Negdje sam čula da neki miris ili zvuk može podsjetiti čovjeka na neki događaj ili osobu. Mislim da je tvrdnja točna. Osjećate li i vi miris kiše u zraku ili miris proljeća, jesni, ljeta? Ne znam što to točno u zraku podsjeća na određeno godišnje doba. Možda miris buđenja prirode, miris cvijeća podsjeća na proljeće, a miris dima što se puši iz mnogih dimnjaka na jesen. Miris vlage u zraku i hladnoća koja grize za obraze podsjeća na zimu i snijeg. Specifičan miris u zraku javlja da će pasti kiša.
Zadnjih dana vani je hladno i puše hladan vjetar, sipi kišica a zrak miriše na jesen. Osjeća se taj miris dima i već kestena, iako nisam sigurna da ih već peku. I zadnjih dana udišem taj zrak, a mirisi me podsjećaju na jedno određeno vrijeme kada to nisam ni bila ja. Bila je to moja slika, moje lice i moj lik, ali to je bila druga osoba. Nesretna sobom i svojim životom, makar s lažnim osmjehom na licu, zavaravajući druge ali i samu sebe. I jednog dana više nije bilo mjesta zavaravanju i ostala je samo gola i nemilosrdna istina. Ovi me dani toliko podsjećaju na tu osobu da živim u strahu da je ovaj iskreni osmjeh na mom licu samo privid. Bojim se da ću se jednog jutra probuditi i shvatiti da je sve bio samo san. Sreću će zamjeniti razočaranje i ponovo ću postati ona osoba koja ne želim više nikada postati. Strah me da će mi buđenje odnijeti ovu stvarnost koju proživljavam, ovu sreću koju djelim s osobama koje volim, i njih, tj njega. Lagala bih kad bih rekla da nije samo on zaslužan za iskren osmijeh i jak sjaj u očima, sreću u srcu i taj osjećaj zbog kojeg znam da sam još uvijek živa. Znam da mi kiša neće odnijeti ljubav, ali ipak te uspomene na prošla teška vremena mi ne daju mira. Želim neki znak da ova godina neće postati kao prošla. Do sada je bila bolja nego bilo koja prije. A zašto onda ipak sve miriše kao i prošlih? Zašto mi miris zraka ne da mira? Zašto me sve tako podsjeća na njega i na vremena kad ga nije bilo uz mene? Zašto ne mogu biti mirna i sigurna da je ovaj put drukčije, zašto uvijek nešto poljulja moju vjeru u stvarnost ovog stanja u kojem jesam? Možda je ipak malo prelijepo da bi bilo istinito... Samo hoću da mi netko kaže da ovo nije san, da me netko uštipne i da gradim lijepe uspomene i u ovo vrijeme tako da sljedeće godine ne moram prolaziti kroz isto...
, pisati blog, čitati druge blogove, igrati igrice na ICQ, crnu boju, crvenu boju, sivu boju, japanski jezik, dobre filmove, Tree Hill, putovati, slušati glazbu, čitati Harryija Pottera ...
...