
ugl, uz to me čeka i Brahms (khm, mendelssohn), zatim Chopin, i šta ja znam št, al niš od tog nije naučeno.
i danas ja saznam da klavir imam SUTRA. i maturalac idući tjedan. dakle, sve je trebalo bit naučeno. khm, profa mi je rekla da su Šipuš i Detoni i Još Neki letili van iz sobe 13 Pavla MArkovca, pa sada sam i ja na redu.
ali usprkos tome, ja ostajem optimistična. i sad očekujem čokoladu od toth. nek pročita ovaj post.
aj bok
SCREAMOOoOoOoOoo!!
dobro
vratih se s mora. pocrnih (a da?? uau!)
neću niš reć osim da je bilo prejebenO kod toth, i onda 4 dana sama s behaim. i tako to neda mi se sve to nabrajat.
svašta smo izvodili bolesnoće, ja više neću živit, ja se kajem. kajem se. da.
žiža svaki dan.bruno svaka ti dala (mislim, pa i je!), motaš ko cure oko malog prsta.
khmda.
ovim putem se ispričavam u ime toth mene i svih martini, sorry i razgovarat ćemo, riješit ćemo mi to.neke stvari se ne trebaju shvaćat ozbiljno, kvrgagu Ljeto je i meni i svima oke sad mi se vrti.a i ti bi trebala pripazit na neke stvari.
ugl, sama sam doma. cijelo dvorište je moje. (i Ladino) cijela kuć je moja (i Ladina) sva hrana je moja (ok, i Ladina) tjedan dana.
danas iđoh peć i kuhat (il kaj već) zagrebački i povrtne štapiće ali na kraju sve dala pesu jer nije bilo jestivo. i zagorio mi dio elementa u kuhinji. lada će me spasit večeras.
i neću više bježat od kuće. obećajem.
boki bok pusa
.