Nije da me boli, ali mijenjam se...

Klik za potpuni doživljaj.



Mislim da ću do tridesete godine biti blizu onoj osobi kakvoj očekujem od sebe. Ne baš takva, ali blizu, da. Dakle, trebala bih svakako biti magistrica novinarstva, a valjda ću si zahvaljujući toj tituli naći neki dobro plaćen posao.
Ali ono na što zapravo mislim je da ću konačno neke stvari naučiti. Životne lekcije, mislim. Počela sam ih učiti sad, s pune 24 godine, do tridesete ću valjda nešto i znati. Naprimjer, kako sebe staviti na prvo mjesto. Kako nekog ili nešto odbiti bez imalo grižnje savjesti. Kako se okrenuti onim pozitivnim stvarima. Kako ne gubiti živce zbog nečeg što toga nije vrijedno. Kako odbaciti ono što je tako primamljivo, ali ujedno loše na mene. Odbaciti stvari u koje sad bezglavo srljam. Ko guska u maglu, rekao bi Radić.
Primjećujem da se mijenjam. Polagano. Nešto je drugačije u meni. I nije to radikalna promjena, ne. Neke gore navedene lekcije neću savladati preko noći. Sigurna sam da ću posrnuti još iks puta. Ali naučit ću jednom. Trenutno sam u onom periodu "ne da mi se". Ne da mi se razmišljati o negativnim stvarima, ne da mi se razmišljati o tome što bi bilo kad bi bilo i što bi još uvijek moglo biti... Ne da mi se. Mijenjam temu kad počnemo razgovarati o nekim stvarima (i svi znate koje su to stvari, ali ih namjerno ne spominjem), pričam o toliko praznim temama samo da ne razmišljam. Dopuštam svom mozgu da se odmori. Srcu također. Ne dopuštam si čak ni da zaplačem. Jer znam da mogu biti jača od toga.



Želim nova iskustva. Želim putovati i krenula sam u dobrom smjeru. Novu godinu ću dočekati u Londonu. Veselim se kao malo dijete. F. i ja, njeni cimeri iz Amerike. Pet dana u jednom od meni najdražih gradova... Karta je rezervirana, smještaj osiguran... Sad samo odbrojavam tjedne. Prijavila sam se za rad u Americi iduće ljeto. Kao jedno od novih iskustava, jel. Ne može štetiti. Ljeto je još daleko, da. Ali želim to iskusiti prije nego što završim taj faks i uključim se u "real life". Zatrpavam se u posao i zabijam glavu u knjige kao noj. Samo bez razmišljanja, molim. I bit će bolje. Već je sad bolje. A dalje može samo još bolje. Vrijeme i snaga volje. To su dvije stvari koje su meni sad najpotrebnije. Vremena, hvala Bogu, imam, a i snage volje sve više. Bit će sve u redu. Znam.