U prolazu

Dala sam najteži ispit u petak. Pravo. Bože moj, koliko sam bila sretna kad mi je upisao trojku... Mislim da je ovo ispit za koji sam najviše učila, a cijelo to vrijeme sam i radila - nekad i po osam sati dnevno. Dva tjedna su mi se svela na posao i učenje, a društveni život - nula bodova. Ali vrijedilo je. Jer mi je o tom ispitu (i još jednom koji imam u ponedjeljak, ali je taj lakši) ovisio cijeli put u USA. Da sam pala, morala bih mijenjati ili datum odlaska ili datum povratka, a neću ni pomisliti koliko bi me to koštalo. Sad me do diplome i statusa magistrice dijeli još tri ispita. U ponedjeljak će, nadam se, to biti samo dva. Prebrzo mi je to prošlo. I što onda? Pravi posao? Bože moj.

Uglavnom. Riješim još taj jedan i mirne duše mogu otići. Iako, znam da mi neće biti lako. Tri i pol mjeseca nije malo, iako će brzo proći. Jako sam vezana za svoj grad i za svoje najdraže, nije mi svejedno... Mama, tata, brat, moje cure, moja Bella, moj Supermen (da, je, moj je, iako nismo zajedno), Supermenova seka (toliko sam se zbližila s njom da mi je ko vlastita starija sekaI)... Falit će mi i kolege s posla. Itekako. Predobri su ljudi, a kolko ih volim, govori vam činjenica da sam u petak, kad sam dala pravo, najprije zvala mamu da joj javim, a onda šefa smjene. I poslije otišla do njih da popijemo kavu, a on me zagrlio i rekao da je ponosan na mene kao na kćer koju nije imao. Baš volim te ljude. I straaaašno me veseli pomisao da ću, kad se vratim, ponovo raditi s njima - jer mi je moj šef smjene rekao da će dati sve od sebe da se vratim na svoje mjesto - ipak sam ja njegova najdraža studentica.

Ovaj tjedan pak učim i radim, ali na bazenima.Prošli tjedan je bio moj zadnji u T-comu, sad sam još na bazenima i onda imam pola tjedna odmora, pa opet posao - u Americi. Mislim da će moj 'godišnji' nastupiti tek tamo sredinom listopada, kad se vratim doma. I uopće nemam osjećaj da idem, ali mi se nekako plače, da vam budem iskrena. Jedino čemu se veselim je ljeto s mojom F., ali... Ah ne znam. Znam da će mi to (vrlo vjerojatno) biti najbolje ljeto ikad, ali... Ma promijenit će mi se stav kad sjednem u avion valjda.

Zasad samo toliko, možda se javim još prije nego odem, ali svakako ću vas izvijestiti kad se smjestim i sredim dojmove u Americi.

Mama

Sretan rođendan!