this is what we call a tragedy

ponedjeljak, 11.07.2005.

try again,make it perfect,make me worth it...

Note to self :O
(OR ELSE DIE FOR ALL I CARE!!!)

Ka i uvik pocela san pos slikom od dereka hessa i ka i uvik zavrsit cu ga svojom pismom...POLUDUJEM!!!
Imate li ikad osjecaj ka da je uvik sve isto...da se nista ne minja?!
TRIBA MI NEKA PROMJENA!!!

Aj aj...dosta mojih frustracija...inace otkrila san jedan bend...zovu se ALESANA i predobri su!!! Opisani su ka post hc/screamo/emo...ima na purevolume cili demo...fascinirana san!!!

Neman blage sta jos da van napisen...mozda kako se dosadujen...ili kako san bila na hvaru...jea to cu van ispricat...
I tako oden ja u ponediljak u stari grad na par dana da se malo izgustan i okupan...prvi dan je bilo oblacno...isto ka i drugi a navecer je bia pljusak...treci dan se napokon okupan(isto nije vrime bilo bas super) i dobijen alergiju!!! Dobila san alergiju na more!!! Ocito nije bilo precisto...svejedno u cetvrtak san se vratila u st...
Ujutro bi se probudila...dosadivala se po kuci...popodne otisla na more(ali ne se i okupala)...pa isla kod jednog prijatelja na posal...onda bi on zavrsija pa bi isli kod drugog...on je ucija za ispite ali s nama ja mislin da nije nista naucia...(valjda necemo mi biti krivi ako mu propadne godina)...
A navecer vanka je isto ka i u st...uvik iste face...uvik ista mista...ponavljanje gore navedenog...
TRIBA MI NEKA PROMJENA!!!

Aj bar san u utorak kad je bia pljusak napisala neke stihove,ka ono plan mi je bia da ih sutra dovrsin...ali...nije mi se dalo pa je bilo sutra cu...sutra cu...postala san prelina...
Evo van pisma:


ADMIRE THE DEAD ( 05/09.07.2005)

Living on the outside
Silently dying on the inside...

Hoping you’ll notice my whispering cry
Hoping you’ll see my bleeding heart...

This beautiful place we live in
This twisted,unfair,dark place
Gives us our highest hopes
Then crushes us into the ground!

Creating our fiction
Bringing our nightmares to life
But somehow always leaves us begging for more...

We try to live
We try to survive
But somehow we are always left behind...

And you were suppose to be my wakw up call
But you just forced me to fall asleep...

So i dreamt about escaping
I dreamt about leaving my pain
I dreamt that i was dying
Cause ther’s no other way
(to stop the bleeding...)

and still you notice...NOTHING!!!
not even a fake smile
or maybe my silent lie
but ther’s always hope
that everything has to die...

so we admire the dead
the ones who managed to escape...

we admire the dead because
THE STOPPED DYING!!!


to bi bilo sve za ovaj put...cujemo se...

by: gloryfades

- 20:29 - Komentari (32) - Isprintaj - #