Eto.

Ne mogu ja zamrznuti ovo mjesto. Tri godine pisanja stvorilo je čak neku vrstu ovisnosti i tjedan dana bez bloga bilo mi je i previše. Ne sjećam se kad sam zadnji put napisala normalan, smislen post. A svašta se u međuvremenu nadogađalo. Stvarno svašta. Bilo je tu posla, izlazaka, smijeha, bilo je suza, svađa i pauza, bilo je tu kava s bivšim i ljubomore sadašnjeg (koja je više nego dobrodošla, naravno, umjerena)... Bilo je baš svega. I previše toga da bih sad pisala o tome. Jednu veliku pusu šaljem Lani, s kojom sam "pričala" gotovo svakodnevno i koja je uvijek bila spremna dati mišljenje, savjet ili podršku. I s kojom sam plakala i smijala se gotovo istodobno.
No eto. Vikend iza mene protekao je skoro pa savršeno. Petak sam provela sa svojom F. na koncertu Nine Badrić, a kasnije smo sa Supermenom i njegovim frendom obilazile birceve. Subotu, F.-in rođendan, konačno sam zapila. Otkrila sam da, ukoliko se želim napiti, moram piti od osam navečer do četiri ujutro. I to nisam bila mrtva, bila sam samo pripita. Postajem kronični alkoholičar. Večer smo započele druženjem kod F., nastavile u Bircu, a završile u 6 i nešto ujutro u klubu kod Supermena gdje smo on, F. i ja ispratili čak i konobare i ostali zadnji u klubu. A ne da sam se naplesala nego sam se zbilja naplesala. Boljeli su me svi mišići dva dana poslije, ne znam jel zbog plesa ili smijeha...
A najviše od svega ispada da radim. Posla imam skoro pa svaki dan, za Uskrs sam odradila igre za tri dana rada po 4 sata dobila 600 kuna. Ovih dana čekam ostatak isplate, čak i više od prvog dijela, a kako je krenuo svibanj, i u lipnju će biti više nego dobro...
Toliko od mene zasad, nastojat ću vas redovito izvještavati o svojim dogodovštinama, a sad se idem spremiti i k Supermenu.

Ljubi vas Ruby!