novigradsko 2008

U ovom okruženju svakim trenutkom sve više i više produbljujem radost života, koju sam pronašao u učiteljskom pozivu. Među ovim ljudima osjećam se izoliran iz ovog realnog i surovog svijeta koji nas okružuje. Punim baterije i skupljam snagu za borbu protiv nepravilnosti u sustavu.

Da nam Davorka nije sredila smještaj bili bismo spremni spavati u tim vrećama u šatoru bez obzira što kiša savršeno pada. Ih! Kao da bi bili prvi. Možda bi nam netko i švercao hranu iz hotela. Valjda. Nemam pojma. Ako ništa, slali bi nam kolege iz rijeke svaki dan autobusom.

U trećem broju Dnevnih novina More od 15 saznajemo: kako je protekao program u restoranu hotela u spomen Mirku Todoriću, «...osobi koja je zaslužna što je uopće osnovana Škola stvaralaštva koja se četrnaest godina održavala u Novalji, a sada se već petnaestu godinu održava u Novigradu».

Predstavljena je slikovnica «Neobično putovanje» Sonje Ivić i Voje Radoičića, te «Morčić-riječki specijalitet» Theodora de Canzijanija Jakšića, novinaru su razgovarali s književnikom i glumcem Enesom Kiševićem koji «pokušava dorasti djetetu u sebi», posjetili su Video radionicu, Batik, Slikarsko-scenografsku radionicu i Govorenje teksta, te razgovarali sa ravnateljicom škole Davorkom Parmać («Iskustvo razvija samopouzdanje»).

Navečer smo opet imali posjetu. Neka žena nam je upala u sobu i lagano se «zbrecala» kada nas je ugledala. Ne zna se je li upala namjerno ili slučajno. Dok je iznad naših glava prolebdio jedan ružičasti upitnik, uspjela je progovorit': «Zašto niste zaključani!?» i izjurila van iz sobe. Uspio sam viknuti: «Jeste li vi to fulali sobu?!». Kasnije sam saznao da je članica Upravnog odbora.