26
petak
lipanj
2009
Službeno upoznavanje.

Da. Dakle, Supermen je jučer konačno upoznao tatu. I tata Supermena, ne. Povod svemu tome bila je fešta za mamin jubilarni, 50. rođendan pa smo se Supermen i ja dogovorili da će to biti idealna prilika. Jer on je došao k meni nekoliko puta, ali nikad nije tate bilo doma pa smo zaključili da bi tata mogao pomisliti da ga izbjegavamo (što i nije daleko od istine). I samo to upoznavanje možda i nije neki big deal da se ne radi o MOM TATI kojeg nisam upoznala ni s jednim svojim dečkom do sad. Jer uvijek se govorilo da će oni upoznati onog za kojeg ću se udati, ostali im nisu baš bitni... A ja sam jedva dočekala to upoznavanje jer se sad svi službeno znamo i sad Supermen može doći k meni bez obzira na tatu. I još bolje, sad ja (konačno) mogu reći da idem k Supermenu.
No dakle. Tako sam ja oko pola 2 otišla po Supermena (jer gospodin nema vozačku, khm) i kad sam ja odlazila, kod nas su bili samo roditelji moje (buduće) šogorice i sestrična s mužem i kćeri. I dođem po njega, pita on mene jel došlo puno ljudi, reko nije. A u međuvremenu su došli svi - SVI - kumovi i familija - bilo ih je tridesetak. I čim smo se približili kući i vidjeli silne aute u i pred dvorištem, pita on mene: "NEMA PUNO LJUDI???" Pa nije ih bilo.
Onda je počeo gunđati kako je ovo prestresno za njega, kako je to trebao odgoditi... A još sam mu večer prije morala poslati prijeteću poruku da slijede sankcije ukoliko ne dođe. Pa sam mu samo rekla da se neke stvari jednostavno MORAJU obaviti, kad nije htio prije tatu upoznati, evo mu sad, upoznat će sve, a da nije došao, ostavila bih ga. (Ne bih, ali ne mora on to znati). I tako mi došli, zadnje što mi je prije upoznavanja rekao bilo je: "Nemoj se micati od mene" i otišli do tate. I prošlo je i to. Tata mu je samo rekao: "A ti si taj!", a ovaj jadan stiltao, tolko ga je bilo sram... A onda je izašla mama i počela pričati da kako je propustila taj povijesni trenutak upoznavanja... Uglavnom, Supermen je bio glavna tema razgovora, ipak je to zet, ne... Ali dobro, bilo je tu i mlađih ljudi pa se skompao s njima i na kraju je sve ok ispalo.
I tako - prošlo je i to. Skupa smo pola godine, ja znam njegove, sad on zna moje, vidjet ćemo u kojem će se to smjeru sve dalje razvijati... Zasad se ne žalim.
Ljubi vas Ruby!
komentiraj (14) * ispiši * #