Come on baby blue, shake up your tired eyes, the world is waiting for you...

Eto tako. Rođendan došao i prošao, proslavila ga nisam, ali nadoknadit ću to kad se vrati F. A bio je to lijep rođendan. Primala sam čestitke odmah od ponoći, dok sam ja duboko spavala. Prvi me probudio Supermen koji mi je zaželio tako nježno sve najbolje, ali kažem, ja sam radila duplu smjenu dan prije i spavala ko top, tak da me se u tom trenutku čestitka i nije baš dojmila. Od ranog jutra zvrckao mi je mobitel, dolazile su poruke na fejs... Kolege na poslu sam počastila pizzama, a oni su mene iznenadili poklonom - parfemom Intimately Beckham. Pola radnog vremena sam provela u bircu do poslovnice, a pustili su me i prije doma, da stignem i goste odraditi do večeri. Supermen me izveo na večeru izvan grada. Budući da je on bez vozačke, vozila sam ja, a kako smo se nasmijali po putu... Tu i tamo smo fulali, pa se vraćali, pa skužili da zapravo nismo fulali, pa opet natrag... Fino smo se napapali, malo prošetali gradom i natrag doma. A on mi još mora dati i poklon, navodno se nešto izjalovilo pa čeka da moj poklon dođe... Ja zapravo nisam ni očekivala poklon uz večeru, ali možeee... I tako, kažem, bio je to lijep rođendan. Ali bio bi još ljepši da sam barem jedan dio mogla podijeliti sa svojom F. Javila mi se ona odmah poslije Supermena, poslala mi je sms iz New Yorka, ali znate, nije to to... Ali točno za dva tjedna bit ću na kavi s njom. Jedva čekam, već brojim na tanko...
U subotu sam bila na bratićevoj svadbi, bilo je odlično, iako Supermen nije išao sa mnom (ali naslušat će se on za to), naplesala sam se s vjenčanim kumom i bratićima. Na 10 cm sam izdržala od podneva do 2 ujutro, a onda sam se izula i skakala bosa...
Na poslu sve po starom, gužva se smanjila jer je prošlo razdoblje plaćanja računa, i dalje uživam i to je to. Nisam vam ni rekla da sam dala zadnji ispit za uvjet i idući tjedan idem upisati petu godinu. I ako sve bude po planu, iduće godine u ovo vrijeme (možda malo kasnije) ću magistrirati. Sad čekam te upise i da počnu predavanja da vidim kako ću uskladiti posao i faks, ali nadam se da ću moći.
One tablete za apetit nekako ne pomažu. Prvo sam se udebljala dvije kile, ali vaga mi ponovo pokazuje 53 kg... A cilj mi je doći barem do 58. Teta mi je kupila i propolis za debljanje, ali izgleda da ne pomaže ni to.
I tako... Ništa specijalno kod mene, nekako je zatišje... Idem malo do vas, nekako imam osjećaj da sam sve zapustila...

Ljubi vas Ruby!