novigradsko 2008

Na NP-u najljepše mi je raditi ono što volim i družiti se s vršnjacima sličnih interesa.

Najljepše mi je što smo samostalni i što je na radionici ugodna atmosfera.

Najljepše mi je što sam upoznala mnogo novih ljudi i što sam u radionici koja mi se zaista sviđa.

Pauza, rad u radionicama.

Kreativna zbrka i nered u radionici.

Najljepše mi je raditi u ovoj radionici. Ekipa je super, a ova radionica je zanimljiva jer nikad nije ista. Sonja je super.

Moja sloboda da radim što hoću, da pišem više i da upoznajem nove ljude.

Što se neprestano radi i poštuje se svačije mišljenje i komentari…

Pristup učenicima, način rada, atmosfera, prostor, ma sve, zato jer je to ono što nemam u svojoj školi.

Jednostavno sve: voditelj, prijatelji iz radionice,ekipa iz sobe, ma sve je SUPER!

Volim ovako kratke radne tjedne.
Prvi je dan bio ponedjeljak. "Oporavak" od Novigradskog proljeća.
Nisam se javljao u Rivarelu. Trebao mi je odmak.
Utorak je bio predinamičan. Između školstva i socijalnog rada. Trebalo je donositi odluke.
Volim školu. Volim i redovnu školu. Volim "moju" školu. A volim i novigradsku školu.
U socijali je ostao nedovršen posao. A imponira kad zovu i pitaju: Hoćete li? Biste li htjeli?
A hiperaktivci u područnoj školi. A profefesionalna orijentacija za osmaše. A ekskurzija sve do Dubrovnika. I badminton.
Srijeda od pozdravljanja. "Učitelju, nećemo se vidjeti dva tjedna."
"Iva, Davore, Dino, Donate ..." Srećem ih hodnicima, nasmiješene, vesele. I postavljam pitanja. Ista. "..., kako je bilo? Jesi li se oporavila? Jesi li se odmorio? Hoćemo li opet?"
Odgovaraju s OSMIJEHOM.
Raduju me. Radujem se.

Osjećam se odlično poslije ovogodišnjeg Novigradskog proljeća.

Govorili su mi danas da ne izgledam školski, da izgledam nekako novigradskoproljećarski.

Ove je godine bilo dobro što je prvi radni dan Novigradskog proljeća bio u nedjelju, pa je završna večer bila u petak, a povratak kućama je bio u subotu. Tako je nedjelja ostala za prebacivanje u "normalni" život.

No, nije se lako vratiti.
Količina energije i količina čuvstava je bila prevelika.
I neka.

Sutra je novi dan.
"Normalni".

Bilo je ... S OSMIJEHOM.

Bilo je F E N O M E N A L N O.

NOVIGRADSKO PROLJEĆE

Završeno je


Nekoliko ekskluzivnih rečenica sa završne predstave

Gosti u protokolu zatvaranja:
Mladen Dušman, pročelnik Upravnog odjela za prosvjetu i kulturu Istarske županije
Vinko Filipović, ravnatelja Zavoda za školstvo Republike Hrvatske
dr. Nevio Šetić, državni tajnik Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske
mr. Borislav Vučković, savjetnik za društvene i humanitarne djelatnosti, izaslanik predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića

Gosti su u veoma kratkom vremenu, svekupno kraćem od pet minuta, pozdravili darovite učenice i učenike, darovite učiteljice i učitelje, darovite voditeljice i voditelje radionica, oduševljeni kao i svi sudionici Novigradskog proljeća, kao svi ostali gosti i svi roditelji, predivnom završnom predstavom, svim izložbama u školi i predstavljanjem plesne radionice u sportskoj dvorani kao i predstavljanjima filmske radionice, radijske radionice i video radionice u višenamjenskom prostoru Osnovne škole Rivarela.

Tajnica Škole stvaralaštva i ravnateljica OŠ Rivarela, Davorka Parmać, izmijenila je, prije samog zatvaranja Novigradskog proljeća, poklone s izaslanikom predsjednika. Predala je neke dječje uratke i zbornik Novigradskog proljeća, a dobila je poklon za školu u jednoj kutiji koju je izaslanik otvorio. Iz gledališta se sadržaj kutije nije vidio ali se najprije začuo dječji glas:
"Sigurno su to cipele!"
A jedna djevojčica je dodala:
"To su štikle."
Zaorio se smijeh i još jedan gromoglasan pljesak.

Prije samog početka programa završne predstave obavijestili smo državnog tajnika, gospodina Šetića, da nedostaje šezdesetak svjedodžbi za učenike i učitelje o uspješnom sudjelovanju na Novigradskom proljeću, da ih tiskamo i da bi ih voditelji radionica trebali podijeliti u hotelu nakon predstave.
"Nije problem."
"Kažete da nije problem?"
"Donesite ih i potpisat ću ih."
I donijeli smo ih. Gospodin Šetić je počeo potpisivati gledajući "video žurnal Novigradskog proljeća" i slušajući zvučnu kulisu radionice scenske glazbe.
"Pazite", rekao je, "tinta se treba osušiti."
Po podu dvorane počelo je slaganje svjedodžbi kao u pravoj radionici potpisivanja.
Tako su svi, ostalih četiristotine svjedodžbi bilo je potpisano već prije, dobili osobno potpisane svjedodžbe.

PRIČA SE
Priča se da je na završnoj predstavi bilo "namjernih" tehničkih poteškoća sa zvukom.
Priča se da je video radionica namjerno napravila nijemi film, ne samo da bi, u suradnji sa slikarsko-scenografskom radionicom i radionicom pjevanja dočarala eurovizijske najave i lava koji riče, a ujedno sa scenskog glazbom pokazala kako su se prikazivali nijemi filmovi, već da bi izbjegla uobičajene tehničke poteškoće za koje su dobili čak i specijalnu nagradu večeri kad je organiziran "Cabaret Karaoke Show".
Priča se da je zvuk namjerno nestao da se Vanja i Sanela, koje su se iznenadno našle u novim ulogama na Novigradskom proljeću, potpuno uvježbaju za improvizacije svake vrste, čak i na završnoj predstavi.
Priča se da je sa razglasom bilo problema kako bi se radionica pjevanja iskazala u punom svjetlu nastavljajući svoj program u mraku.
Priča se da je to bila obična, sasvim obična kreativna improvizacija.

Ali ekskluziva na ovom blogu glasi:
Voditelj foto radionice B.B. (ostavljamo samo inicijale da ostane anoniman) je već nakon uvodnih pozdrava mladih voditelja primijetio da mu je kartica fotoaparata puna i da nema mjesta za nove slike. Pogledao je arhivu, vidio da su u njoj još uvijek slike dopodnevnih i popodnevnih zbivanja u školi i zaključio da treba napraviti brzu selekciju kako bi mogao snimiti najvažnije trenutke završne predstave.
Rješenje. Trebalo je pronaći rješenje. Spustio je pogled i ugledao kabel. Kabel razglasa. Mali pokret nogom prema prekidaču produžnog kabela i tehničari su se panično rastrčali pokušavajući pokrenuti razglas. Mlade plesačice mirno su držale osmijehe u rukama i čekale.
Arhiva se polako čistila, zbor je zapjevao, tehničari su pronašli mjesto problema, uključili struju i razglas se javio škripom. Radi.
Prerano. U arhivi kartice fotoaparata nema još dovoljno mjesta.
Još jedan mali pokret nogom prema prekidaču produžnog kabela.
Opet panika među mladim tehničarima video radionice koji su bili već zadovoljni što su spasili predstavu.
Brzi prst postaje najbrži prst u čišćenju arhive.
I u drugom pokušaju tehničari su brzi u otkrivanju izvora problema sa zvukom i jedan ostaje čuvati prekidač produžnog kabela.
Predstava se nastavlja.
I fotografiranje.
Ostaje tajnom je li postojao neki brzi tajni sporazum između voditelja foto radionice i voditelja slikarsko-scenografske radionice o zajedničkom višestrukom nastupu lava i malog mačeta uz ovacije iz prepune dvorane.

Možda je ovo moglo biti moto ovogodišnjeg Novigradskog proljeća (kad je već stajalo iznad ulaza u Osnovnu školu Rivarela od četvrtka):

Niti glava sluša, niti tijelo hoće. Možda bi to bila definicija bolesti.

A Novigradsko proljeće pršti.

Ima promjena na službenim internetskim stranicama Novigradskog proljeća http://www.novigradsko-proljece.com/

Nema promjena na starim stranicama Radija Rivarele http://radiorivarela.blog.hr/

Ima promjena na novim stranicama radijske radionice Novigradskog proljeća http://radio3d.blog.hr/

Ne znam ima li promjena kod onih koji su na Novigradskom proljeću a pišu blogove.
.

Kad ne bi bilo gravitacije, svi u u Novigradu letjeli od sreće
Takav je bio podnaslov razgovora koji je potpisala Karmela Padavić.

Učenica osmog razreda iz Omišlja na Krku. Matematičarka po uvjerenje, a bavi se novinarstvom "sa strane". Rođena u Rijeci ali ima korijene na Krku.
Učenica koja je tvrdila da stručni tim nije radionica.
Učenica kojoj nije bilo hladno, kao meni, jer je ona uzela jaknu.
Karmela je bila zahvalan sugovornik, odgovarala je na pitanja i onda zaključila da ona treba obaviti razgovor sa mnom a ne ja s njom. Strpljiva i uporna, iako joj je vrijeme bilo ograničenje jer je tekst trebala predati do podneva.
Stručni tim (Katerina, Alenka i Darija) joj je savjetovao da poradi na svojoj znatiželji.

Nadam se da će pronaći ovaj tekst.
I kao što je rekla: Ja ću to malo uš... (kao glagol) tako je i bilo.

Hvala ti na ugodnom razgovoru.
Ja nisam baš uš...

Mislim da joj nije bilo lako ali uspjela je.

Postavljala je pripremljena pitanja, odgovarala na njih, odgovarala na moja pitanja, buduća učenica Prve šušačke gimnazije u Rijeci, matematičarka po uvjerenju, koja se novinarstvom bavi "onako sa strane".

Obećao sam da će biti na blogu.
Njoj je objavljen intervju o voditelju stručnog tima.

(Moram je još tražiti sliku - ako se složi.)

Jako dobar osjećaj.
Inicijativne kolegice, pune ideja, pune energije i dobre volje.

Čini mi se da je uvod s Hanom i Ines bio koristan.
Alenka i Katerina su se dobro snašle.
Mirjana, Morena i Eva uobičajeno odlične.
Darija je najbrža pisačica.

Ono što je bio početni zadatak i koji je inače trajao do sredine tjedna već je završeno.

Tim riječima su voditeljice programa završile svečano otvaranje Novigradskog proljeća u kino dvorani u Novigradu.

Kako je bilo?
Morat ću prikupiti dojmove. Svoje i drugih.

Opći dojam: odličan.