Zadužujmo se pametno i razumno
Slavni poljski pisac Boleslaw Prus (pravim imenom Aleksander Glowacki) 1897. godine napisao je roman Faraon – priču iz povijesti starog Egipta (XI. stoljeće prije Krista).
Prepričat ćemo vam mali dio romana u kome se mladi predstolonasljednik zadužuje kod Feničana Dagona.
- Na koliko dugo, kraljeviću, hoćeš petnaest talenata? – upita Feničanin.
- Svakako na jednu godinu.
- Recimo odmah: na tri godine. Samo bi njegova svetost mogla vratiti za godinu dana petnaest talenata, ali ne mladi kraljević, koji svaki dan mora primati vesele plemiće i lijepe žene...
- Koliko hoćeš kamata? – prekine ga kraljević-
- Malenkost, o kojoj nije potrebno da govore tvoja sveta usta. Za petnaest talenata, dat ćeš mi, kraljeviću, pet talenata na godinu, a za tri godine ja ću sve sam sebi vratiti tako, da tvoja uzvišenost neće ni znati...
- Dat ćeš mi danas petnaest talenata, a za tri godine dobit ćeš trideset?...
- Egipatski zakon dopušta, da se kamate izjednače sa zajmom – odvrati zbunjeno Feničanin.
- A nije li to previše?
- Previše?... – kliknu Dagon. – Svaki veliki gospodin ima veliki dvor, veliki imutak i plaća samo velike kamate. Ja bih se stidio da uzmem manje od nasljednika prijestolja; a ti sam, kraljeviću, mogao bi naložiti, da mi dadu batine i da me otjeraju, kad bi se usudio uzeti manje.
- Kad ćeš donijeti novac?
- Donijeti?... O bogovi! To ne može jedan čovjek. Ja ću to ljepše udesiti: ja ću isplatiti i urediti sve tvoje poslove, kraljeviću, da tvoja uzvišenost ne mora misliti na takve ništave stvari.
- Zar ti znaš, što ja moram platiti?
- Ponešto znam – odvrati nemarno Feničanin....
Ramzes poče nestrpljivo hodati po sobi.
- Ja dakle ti moram dati obveznicu na trideset talenata? – upita kraljević.
- Kakvu obveznicu?... Čemu obveznica?... Što bih ja imao od obveznice?... Meni će kraljević dati u zakup na tri godine svoje zaseoke u pokrajnama...
- U zakup?...- reče kraljević. – To mi se ne sviđa.
- Pa otkud ću ja dobiti natrag svoj novac, svojih trideset talenata?...
- Pričekaj. Moram najprije upitati moga upravitelja imanja, koliko mu nose na godinu ti zaseoci.
- Zašto da tvoja uzvišenost zadaje sebi toliko posla?... Što zna upravitelj?...
- Ali vidiš, Dagone, meni se čini, da ta imanja nose mnogo više nego deset talenata na godinu...
- Kraljeviću, nećem mi povjerovati? Dobro! Ja ću se na tvoju zapovijed odreći zaselka u Sesu... Još se, kraljeviću ne pouzdaš u moje srce?... No, pa ja ću odstupiti još i Sebt-Het...
Nasljedniku je sve to dosadilo, i on sleže ramenima.
- Sutra – reče on – donesi novce i dovedi svog pisara i svjedoke. Ja o tome neću misliti.
- Ah, mudrih li riječi! – kliknu Feničanin – O da bi vječno živio, najuzvišeniji gospodaru!...
Knjigu preporučujemo, nažalost nema je u prodaji, vjerojatno samo u ponekom antikvarijatu.
p.s./ neke stvari uvijek ostaju iste, zar ne?
Pozdrav,
vaše financijske savjetnice
Ana & Danijela
|
