I keep thinking that it's not goodbye, keep on thinking it's a time to fly...

(Sjećaš se ove fotke, F.?)



I tako je noćas vaša Ruby beskrajno tužna. I ne, nije Supermen. I ne, nije On. Ne, ona je. F. Za otprilike sedam sati F. će biti u avionu, na putu za New York. Opet. Ovaj put bez mene. Naime, moja F. odlazi radit preko ljeta. Cijelo ljeto. Tri mjeseca. I možda to ne zvuči toliko dugo, ali meni se čini kao cijela vječnost. Jer to je F. To smo F. i ja. Nerazdvojne smo već 6 godina (a znamo se puno puno duže). I u tih 6 godina nismo bile razdvojene više od pet dana i to u vrijeme kad sam stanovala u Zg. Eto. Iskreno rečeno, ne znam kako ću bez nje. Ali stvarno ne znam. Sjele smo večeras u Birc i čim smo sjele, krenule su suze. Pridružili su nam se Supermen, moj braco, njegova cura, jedan frend... A mi smo plakale čim smo se pogledale. I drugima se to možda čini smiješno, kao, to je samo tri mjeseca, vrijeme leti. Ali oni ne razumiju da nas dvije funkcioniramo zajedno. Mi smo sve ono - prst i nokat, lonac i poklopac... Ljudi se čude kad samo jednu od nas vide u gradu... Da imam sestru, F. bih voljela više. Falit će mi do neba. Zna ona. Čut ćemo se mi, svakako, pa zato postoji internet, posebice Skype, ali... Nije to to. I ne znam hoće li me netko od vas razumjeti. Ali ja eto i sad plačem. Jer mi je njen odlazak došao do glave tek kad sam joj u žurbi uspjela sklepati nekoliko redaka za oproštaj. Bit će mi stvarno čudno i stvarno teško provesti ljeto bez nje. I neki će misliti da pretjerujem, e pa nek pretjerujem, ali to je F. Brojim dane, brojim subote, moja F. 12 ili 13 subota, samo toliko. Volim te.