Danas jesi, sutra možda i ne..
jebeš kurac koji te ne jebe dobro
Uglavnom.. vezano je uz hybridov zadnji post..
o ljubavi.
ja sam skontala da nisam voljela..
ne ono pravo..
upoznam frajera,
luda sam za njim.
tjedan dana.
i to je to.
znalo se dogodit da mi je dosadno u životu
pa serem da sam zaljubljena..
da imam o čem spikat s frendicama
na kavi..
nemoš non stop komentirat drolje i pedere
koji te okružuju.
s vremenom te baci u depru.
a i ne ispunjava me to.
ne kao njih,
glupe
isprazne
krave
s IQ ispod 80.
al nije fer..
jedna cvili kak joj frajer ide u buksu;
druga kak ide na brod
(jebat će sve kurve koje stigne);
treća cvili jer se frajeru više ne diže na nju
(iskreno, neznam kak mu se dizo i prije)..
anyway..
ja ne cvilim..
bar ne iskreno..
jesam, u osnovnoj.
al kontam da se to ne broji.
i ne broji se.
plakala sam jedino kad sam skontala da..
piiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiip cenzura.
(tu slijedi izbrisani dio
)
sranje
ne vjerujeeeeeeeeeem!!!!!!!!!!!!
jebote,
sve,
al baš
S V E
napišem.
jebenih 20 min. sam tipkala,
dušu otvorila..
i...
i...
i budem tolko glupa
da sve,
al baš
S V E I Z B R I Š E M ! ! ! !
ići ću iz početka,
al nije više isto..
nije uz taj feeling..
jebiga.
E, a uskrs?
Kao i svaki drugi, skoro...
Frendica i ja smo "pijuckale" lozu i gasili sa Bavariom.
- Krasno je završilo -
Pol sata kasnije sam sjedila pod križem na groblju
i spikala s dead frendom!?
Cmizdrila, naravno..
Pa, Bože..
Ipak sam cura!?
Što ono prethodno ne govori,
ali, i cure vole lozu!
I pivo naravno..
Mmmm.......:) SmaaajL
E, onda sam imala maajušnu prometnu..
Na pješačkom.
Nisam naravno vidjela auto,
ali ko bi ga i vidiood silnih suza, loze i piva..
Ipak, nije se on zabio u mene, nego ja u njega!
Bed je u tome što sam ja išla - pješke(!?)
tip se raspizdio i izašao van, jer je naravno konto
da sam mu mal udubila vrata..
Nisam.
Hvala Bogu.
Nebi znala šta je kasnije bilo,
jer smo naišle na još koju kratku..
Koja se odužila. :)
Sve je započelo kišom..
.. i znala sam da nisam trebala izaći van.
nema veze što mi fali par neopravdanih da izletim iz škole
(seru, al nea beda),
al bolje da sam ostala u krevetu i ugasila mobitel.
napisala sam,
u opisu bloga,
o čemu je riječ. Nemogu pisati,
ma neda mi se ni živjeti.
želim ga nazad i
proklinjem boga na takvoj jebenoj pravdi.
ne mogu ga izbiti iz glave, nisam jela cijeli dan.
zašto?
zašto parazit poput mene živi i diše,
a takva divna osoba kao što je on
više ne..
želim ga samo još jednom vidjeti,
zagrliti,
onako čvrsto, kako možete samo onda kada znate
da nekog vidite poslijednji put.
i da vrijeme stane.
zašto?
nije mi jasno..
a toliko sam mu toga htjela ispričati..!
a ni na sahranu mu ne mogu otići!
da ga pozdravim poslijednji put.
poslijednji put.
bio je predivan, pametan, zabavan..
bio je sve što sam željela u životu,
a do danas to nisam ni shvaćala.
još uvijek ništa ne razumijem.. ne vjerujem.
ne mogu više..
idem nešto popiti i zaspati.
možda se ni ja ne probudim više..
kao što nije on.
ne..
ja sanjam.
ovo je ružan san.
sutra ću ga nazvati.
