Želio bih podijeliti s vama iskustvo koje sam jučer doživio. U trenutku dok ovo pišem, prošlo je 47 sati otkako sam zadnji put jeo, točnije od petka navečer. Kako zadnje tri godine živim na sirovom voću i povrću, već me neko vrijeme privlači ideja o tome da isprobam kako je to živjeti bez hrane, živjeti isključivo od svjetlosti sunca i sve što jedan takav vid postojanja donosi sa sobom. Jučer ujutro sam se probudio s namjerom da ću preskočiti ručak i vidjeti što će se dogoditi i kako ću se osjećati. Prijepodne sam proveo sat vremena vani grijući se i upijajući sunčevu svjetlost i uživao u tom predivnom osjećaju. S obzirom da nisam osjećao glad, odlučio sam da neću ručati. Dan je bio prekrasan pa sam poslijepodne uzeo bicikl i otišao u prirodu. Dok sam sjedio na travi pokraj obližnjeg kanala, prepustio sam se toplini sunca koje je ugodno grijalo iako je puhao jak vjetar. Prva stvar koju sam primijetio otkako nisam jeo je ta da mi tijelo postaje sve lakše, nekako prozračnije i da mogu potpunije disati. Osim toga, osjetio sam da mogu oštrije i potpunije doživjeti svijet oko sebe. Sjedio sam tamo nešto više od tri sata, uronjen u ljepotu sadašnjeg trenutka koji se očitovao preda mnom.
Počeo sam čitati knjigu "Božanska Prehrana - Hrana Bogova" od Jasmuheen, (autorice knjige "Živjeti od svjetlosti" koja već dvadeset godina živi na prani) u kojoj ona govori kako je, u suštini, svatko od nas gladan nečega, bilo da se to nešto može definirati ili ne, i da postoje četiri razine gladi: fizička, emocionalna, mentalna i duhovna, i kako je svaku od njih učinkovito moguće utažiti jedino ako postanemo svjesni svoje prave prirode. Dok sam čitao te njezine riječi, osjećao sam da svaka rezonira duboko unutar mene kao istina i da smo mi mnogo više nego što mislimo da jesmo. Jednom kada probijete tu mentalnu barijeru koja vam uvjetuje da morate jesti da biste živjeli, sve ostale vaše predodžbe koje ste imali o sebi automatski otpadaju. Zakoračujete u sasvim novo stanje svijesti. Shvaćate da pomičete granicu onoga što je i nije moguće i da su ono što vas sprječava u ostvarivanju vaših vlastitih potencijala i vaših "nadnaravnih" sposobnosti tek uvriježene navike, strahovi i nesigurnosti vašeg ega koji se poigrava s vama, pokušavajući se održati na životu. Sjedeći tamo, dopuštao sam da svjetlost i energija sunca pune moje tijelo i rastapaju sve te programirane obrasce.
U jednom trenutku, dok sam gledao u sunce, pogodio me bljesak iznenadne i neposredne spoznaje - shvatio sam da je ono što ja uistinu jesam vječno i uvijek prisutno, da sam ja, u suštini, vječna radost i bezuvjetna ljubav, vječni bitak i da je to ona životna sila i energija koja održava moje tijelo i cjelokupnu kreaciju. U tom trenutku kao da se nešto prelomilo u meni i ništa osim te spoznaje više nije bilo važno. To je bilo intuitivno znanje. Ne mogu točno reći koliko je to iskustvo trajalo, možda tek nekoliko sekundi, ali ispunilo me je osjećajem ekstaze i spokoja koji je prošao cijelim mojim tijelom i svakom mojom stanicom. Kada sam se vratio doma, bio sam ispunjen trajnom radošću i srećom koja je cijelo vrijeme gorjela u meni istim intenzitetom i hranila me, iskrenom srećom koja ne ovisi o izvanjskim stvarima i koju ništa nije moglo narušiti. Srećom i radošću koja je proizlazila iz spoznaje mog pravog identiteta. Doživljaj je bio toliko intenzivan da su riječi doista nemoćne da prenesu njegovu srž. Najbliže čime to mogu pokušati dočarati je okus vječnosti. Tada sam još jednom posvijestio koliko su beznačajne i smiješne uloge ega s kojima se poistovjećujemo i koje doživljavamo kao stvarne. Nisam osjećao nikakvu glad i shvatio sam da smo jedino kad ništa ne jedemo, kad nam je tijelo čisto, u stanju prihvatiti i doživjeti jedno takvo uzvišeno iskustvo. Naše tijelo je poput prijemnika i svako uzimanje hrane zapravo predstavlja smetnju prenošenju tih suptilnih energija Izvora koji nas održava. Jer, na kraju krajeva, ako mi moramo jesti da bismo živjeli, zašto Sunce ne mora? Što jedu planeti i zvijezde, što jedu galaksije? Ništa. Njihova energija dolazi iz vječnog i nepresušnog izvora sveg života. Veličanstvena je spoznaja da ste vi dio tog bitka.
Ni danas, evo, još ne osjećam glad. Fascinantno. Ne znam koliko će to stanje potrajati, ali svakako ću nastaviti eksperimentirati i obavijestiti vas o daljnjem razvoju situacije...
