25

ponedjeljak

veljača

2008

My aphfodisiac is you

boomp3.com

Recimo da sam danas tek došla k sebi od vikenda, ali me tek danas sve boli, sve kosti i svi mišići (za neke nisam ni znala da postoje), a od čega - nemam pojma. Ali vikend je bio odličan. ODLIČAN! Počevši od čevrtka.
Mama i ja smo bile u The bircu na predstavi/koncertu Adama Končića i Duška Zubalja "Noćas ću...". Sve je bilo u cabaret stilu, mestro Zubalj je bio pratnja na pianu, a Adam Končić je recitirao ili pjevao pjesme s uglavnom ljubavnom tematikom. Najbolje od svega je bilo to što je uvelike bila uključena i publika, Adam je nasumce birao dame iz publike, nekako ih uključio u izvedbu (jedna je cura s njim plesala tango, jedna je glumila drvo - da, drvo, jedna je fućkala s njim...) i svaka je na kraju dobila crvenu ružu. Kako romantično. Mene je oduševila izvedba pjesme Jiřia Šotole "A koliko si ljubavnika imala", izveo ju je s toliko emocija... Općenito, ugodno sam se iznenadila Adamovom pojavom, bio je tako pristupačan, poslije programa je šetao od stola do stola i razgovarao sa svima nama, pitao kako nam se svidjelo, slikao se sa svima... Sve u svemu, jako ugodan provod. Nastupaju svakog petka u zagrebačkoj Gradskoj kavani pa svakako preporučam da ih pogledate jer vas čeka puno smijeha i dobre zabave.
Petak. Jedna je frendica konačno došla doma iz Osijeka pa smo odlučile malo u petak na cugu, samo kao zagrijavanje za subotu. Sjedimo u The bircu, pričamo, pogledam prema van i vidim Prijatelja - s nekom curom. Čekala sam da uđe unutra, ali nije, otišli su u Club. Popile mi svoju cugu i idemo i mi u Club. Sjedio je okrenut leđima prema ulazu, tako da me nije odmah skužio, ali vidla sam da me kasnije primijetio. Taman sam krenula poslati F. poruku da joj se izjadam da je on vani s nekom curom (za koju mi je Andy. rekla da je nemoguće da nešto s njom muti jer je tri put šira i tri put starija od njega pa smo pretpostavile da je kolegica s posla ili something like that). kad evo poruke od njega.

On: "Lookin' nice today... Neki se opaki izlazak priprema..."
Ja: "Ne, danas je samo uvertira za sutra. Ali hvala."
On: "Kak budeš tek sutra izgledala ak je danas uvertira.. Mmm... Danas nice, sutra very nice. Kaj je sutra?"
Ja: "Ništ, samo si budem konačno priuštila izlazak do jutra."
On: "Onda se možda i vidimo!"


U međuvremenu je otišao doma, zaželio mi laku noć, a mi smo još malo obišle neke birceve i bila sam doma već u 1.
Eh. Subota. Oh oh oh. Pojavila sam se kod F. oko pola 10, počele smo s crevnim Vermouthom i opa - počelo mi se malo vrtjeti. Oko pola 12 smo se pridružile curama u The bircu, cuga tu, pa cuga u pub, pa otišle u novootvoreni klub, cuga tamo, i na kraju smo se smjestile u Clubu. Poslala sam sms Prijatelju da ga pitam jel vani, napisao mi je da je vani samo zbog mene, jer je morao vidjeti današnje izdanje. Laže, ali koga briga. Uglavnom, sreli smo se u Clubu, mahnuli jedno drugom, a kasnije sam otišla do njega. Dijelio je komplimente na račun mog izgleda šakom i kapom i pitao me sjećam li se kad sam mu poslala sms da mi se ljubi... Bila sam iznenađena jer se nisam toga uopće sjećala, a nisam bila toliko pijana da se ne sjećam. Pitala sam ga kad je to bilo, rekao mi je u ljeti... Pa mislim, kad je ljeto bilo... Rekao mi je da bi trebali malo ponoviti, da ne izađem iz štosa... Rekla sam mu nek ne brine, da je to ko vožnja bicikla - kad jednom naučiš, ne zaboraviš. Ali sam mu priznala da poslije njega nisam poljubila nijednog dečka, a on me tako iznenađeno pogledao... Uglavnom, vratila sam se k curama, a kasnije nam se pridružio i on. I onda je moja Andy počela vrebalni obračun s njim, a s njom bolje da se ne upuštate u to. Fino mu je spustila nekoliko puta, ali mi je na odlasku rekla da joj je sad malo simpatičniji kad ga je upoznala. Ja sam nastavila još malo cugati, moj novopečeni kum je rekao da će me se odreći kao kumčeta ako ne popijem cugu s njim, ali me onda upoznao sa svojim frendom i lukavo ostavio samu u njegovm društvu. Nije da dečko nije zgodan, dapače, primijetila sam ja nega već prije, ali uhvatila sam se kako pogledom tražim Prijatelja koji je ostao u društvu moje F. i povremeno škicnuo prema meni. Malo ljubomore nikom ne škodi, a osim toga, ovaj mi se otvoreno upucavao - ni malo egotripa nikom ne škodi. smijeh
Pred jutro sam se dogovorila s Prijateljom da ćemo se naći negdje vani, a tek kad sam izašla na svježi zrak, shvatila sam da sam popila previše. Pričekala sam ga pred pubom, pokupio me autom da me odveze doma, a ja sam pola puta maltene prespavala. Čim je stao na mom mostu, nagnuo se prema meni i - da. Poljubio me. I rekao da stvarno nisam izašla iz štosa. smijeh A eto, ne znam kaj da velim. Malo smo se ljubakali, a onda sam se, uz ono njegovo "čujemo se" (samo sam se cinično nasmijala na to), jedva izvukla iz auta i smjestila u krevet, cijela soba se okretala. U nedjelju sam se probudila kao mrtva. Stabilizirala sam se tek navečer kad sam se fino najela i spremila spavat.
Eto. Bilo je... Ah. Da. Pa procijenite same. Neću piti u tako skoro vrijeme. Ali da je izlazak bio dobar, to da. A sad idem vidjeti što ima kod vas.

UPDATE: Prošla sam i fotonovinarstvo, dobila čak 4 (na koju foru, ne znam, ali nek), moj cilj je ispunjen (a on se inače nikad ne ispuni, bar kad se o faksu radi). Jeeeej. Sad sam jako jako hepi. Baš jako jako.

21

četvrtak

veljača

2008

Umjesto da spavam.

boomp3.com

Sjedim u burazovoj sobi (braco je negdi u Osijeku u hotelu s dragom), ne čujem ništa osim zavijanja vjetra koji mi, usput budi rečeno, neopisivo ide na živce, kraj mene svijetli crvena svjetiljka u obliku srca (braco dobio za Valentinovo), hladno mi je i trebala bih ići u krevet, ali ne da mi se. Čekam da mi Demonstrator odgovori na poruku na fejsu. Bio je jučer na radiju, ma znala sam da i ja njemu falim... smijeh Btw, obećao mi je "5th Floor FM" majicu. Crno crvena kombinacija. Kaže za Dan žena. Držim ga za riječ.
Jučer bijah na ispitu i evo prvi put na ovim rokovima nisam sigurna hoću li proći. Nadam se da hoću, cilj mi je bio dati barem četiri ispita ovaj mjesec, pet bi bilo još bolje, a ako prođem ovaj, cilj je postignut i ostaje mi još jedan pa da bude i još bolje. Kolokvij iz PR-a - vrlo dobar. Ne znam na koju foru, nisam bila zadovoljna kak sam napisala, ali eto. Četvorka je već u indeksu. I kaže frendica da se profesor nasmijao na sliku Robbiea Williamsa na indeksu. Pa šta, nek se smije.
Sutra vodim mamu (zapravo, ona je platila ulaznice) u The birc. Nastupa Adam Končić, neki koncert u cabaret stilu. A moja mama jako voli Adama pa joj ja pravim društvo. Svaki izgovor za izlazak meni je dobar.
Speaking of izlasci... Subota je sve bliže, joj, joj, veselim se ko malo dijete. F. kaže da ide sve po planu, možemo prije cugati kod nje jer njenih nema... Ma odlično. Kupila sam boju za kosu, imam smeđu kosu, ali prije godinu dana sam bila još tamnija i rekli su mi da mi dobro stoji i hoću opet biti takva. Samo ne znam više jesam li uzela dobar broj. Ali mislim da jesam.
Onu garsonijeru sam pogledala, zgodna je, možda malo neuredna (nije čudo, jer u njoj već sedam godina živi muškarac), ali kad sam vidjela tko mi je otvorio vrata... Jedan dečko iz mog grada, a ne volimo se baš, mislim da samo on i ja znamo zašto... I nisam oduševljena idejom da mi baš on bude susjed, tako da... Hvala, ali ne bih, hvala.
Eto... Znam da zadnjih dana pišem samo štosamradilaištoćuraditi postove, ali nemam inspiracije za nešto posebno, pa... Idem u krevet, pretpostavljam da ću zaspati uz Zvjezdane staze... /btw. jel se još netko možda pali na Jean - Luca Picarda?/

Ljubi vas Ruby!


UPDATE: Opet sam osposobila dizajn blog. Bilo mi je dosadno, pa... Ma, sve vam piše tu.

18

ponedjeljak

veljača

2008

Bla bla bla bla bla bla...

boomp3.com

Ne da mi se učit pa idem tu malo tipkati. Još je jedan vikend prošao, a ja (opet) nisam bila vani... Blah. Bila sam u petak na cugi s F., njenom mamom i frendicom njene mame. Dame izgledaju jako mlado za svoje godine (nije da su stare, al ipak), ali moram reći da su kapitulirale prije ponoći i sve smo se zaputile doma. A u jednom clubu svakih sat vremena druga cuga po pet kuna! Propustile smo takvu priliku za kvalitetno (i jeftino) opijanje... Neka, neka, svečano najavljujem da Ruby ide van iduću subotu i nema toga što bi me spriječilo. Osim možda ako ne osiguram prijevoz, jer baš mi se malo pije sa svojom F. Jesam jako jadna kaj si izlaske moram planirati i po mjesec i pol unaprijed? (Znam, jesam). Enivej, tako ja vozim F. i njenu mamu doma u petak i na izlasku F. lupi vratima auta i ona se ne daju zatvoriti. Već mi se to dogodilo jednom i sjećam se da sam to riješila jednim jedinim pokretom, ali da me ubijete, nisam se mogla sjetiti kojim. Pa smo tako nas dvije usred noći petljale po vratima auta - scena je vjerojatno bila zgodna - dvije damice u štiklama i kaputićima čuče pored auta i rukuju kombinirkama i šarafcigerima nasred pješačke staze... Umrla sam od smijeha kad mi je F. predložila da ručkom kišobrana pridržavam vrata - stražnja vrata - dok vozim... Da, da, svakako. Nakon što joj je na pamet pao još jedan "genijalni" plan da zovem Prijatelja jer kao, ne znam koga bih drugog zvala (kao, glumim damsel in distress), ipak sam ju zamolila da probudi svog tatu pa da on proba nešto složiti. I nakon rastavljanja kvake na vratima i kojih 15-ak minuta prčkanja, kaže on meni da probam zaključati i otključati vrata ako imam centralno. Napravim ja to i - gle, gle - problem riješen. Ahaaaaaa, znači to je bio taj pokret! Sve me bilo sram kolko sam glupa i za što sam budila čovjeka u ponoć. Ali ok, ipak nisam automehaničar...
I zanimljivo je da sam se cijeli vikend susetala s policijom, a tri dana sam vozila neregistrirani auto, sam Bog me izvukao da me nijednom ne zaustave. Danas je auto bio na registraciji, opet sam uzorna vozačica.
Ostatak vikenda - dosadno do bola, osim nedjelje, afkors, i obavezne kave u The bircu. Naravno da nisam učila, ispit iz fotonovinarstva imam sutra, ma stignem danas pogledati ta pitanja... I baš sad kad čekam rezultate iz kolokvija iz PR-a, stranica faksa mi se neće otvoriti. Damn.
Počela sam s potragom stana, sutra idem pogledat neku garonijeru blizu Kvatrića (mrzim te termine "blizu", uvijek se ispostavi da "blizu" znači barem dva kilometra). Vidjet ću na kaj to liči, a i ne privlači me ideja da živim sama (jer nemate pojma kolko je dosadno, pogotovo kad nemate nekog dovesti da vam pravi društvo).
Imam nove crne najkice. Fala, F. I imam novu stolicu/fotelju u kojoj se kad sjedim pred kompom i telefoniram osjećam kao direktor. Ili možda ko tajnica? Ma neeee, tajnice nemaju takve stolice/fotelje. Direktor.
Jučer sam ispala jako prosta prek fejsa pred konobarom iz kantine. Rekao mi je da očito volim kad me bockaju (jer se stalno pokeamo), a ja sam mu rekla da ovisi gdje me bocnu. Kad su mi prsti brži od pameti. No, dobro da ima i on "smisla za humor" pa nisam baš perverznjača ispala. naughty
Ah, da. Idem još malo vidit kaj ima kod vas pa onda učit. Da, da - učit!

Ljubi vas Ruby!

13

srijeda

veljača

2008

Ne znam kaj da napišem umjesto naslova.

boomp3.com

Zadnjih dana sam posjećivala vaše blogove, ali jednostavno sam bila preumorna da komentiram, a isto tako nisam ulovila vremena ni da napišem novi post. Primijetila sam koliko je zapravo naporno putovati. Idem u metropolu samo dva dana u tjednu, poklapa se da su to baš dva uzastopa dana i iako ništa naporno ne radim, dođem doma i umirem. Jednostavno nemam snage ni odvući se pod tuš. Zaključila sam da ću morati tražiti stan sad u idućem semestru jer, kao prvo, imat ću više kolegija, što znači i više predavanja (a vjerujem da i više vježbi), a kao drugo, možda me dopdane praksa iz radija na Hrvatskom radiju (držite fige). I kad si samo probam zamisliti raspored, vidim da putovanje neće biti lako. Traži možda netko cimericu? smijeh
Prošli tjedan me frendica s faksa baš rastužila jednim esemesom. Javila mi je da moj najdraži demonstrator na radiju više ne radi gore. Žalili su se neki pojedinci (ili bolje rečeno, pojedinke) na njega i profesorica ga je najurila. Ja sam se baš rastužila, jer smo se baš dobro složili, s njim sam radila od samog početka, imamo isti smisao za humor i ne znam... baš mi se uvukao pod kožu. Uostalom, Tratinchi(CHI)ca ga zna, pa jelda da je dečko skroz simpatičan /kad ga malo bolje upoznaš/? Još kad mi se na fesju izjadao da mu je najviše žao što mene neće moći gnjaviti svaki utorak... Ma skoro sam se rasplakala. Al rekao mi je da se vidimo još ovaj utorak, tj. jučer. I tako sam došla gore, a kad tamo - novi demonstrator. A ja sam svom kupila i čokoladu... Poslala sam mu prijeteći sms nek dođe gore jer sam čak i čokoladu kupila i evo njega za desetak minuta. Zamolila sam novog demonstratora da pusti ovog još jednom da radi vijesti sa mnom i tako smo mi odradili svoje zadnje vijesti. Rekla mi je mama da puno pričam o tom demonstratoru i da sam se zaljubila u njega. Nisam, nego smo se baš sprijateljii i baš mi je žao što se sad nećemo baš često viđati.
Riješila sam tri ispita do sad, željela bih još dva, s tim da ih PR trebala pisati za veću ocjenu, jer nisam zadovoljna kako sam napisala drugi kolokvij... Mislim, prolaz očekujem, ali... Ah. Vidjet ćemo. E kad bih uspjela riješiti još ta dva ispita, sve bi bilo po planu. Ali vidjet ćemo i to.
Sad vas idem posjetiti i sve iskomentirati, a onda se bacam na dovršavanje skripte iz političkog sustava Europske unije. Blah.

Ljubi vas Ruby!

P.S. Prije kojih dvadesetak minuta me sasvim neočekivano nazvao Prijatelj. Kaže da je upravo bio na ručku (s mojom iksicom) i da me se sjetio pa je nazvao da čuje kako sam... Rekla sam vam da nisam ja blesava...


UPDATE:
Morala sam staviti ovaj članak sa stranica HINE, tako sam ponosna na svoj grad... Dakle:

Europski povjerenik za okoliš Stavros Dimas uručio je u srijedu navečer nagradu predstavnicima grada Koprivnice, koji je osvojio prvo mjesto u natjecanju europskih gradova u sklopu prošlogodišnje manifestacije Europski tjedan mobilnosti za doprinos u promicanju kretanja bez automobila.
Europski tjedan mobilnosti, manifestacija koja se održava uz potporu Europske komisije, ima za cilj promicanje održive mobilnosti u gradovima, poticanjem alternative korištenju automobila, poput pješačenja, bicikla i javnog prijevoza. Prošle je godine organiziran u razdoblju od 16. do 22. rujna, a u njemu je sudjelovalo 2016 gradova u kojima živi oko 215 milijuna ljudi u 35 europskih zemalja.
Nagrada se dodijeljuje za najbolji doprinos prošlogodišnjem Europskom tjednu mobilnosti. Žiri od 6 stručnjaka za održivu mobilnost izabrao je za tri najbolja grada Koprivnicu, Frankfurt na Majni i Arad u Rumunjskoj, a večeras je između ta tri grada Koprivnica proglašena pobjednikom.
Prema priopćenju Europske komisije, grad Koprivnica u povodu Tjedna kretanja pokrenuo je trogodišnji program "Ulice ljudima", koji predviđa prilagođavanje pločnika i raskrižja invalidima te omogućavanje takvim osobama pristupa svim javnim zgradama. Osim toga, Koprivnica je jednu ulicu dugu 1,5 kilometara u središtu grada pretvorila u pješačku zonu i radi na promicanju pješačenja i korištenju bio-dizela u javnom prijevozu.
"Žiri je bio impresioniran sveobuhvatnošću akcijskog plana grada Koprivnice tijekom Tjedna kretanja, koji uključuje sve aktivnosti vezane uz promet. Koprivnica, koja po šesti put sudjeluje u Tjednu mobilnosti, postigla je dio svojih ciljeva u području prometa i postala primjer za susjedne gradove", kaže se u priopćenju Komisije.

08

petak

veljača

2008

I'm still holding on

boomp3.com

How many times
Have I been here before?
Like a worn away piece of the night
Waiting for the dawn

Daylight breaks
And the dream is gone
Leaving me to stay
But I'm still holding on
Yeah I'll keep holding on

I used to think I knew
Just exactly what I took
You move in, fast and hard
And you make your own luck

Daylight breaks
And the dream is gone
Leaving me to stay
But I'm still holding on

I see it better now
Smell the tears upon this tracks
It's a long long way before it's over
And what you give out
Is what you get back
The easy way out
It will bite you hard someday
You see me smile and learn
I find a better way

I'm still holding on


Osjećam ljutnju, tugu, bijes, nemir, jad, anksioznost, bespomoćnost, žalost, umor, neki grč...
Željela bih iskočiti iz vlastite kože, željela bih vrištati iz petnih žila, željela bih plakati da me cijeli svijet čuje, željela bih psovati sve po spisku, željela bih udarati nešto /ili nekog/ svom snagom...
A zapravo bih željela da me netko zagrli i kaže mi da vrijedim, da mi netko kaže da se ponosi mnome, da mi netko kaže da će već sutra biti ljepše, da da mi netko pjeva ljubavne pjesme, da me netko uspavljuje dodirima po kosi...

Kategorija: PMS.
/znam da će sutra biti ljepše/

04

ponedjeljak

veljača

2008

It's impossible to ignore you?

boomp3.com

Jesam li vam spomenula da moja F. ima nepogrešivu intuiciju, šesto čulo, moć proricanja, što li...? Nisam? E pa ima. Kao ono npr. kad je rekla da ima osjećaj da ćemo provesti večer u Prijateljevom društvu. I provele smo ju. Pa kad smo gledale finale EP u rukometu, morala je na wc i kaže ona: "Ma dok ja odem, dobit ćemo gol." Ode ona i mi dobijemo ne jedan, nego dva gola. Pa kasnije gleda Červara kako se nervira i kaže: "Još će ga isključiti." Deset minuta kasnije, Červar dobio crveni karton. Ili kad smo otišle u The birc i ja sam morala piškit, kaže ona: "Samo ti idi, kad ti budeš na wcu, vratit će se Prijatelj." /jer je bio, ali je otišao/. Vraćam se ja s wca, sjedi on tamo. Nevjerojatno. Već razmišljamo da otvori neki vračarski obrt /ili kak se god to zvalo/, kad joj već toliko dobro ide, da nešto i zaradimo... Naravno, ja ću biti njen PR. smijeh
Pa tako sjedimo mi na uobičajenoj kavi u The bircu jučer i nema nikog od (nama) poznatog društva i veli F.: "Ma stignu doći tamo oko 6." 17.50 - ulazi Prijatelj. /polako se bojim te njene... supermoći?/ Ni manje ni više, stane kod nas. Afkors. Njemu nije ni malo neugodno, ne znam zakaj je meni toliko... Pa priča ovo, pa priča ono i na kraju mi kaže da me htio zvati jer sam mu jednom rekla da ću mu nabaviti iksicu /radi dečko u metropoli, pa da se ima kak hraniti, ne?/ pa kao, jel mogu ja to još uvijek nabaviti. Bla ovo, bla ono, mogu, budem vidla... i sjetim se: "Hoćeš ti možda moju iksicu?" To mi nije palo na pamet, ja svoju gotovo da ne koristim, pogotovo sad kad putujem, ne pamtim kad sam posljednji put jela u menzi... I tako, ajde, uzet će on moju iksicu. Zgodna činjenica je bila ta da ju nisam imala sa sobom /inače uvijek nosim novčanik/ pa će morati doći k meni po nju. smijeh Sat vremena kasnije, evo njega. Naravno, nisam ga zvala u kuću, iako je mama praktički vrištala da moram, nego sam izašla van i tako smo pričali kojih dvadesetak minuta.

I KONAČNO SAM MU REKLA ŠTO SAM HTJELA!


Nisam sve, jer nisam imala vremena, ali ono najvažnije sam uspjela. Rekla sam mu da mi njegovi "dogovori" već na jedno uho uđu, na drugo izađu, da ga ne shvaćam više uopće ozbiljno, da nije u redu što se dogovorimo pa se on pravi lud, da nije u redu što obeća da će se javiti pa se ne javi... I bilo ga je vidno sram. Što je i bio moj cilj. AAAAAAAAH. Koje olakšanje. Još kad dobijem priliku za ostatak napada...
Uglavnom, kasnije mi je poslao sms da mi zahvali, da mi kaže kako je dobra slika na iksici /A razmislite malo, tko dobro ispada na iksici? Nitko!/, kako će me se sad češće sjetiti kad bude peglao moju iksicu /nisam ja blesava, hehe/ i kako bih mogla protuuslugu naplatiti u naturi. ??? Voza me ko malog majmuna. Tak mi i treba kad se dam.

Onaj kolokvij iz hrvatskog? Ma sva sreća da nisam učila jer sam sve mogla prepisati. I ajde da se i meni konačno posrećilo pa sam gotovo cijeli test imala na jednom svom šalabahteru. Ocjena neće vjerojatno biti sjajna, ali prolaz svakako očekujem. Dva ispita gotova, nadam se rješavanju bar još dva... Možda i tri... Vidjet ćemo.

02

subota

veljača

2008

Mda.

boomp3.com

1. Kao. Trebala bih učiti hrvatski. Ne učim. Kolokvij je u ponedjeljak, skripta i ja smo se upoznale, ali nismo izmijenile nijednu riječ. Kao. Rekla sam da ću učiti danas i sutra. Aha. Evo koliko je sati, nisam ni primila skriptu. Ni ne znam gdje je točno. Al dobro, tu je još sutra. Kao. Možda će biti kao i na prvom kolokviju pa ću uspjeti nešto prepisati. Možda.

2. Zaključna ocjena iz radija je vrlo dobar 4. Očekivala sam i manje pa me profesorov mail ugodno iznenadio. Još kaže da sam zaslužila više, ali su me zeznuli testovi informiranosti. Blah. Ma dobro, ne žalim se.

3. Danas sam sam otišla u grad gledati maškare. Vrtićanci su me tako nasmijali, kad sam ih vidla kako su prikazali mini svadbu u narodnim nošnjama.. Jedna je curica bila tako mala da je jedva držala dječaka oko vrata, a ovaj ju je vrtio na sve strane. Bili su tu i klauni, lude gljive, nogometaši, prometni znakovi... Ti klinci su nešto predobro.

4. Jučer sam izmjenjivala esemesove s Osječaninom. Nisam dugo čula tu svoju nesreću, kako se mi od milja zovemo. Rekao mi je da se nismo dugo igrali mačke i miša. Pa da, zbilja nismo. Veseli me što ću, kad zatopli, otići u Osijek i družiti se sa svima njima... Oh da.

5. Danas ne idem van. Kiša me ubija u pojam. Kao i svake subote, zamislit ću si da, ako nisam ja vani, nije nitko /ok, ovo je sad zbilja prepotentno ispalo, nadam se da znate na kaj misim/ i uopće mi neće biti bed što (opet) nisam vani. Još dva tjedna. Toliko F. traju predavanja subotom. Kad ona završe, ružit ćemo svaki petak, a subotom ujutro ćemo biti u The bircu. Jelda, F.? Ma da.

A još sam nešto htjela napisati, ali ne mogu se sjetiti... Uglavnom, ništa pametno kod mene. A kod vas?

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>