Danas jesi, sutra možda i ne..
"Volim te.."
jedna stvar mi nikad nije bila jasna..
mislim, ne samo jedna,
naravno,
ali ova me jebe već duže vrijeme..
zašto je muškarcima teško reći:
"volim te"?
lako im je to govoriti svaki dan,
ako to ne misle uistinu.
ali ako su sigurni da nekog vole,
onda se useru
i ne govore ništa..
nije stvar u te 2 riječi,
jebe mi se..
draže mi je da mi svaki dan pokazuje koliko me voli,
nego da ostaje samo na riječima..
nego se jednostavno radi o tome
da ga je frka izgovoriti to!
jebote,
pa ne očekujem brak
ak mi kažeš "volim te"!?
mogu na prste (jedne ruke) izbrojati
koliko mi je puta u ove 2 godine
rekao "volim te".
ne da me voli i koliko me voli..
nego baš "volim te".
a naravno da se ni ne sjećam
svih lijepih stvari koje je napravio za mene
baš zbog toga zato što me voli.
tako da sam prihvatila Njegovu igru,
reći ću Mu s v e,
ali od mene neće čuti
"volim te"!
a ono prase prije njega je svaki jebeni dan
govorio "volim te"!
od njega mi je bilo zlo..
te dvije riječi su mi postale kao "dobar dan".
"dobar dan" = "volim te"
i nisam za to da se govori često..
sama čar tih riječi se izgubi,
ne znače ti više ništa.
najbolja mi je "doza" jednom mjesečno..
ali ne u trenutku kada bi bilo
predvodljivo,
nego u nekom skroz neočekivanom trenutku.
neznam,
na semaforu dok čekamo zeleno..
u mesnici..
osjećala bih se da mi zahvaljuje za sex.
znam da me voliš nakon sexa,
voliš i susjede nakon sexa.
voliš cijeli jebeni svijet nakon sexa!
ne želim čuti
"volim te"
poslije sexa.
(ok, priznajem,
ima par situacija kad želim..)
i tako Dragi moj..
volim i ja tebe. 03.06.2006. u 12:35 | 21 Komentara | Print | # | ^
