Meni se nekako nameće zaključak, ako želim imati novaca, morat ću štedjeti do smrti.

Svjetski dan štednje slavi se 31. listopada, kao sjećanje na Prvi međunarodni kongres štedioničara održan na taj dan 1924. u Milanu. Tada su se sastali predstavnici svjetskih štednih ustanova želeći pronaći izlaz iz krize koju je prouzročio Prvi svjetski rat. Sudionici kongresa suglasili su se da je štednja prijeko potrebna za razvoj čovječanstva, te je Svjetski dan štednje ustanovljen za najšire svjetsko populariziranje te spoznaje i za, kako su rekli, oživljavanje borbe protiv rasipništva. Tu je odluku donijelo 350 delegata iz 27 zemalja, koji su predstavljali oko stotinu milijuna štediša. Time je započeta era promišljanja o očuvanju postojećih resursa i promjena u njihovom korištenju.
Preuzeto sa ...

Današnji dan mi baš i nije dobar datum za početak štednje, možda eventualno štednja za božićne poklone iako mi se čini kako je prekasno za to. Najbolji način štednje je po meni otvaranje trajnog naloga kojim će se automatski novac prebacivati sa tekućeg računa na račun štednje. Definitivno najbolji i najsigurniji način da se disciplinirate.

Još dobrih savjeta o štednji ima u e-novinama Uštedite i zaradite novac. Kada se prijavite odite u arhivu i pregledajte stare brojeve. Vidim da prate i Richdad-a budući su i neke njegove savjete ubacili.

Kad kupite knjigu koja vam daje savjete o novcu, zdravlju, uspjehu ili bilo čemu drugome često se pitate slijedi li ta osoba vlastita pravila? Je li ona zdrava, uspješna, bogata ili samo piše o tome? Bilo bi logično da osoba koja piše o zdravlju bude zdrava, osoba koja piše o mršavljenju mršava, osoba koja piše o novcu,... hmm bogata? Ponekad to zaista i jest slučaj no iznenadili bi ste se koliko puta to nije tako. Zašto?

Kritici i skeptici će odmah potegnuti onu: Those who can't do - teach. Oni koji ne mogu raditi - podučavaju. Kao primjer se navode profesori koji imaju izuzetno puno znanja o određenoj temi, ali sami nisu uspješni u tome. I možda ima nešto istine u tome. No ja bih malo okrenuo stvari. Mogu li oni koji su uspješni jednostavno prenijeti to znanje drugima? Jesu li uopće svjesni što je to kod njih ključno što im je omogućilo da postanu uspješni? Na kraju krajeva ako je netko uspješan u nekom sportu ne znači da je i dobar pisac i da može napisati knjigu o tome kako postati super sportaš.

Drugi razlog zašto ljudi pišu o nečemu u čemu (još) nisu postigli rezultate je taj što ih jednostavno ta tema zanima. To im je hobi. Možda poznaju osobu koja je njima bliska i koja je uspjela i žele o tome ispričati drugima. Ili rade na takvom radnom mjestu gdje susreću različite uspješne/zdrave/mršave osobe i uče na njihovim primjerima. Naravno postoji još mnogo razloga zašto netko piše knjigu sa savjetima. Jedan od razloga može biti što je tema aktualna i želi jednostavno zaraditi novac od prodaje knjige ili je toliko uvjeren u neku ideju, ideal da želi to podijeliti s drugima što prije.

Jedan od najboljih primjera iz ove skupine je možda Napoleon Hill to je čovjek koji je napisao knjigu Think and Grow Rich za koju ste sigurno čuli. Što mislite kako se on obogatio? Pisanjem knjiga o tome kako se obogatiti? Znate li koliko je bilo njegovo osobno bogatstvo?

Jesu li te knjige zbog toga manje vrijedne? NE.

Ajmo sad malo o knjigama koje su napisali zaista uspješni, bogati, zdravi ljudi. Jedna od stvari na koje ćete vjerojatno naletiti je rečenica: "ako sam ja uspio, a ja nisam nitko poseban čak nisam ni faks završio, onda možete i vi". Ukoliko pisac to eksplicitno ne kaže u vlastitoj knjizi onda ćete sigurno vi razmišljati na taj način. Zašto ste inače kupili njegovu knjigu, ako ne želite te iste rezultate? I tu se krije velika opasnost. Kopiranje tuđih životnih puteva. Samo zato što je neka strategija funkcionirala na određenom mjestu i vremenu pod određenim okolnostima i kod pojedinih osoba to ne znači da će funkcionirati i na vašem konkretnom slučaju. Zvuči super: pogledajte što rade uspješni i napravite isto to. Međutim kada malo bolje pogledate što su zaista uspješni ljudi napravili vidjet ćete kako je jako teško, ako ne i nemoguće ponoviti njihov uspjeh na isti način. Svaki je poseban. Recimo Donald Trump ili Bill Gates kako ćete skopirati njihov uspjeh? Obojica su rođeni u americi u bogatim obiteljima. Lijep početak zar ne? Osim lijepog ili ružnog početka trebate vidjeti imate li ostale osobine, motivaciju i volju koju su oni imali? Ako to nemate kakva korist od njihovih savjeta? Nećete ih uspjeti slijediti. Još jedan meni posebno drag primjer: Warren Buffet. Hej pa njegov stari je bio broker i on je sa 11 godina počeo raditi u tatinoj firmi. Slušao je predavajna od Benjamin Grahama i jedini koji je ikada od njega dobio ocjenu A+. Ukoliko niste isto toliko zainteresirani za dionice koje su vaše šanse da postignete bilo kakav uspjeh u tome? Bolje sačuvajte novce za nešto drugo.

Često uspješni pisci savjetuju UPRAVO DRUGAČIJE od onoga što su oni napravili. Zašto? Da vam uštede vrijeme? Da učite na njihovim pogreškama, a ne na vlastitim? Međutim najčešće su baš te velike pogreške zaslužne za njihov uspjeh. Upravo u tim trenucima kada su dosegnuli dno su pronašli u sebi novu snagu i krenuli dalje što ih je dovelo do još većeg uspjeha. Mislite li da možete preskočiti pogreške? Razmislite ponovo.

Kakva onda korist od čitanja knjiga uspješnih ljudi kada oni ponekad nisu postali uspješni zahvaljujući tim savjetima ili su savjeti takvi da ih teško možemo primijeniti? Kada znamo da nemamo njihovu volju, strast, upornost itd. Znate li barem jednog bogataša koji se obogatio zato što je davao 10% svog novca u dobrotvorne svrhe? A ipak gotovo svaka druga knjiga o novcu će to reći. Ili ako naletite na knjigu u kojoj je zaista opisan svaki detaljan korak do njihovog uspjeha brzo ćete pročitati nešto tipa: i onda smo sklopili ugovor s Wal Martom i biznis je krenuo, ili onda nas je kupio Google/Microsoft itd. U čemu je onda fora? Fora je u tome da trebate pročitati sve i saznati što više, ali na kraju morate pronaći vlastiti put. Meni su neke stvari korisne i ja ih preporučam. Neke nisam koristio ili sam čak izgubio novac na njima, ali ih i dalje preporučam drugima. Zašto? Zato što vjerujem da je to dobro za njih u tom trenutku i u toj specifičnoj situaciji. Svaki čovjek je drugačiji.

Slušajte sebe i napravite vlastiti put. Lijepo je pročitati o uspjesima drugih i uzeti neke njihove ideje i principe, ali uzmite ono što možete primijeniti kod sebe, danas. I uvijek imajte na umu različito vrijeme, mjesto i okolnosti. "Čak i ako iskopirate tuđi način i postanete uspješni/bogati možda nećete postati sretni". Bolje imajte svoj način i sreću koja dolazi uz to.

Htjeli mi to priznati ili ne, ali promjene na bolje (mislim na one novčane) u Hrvatskoj će morati ići kroz politiku. Nažalost nema drugog načina, volio bih da ima, ali.... Što to konkretno znači za nas? To znači da će netko od nas koji sada samo čitamo ili pišemo blogove, malo surfamo po internetu MORATI kad tad ući u politiku. Ne želite? Ne zanima vas? Nemamo izbora. Ova garnitura nema šanse da nešto riješi i jednostavno moraju doći nove mlade snage. Netko od nas.

Kada sam prije par godina shvatio da je najviše postova na forum.hr upravo na podforumu politika bio sam u najmanju ruku iznenađen. Bilo je više postova nego na ljubav, erotika, sex i gospodarstvo zajedno, a vidim da se trend nije promjenio ni danas. Na politici ima 50% više postova nego na bilo kojoj drugoj temi. Očito je da nas to jako zanima i da svatko ima nešto za reći na tu temu.

Ono što mene muči je postoji li u hrvatskoj cca 2000 ljudi koji su spremni zasjesti na sva relevantna mjesta u državi i nešto napraviti? Jedan političar sam ne može ništa napraviti, a pravu nemoć smo vidjeli kad je koalicija došla na vlast. Btw. ovu brojku od 2000 ljudi sam ja izmislio/procjenio ne znam koliko je zaista ljudi potrebno. Problem je što kad sa strane gledamo na politiku ne razumijemo zašto se neka naša rješenja ne usvoje i ne sprovedu. Ima tu više razloga.

1. Mi ne razumijemo kako je s druge strane jer nam nisu dostupne sve informacije i činjenice. Kada bi se zaista našli s druge strane najvjerojatnije bi napravili istu stvar koju danas oni rade. Za primjer: Nisu naši radnici skupi radi visokog poreza nego radi visokih obaveznih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Znači ne možemo samo nekakvom poreznom reformom smanjiti poreze i povećati plaće, a neki upravo imaju takve ideje. Dok ne dođu s druge strane.

2. Promjene se teže provode što je veći sustav. Svatko tko radi u tvrtki sa više tisuća zaposlenika (a da nije informatička - mislim da su one ipak malo brže) zna o čemu pričam. Nove ideje jednostavno ne prolaze jer imate različitih 100 ljudi u lancu koji bi morali PROMJENITI sebe odnosno svoj način rada.

3. Treba imati muda i preuzeti odgovornost, ako se ideja pokaže lošom. Strah da ne zeznemo najčešće dovodi do toga da ništa ne mijenjamo. Možda vam se čini kako su sadašnji političari neodgovorni i kako rade što god žele i zbog toga nikome ne odgovaraju. Razmislite ponovo. Ili još bolje: imate li vi muda doći u sabornicu sa prijedlogom zakona koji će smanjiti socijalna prava i zdravstveno osiguranje i taj isti zakon gorljivo braniti zato jer sada kada ste se našli s druge strane i dobili cijelu sliku 100% znate da je to jedini dugoročan i ispravan način za postizanje ekonomskog blagostanja države? Imate li muda čitati po novinama i gledati na televiziji kako vas napadaju i vrijeđaju stotine tisuća ljudi, razno-raznih udruga, sindikata, kako novinari snimaju prilog o jadnoj bakici koja više ne može dobiti 10 lijekova već samo 5? itd. itd. Možete li to podnijeti iako znate da ste u pravu i da je to jedino ispravno rješenje koje će nam pomoći da nam svima bude bolje, ali.. tek za par godina:)

Ja osobno ne razmišljam (još) o tome. Srećom ima ozbiljnih i pametnih ljudi koji razmišljaju i koji će nam jednog dana "krojiti sudbinu". Želite li biti jedan od aktvinih sudionika ili samo želite čavrljati u kafiću kako ništa ne valja i kako zapravo vi znate što bi trebalo učiniti, ali ovi političari jednostavn one žele slušati. Kako god odlučili dobro došli na POLLITIKA.COM

Koja bi bila lijepa Hrvatska riječ za CASHFLOW? Protok mi se baš ne sviđa. Riječ CASHFLOW popularizirao je Richdad rekavši da je to najvažnija riječ u svijetu bogatih. Napravio je i svoju stolnu igru CASHFLOW (ima i elektronska verzija) koja je najsličnija Monopolyu. To je jedina igra koju što više igrate to postajete sve bogatiji. Prošli tjedan igrao sam je prvi put i mogu reći da smišljena na jedan fantastičan način. Krećete iz tzv. "rat race" - utrke štakora u kojoj se jednostavno vrtite u krug. Cijeli život radite od 8-16 i stalno spajate kraj s krajem. Da biste izašli iz tog začaranog kruga morate promjeniti način RAZMIŠLJANJA. Igra vas ući kako da počnete ostvarivati pasivnu zaradu. Zaradu koja ne ovisi o vašem aktivnom radu (poslu). Super je fora što sam se ja u igrici dočepao velike love za manje od sat vremena igranja cca 120.000 $ i cijelo vrijeme sam vodio da bih na kraju izgubio jer je drugi igrač prije mene izašao iz rat race-a.

Tek u tom trenutku sam shvatio kako količina novaca koju imate NIJE važna da biste izašli iz rat race-a. Važno je da vaši pasivni prihodi budu veći od vaših troškova. To je upravo ona točka u kojoj postajete i financijski slobodni. Izlazak iz začaranog kruga = financijska sloboda. Zato mi je malo i smiješno kad netko misli kako će mu 10.000 ili čak 1.000.000 kn riješiti njegove novčane probleme. Neće.

Zanimljivo je da je Richdad odnosno Kiyosaki napravio tu igricu PRIJE nego je napisao knjigu. On se posvetio financijskom obrazovanju ljudi i igrica je bila jedna od prvih ideja. Međutim u početku igru CASHFLOW nitko nije kužio jer je bila prekomplicirana te da bi olakšao igru Kiyosaki je napisao brošuru od koje je kasnije nastala knjiga Richdad poordad. Osim toga igrica je (pre)skupa. Čak i za američki standard igra košta više nego bilo koja druga stolna igra tipa Monopoly, Risk i sl. Kiyosaki kaže da su namjerno napravili najskuplju igru zato jer će na taj način "eliminirati" neozbiljne odnosno igricu će kupit SAMO onaj koga prvenstveno zanima OBRAZOVANJE, a ne samo zabava.

Kad smo već kod novčanog toka...

Pod pojmom novčanog toka računovođe podrazumjevaju jedan izvještaj koji se upravo tako zove. Sastavljaju ga srednje i velike tvrtke obvezno, a male ako žele. Drugim rječima ne znam niti jednog malog poduzetnika tko to radi i tko je uopće vidio kako izvještaj izgleda :)
Čemu služi? Služi najčešće bankarima, ali i vlasnicima da vide kako novac protječe ili bolje rečeno istječe kroz tvrtku. Jedna od najtežih stvari za shvatiti poduzetnicima početnicima je RAZLIKA između novčanog toka i prihoda i rashoda odnosno računa dobiti i gubitka.

Naime oni znaju da imaju novaca na računu i nije im jasno kako su ostvarili gubitak ili najčešće nemaju novaca na računu, a ostvarili su dobit i još moraju platiti porez. Fora je u tome što se računovodstvo vodi na temelju izdanih i zaprimljenih računa NEOVISNO o tome jesu li oni plaćeni ili ne. Što znači da nakon što prodate svoju robu ili uslugu ispostavite račun na 100.000 kn vi ste zaradili 100.000 kn i povećali ste svoje prihode za isti iznos. To što možda nikad neće dobiti taj novac to je druga stvar. Vi ćete u svojim papirima to voditi kao potraživanje dok se ne plati. Upravo zbog te razlike sastavlja se dodatni izvještaj kako bi se vidjelo stanje novaca koji dolazi i odlazi u tvrtku.

Poanta cijele priče ove priče je jednostavna. Kupujte stvari koje donose novac umjesto onih koje ga odnose.

Budući sam dobio i više (pitanja) nego što sam tražio i sada imam tema za godinu dana, želim samo na brzinu odgovoriti na par kratkih:



U svakoj branši postoje oni koji su "skupi" i oni "jeftini". Moje nekakvo iskustvo je pokazalo da je uvijek bolje biti među skupima. Kreneš skupo i to je to. Nekakva logika da kreneš jeftino da bi dobio posao, a poslije "podižeš" cijene mi se ne sviđa i mislim da teško prolazi. Ako si jeftin i ako te uzmem zato jer si jeftin onda mi se neće sviđati da kasnije dižeš cijene, zar ne? Moj odgovor je budi malo jeftiniji od najskupljih pod uvjetom da imaš tako visoku kvalitetu. S druge strane ako se odučiš biti jeftin - uvijek ćeš popušiti od nekog klinca koji će to još jeftinije napraviti :))



nemam poima. Vjerojatno neki jesu. A što radi lovu? Oglašavanje :)



kreni ispunjavati svoje planove? a što drugo...



za radionice koristim blog financijskasloboda

Ok. Znači imate 30.000 kn viška koji vam stoje sa strane i s kojima ne znate što bi. Razumijem vas, lova svrbi pod prstima i treba to negdje uložiti. Srećom baš je sada zgodan trenutak.
Ne znam ništa više o IPO (initial public offer – inicijalna javna ponuda) INE od onoga što je objavljeno u novinama. Međutim ono što me sada zanima je kako će te dionice, ukoliko ih kupite, promijeniti Vaš život na bolje? Ako do sada nikada niste samostalno kupovali dionice, niste pročitali i pokušali barem razumjeti godišnja financijska izvješća INE čemu odjednom toliki interes? Možete li riješiti sve svoje financijske probleme s eventualnih nekoliko tisuća kuna? Ne bih rekao.

Ja znam da su radnici pojedinih tvrtki zaradili «jako» puno novaca budući su mogli kupovati dionice po povlaštenim uvjetima međutim nekako sumnjam da će država podijeliti SVIM građanima jeftine dionice koje će onda oni drugi dan prodati na burzi po većoj cijeni. Zašto onda država sama ne bi odmah prodala dionice po većoj cijeni ako postoji interes? Gdje je tu ekonomska logika?

No dobro možda ima i onih koji smatraju da će nam Država pokloniti jeftine dionice kako bi kupila naše glasove. (koliko ono ljudi poznajete uključujući sebe koji imaju viška 30-ak tisuća kuna sa strane) ne znam što bih rekao na to.

Hajdemo malo razraditi moguće varijante:

Dobra varijanta – vi zaista kupite dionice značajno ispod cijene jer je država poludila i odlično zaradite na njihovoj prodaji. Koliko možete zaraditi? Bit ću velikodušan i neka to bude cca 10.000 kn. Što će 10 tisuća kuna zaista riješiti u vašem životu? I dalje nemate poima o dionicama, ulaganjima, nemate svoj dugoročan financijski plan. Najvjerojatnije ćete pokrpati par rupa, kupiti mp3 player za auto i to je to. Ostalo sve po starome.

Loša varijanta – popalit ćete se na novinske napise, zadužit ćete se jednim «povoljnim» gotovinskim kreditom, nakrcat ćete se dionicama, a njihova cijena neće skočiti u nebesa, možda ostane ista ili čak malo padne. Onda će početi dolaziti rate kredita na naplatu, a vi ćete to sve prodati. Izgubit ćete par tisuća kuna na naknadama za kredit, brokerskim naknadama i to je to. Sprženi obećajete sami sebi kao više nikad nećete kupiti dionice.

Zaključak: nisam protiv kupovanja dionica. Dapače ako se zaista želite baviti ulaganjem u dionice to može biti jedna od financijski najboljih odluka koju ste donijeli u životu. Međutim ključna riječ je BAVITI se. Nemojte ulagati u dionice o kojima nemate poima i to sa novcem kojeg nemate. Investirajte samo sa ekstra novcima koje možete i izgubiti, a ne novcem kojim trebate plaćati hranu, kredite itd. Prema zadnjim informacijama IPO se odgađa što vam daje dovoljno vremena da počnete učiti o dionicama ili barem o onima koje planirate kupiti.

Linkovi:
Godišnje izvješće INE
Diskusija na Moj novac
Diskusija na Poslovnom dnevniku