29
ponedjeljak
prosinac
2008
Uninvited.

I? Kako vam je prošao Božić? Meni tako brzo da se nisam ni snašla. Izašla sam na Badnjak van, bila na polnoćki, poslije opet vani, malo se nacugala i to je bilo to. Nema snijega, nema osjećaja. I već prekosutra čekamo novu godinu, to će proći još brže i gotovi blagdani. Pa opet posao, faks, stara rutina... A baš sam se navikla na ljenčarenje i cjelodnevno surfanje Fejsom. Jedino što me veseli u činjenici da su blagdani pri kraju je novogodišnji shopping. Stipendije su na računu, na sigurnom, mjesta u autobusu rezervirana i za tjedan dana u ovo vrijeme bit ću u Grazu. Opet.
Kamo ćete za doček? Ja nemam pojma. Ali stvarno. I misilim da je ovo prvi put da je doček za dva dana, a ja nemam pojma di ću. Ujutro sam u Bircu, pa sve do pet popodne, dokle radi, a navečer... Već sam rekla, imam namjeru nacugat se lagano od jutra u Bircu, pa ako se navečer probudim, ok, ako ne, opet ok.
Ma najvjerojatnije ćemo biti kod nekog od dečki iz društva, samo što ni oni sami ne znaju gdje je to, tj. kod koga od njih je to. Vidjet ćemo u srijedu popodne kad se Birc zatvori.I tako. Bijah vani za vikend, najprije na rođendanu di sam se nasmijala tako da me trbuh bolio, falilo mi je to malo, a onda naravno u Bircu pa sve po svuda. I imam jednu tajnu. Upoznala sam nekog novog. Dobro, nisam ga upoznala baš u subotu, ali nekako smo od subote počeli malo više komunicirati. Bili smo i prije na kavi, danas idemo na još jednu, vidjet ćemo u kojem će se to smjeru razvijati. Ali neću ništa više reći da ne ureknem.

A sad nešto što mirne duše možete preskočiti, ali ja to moram reći. Svojoj F. Ljubice moja, volim te do neba i nazad. Jer ti si jedina s kojom se mogu razumjeti samo jednim pogledom. Jedina koja zna kad jednostavno treba šutjeti i pustiti me samu. Koja zna kad me treba nasmijati. Koja dovršava moje rečenice i ona čije rečenice dovršavam ja. Koja prepoznaje moje raspoloženje čim me čuje. Jer s tobom mogu provesti sate i sate i uvijek ćemo imati tema za razgovor. Jer ti me poznaješ vjerojatno bolje nego ja sama. Ne znam što bih da tebe nemam. I don't shine if you don't shine. Volim te.
Eto. Morala sam. Da je vama moja F. najbolja prijateljica i vi biste to napisale.
A sad idemo vidjet malo vas pa pos tuš, pa na kavu.
Ljubi vas Ruby!
komentiraj (9) * ispiši * #
24
srijeda
prosinac
2008

Eto, rekla sam da mi se desetak dana pauze čini puno, a sad sam izbivala skoro pa mjesec dana. Ali kao što sam rekla i u prethodnom postu, nisam imala vremena. Posao, faks... Ah. Neke su se stvari promijenile u tih mjesec dana i pritom najviše mislim na posao. Jedan je od kolega, točnije moj najdraži kolega, točnije Potenijalni, dao otkaz. A sve mi se čini da ću nakon godišnjeg (da, da, na godišnjem smo) i ja. Stvari stoje ovako. Početno uzbuđenje me prošlo. Jest da je posao zanimljiv, dinamičan i nikad dosadan, ali kad se malo zagrebe ispod površine, ništa nije onako kako izgleda. Atmosfera u redakciji je u zadnje vrijeme više nego napeta, cure kao da se boje išta pitati, neki se ponašaju kao da ih želi svaka redakcija u Lijepoj našoj, komunikacija je postala jako loša i teško je raditi u takvoj atmosferi. Osim toga, još nisam dobila plaću. Radim više od mjesec dana, a od plaće ni p. A što je najbezobraznije, direktor i urednik nisu plaću ni spomenuli! Ok, čula sam da su svi malo čekali dok se ne uhodamo, dok se financije ne stabiliziraju, ali meni to nitko nije rekao. Ne mogu raditi za lijepe oči, jer svakodnevno trošim benzin, na neke zadatke idem svojim autom, a osim toga, gubim puno vremena za faks. Tako da... Ne znam, vidjet ćemo kako će biti nakon godišnjeg (navodno će biti velika reorganizacija lista), ali ne sluti na dobro.
No zato drugi honorarni posao cvjeta. U zadnja tri dana zaradila sam 600 kuna i to za samo 4 sata dnevno. Računica više nego dobra, zar ne? Bazeni, naravno. Radila sam na božićnim igrama za djecu kao animatorica i dobila valjda najzločestiju djecu od njih 300. U jednoj sam ih grupi imala 19, u drugoj šest, ali s ovih 6 je bilo teže nego s ovih 19. Skoro sam glas izgubila kolko sam vrištala na njih. No dobro, prošlo je i to, a kad se skupi to, rođendani i županijske igre koje ćemo odraditi poslije nove godine, skupit će se oko 1500 kuna na računu. Stipendiju čuvam za shopping u Grazu 05.01., jedva čekaaaaam...
I tako. Uglavnom sam zadnjih mjesec dana radila, ništa drugo značajno se nije događalo. Badnjak je, malo prije sam okitila bor (iliti smreku), sve je spremno, a ja uopće nemam osjećaj da dolazi Božić. Uopće. Jučer sam s F. kupovala poklone i jako sam zadovoljna svojima ove godine. Od mame sam dobila šos koji mi je pokazala prije nego je trebala i bolje da je jer sam ga danas mijenjala, pa sam zapravo dobila jednu krasnu vunenu tirkiznu haljinu. Od F. sam dobila (tj. dobit ću) prekrasnu malu crno bijelu torbicu. Nas dvije smo jučer jedna drugoj kupovale darove, a birale ih same - najmanje problema s tim. Tata će ove godine dobiti košulju i hlače, braco vestu i veliku Nutelu, mama prekrasan crveni kožni novčanik, a šogorica neku sitnicu.
Večeras izlazim, idemo do Birca pa na polnoćku pa nazad u Birc jer tamo su tamburaši i velika fešta... Možda mi to stvori osjećaj Božića.
Sad idem vidjeti što ima kod vas, svima vam želim blagoslovljen Božić i božićne blagdane i - ljubi vas Ruby!
komentiraj (13) * ispiši * #