Ne znam kaj da napišem umjesto naslova.

boomp3.com

Zadnjih dana sam posjećivala vaše blogove, ali jednostavno sam bila preumorna da komentiram, a isto tako nisam ulovila vremena ni da napišem novi post. Primijetila sam koliko je zapravo naporno putovati. Idem u metropolu samo dva dana u tjednu, poklapa se da su to baš dva uzastopa dana i iako ništa naporno ne radim, dođem doma i umirem. Jednostavno nemam snage ni odvući se pod tuš. Zaključila sam da ću morati tražiti stan sad u idućem semestru jer, kao prvo, imat ću više kolegija, što znači i više predavanja (a vjerujem da i više vježbi), a kao drugo, možda me dopdane praksa iz radija na Hrvatskom radiju (držite fige). I kad si samo probam zamisliti raspored, vidim da putovanje neće biti lako. Traži možda netko cimericu?
Prošli tjedan me frendica s faksa baš rastužila jednim esemesom. Javila mi je da moj najdraži demonstrator na radiju više ne radi gore. Žalili su se neki pojedinci (ili bolje rečeno, pojedinke) na njega i profesorica ga je najurila. Ja sam se baš rastužila, jer smo se baš dobro složili, s njim sam radila od samog početka, imamo isti smisao za humor i ne znam... baš mi se uvukao pod kožu. Uostalom, Tratinchi(CHI)ca ga zna, pa jelda da je dečko skroz simpatičan /kad ga malo bolje upoznaš/? Još kad mi se na fesju izjadao da mu je najviše žao što mene neće moći gnjaviti svaki utorak... Ma skoro sam se rasplakala. Al rekao mi je da se vidimo još ovaj utorak, tj. jučer. I tako sam došla gore, a kad tamo - novi demonstrator. A ja sam svom kupila i čokoladu... Poslala sam mu prijeteći sms nek dođe gore jer sam čak i čokoladu kupila i evo njega za desetak minuta. Zamolila sam novog demonstratora da pusti ovog još jednom da radi vijesti sa mnom i tako smo mi odradili svoje zadnje vijesti. Rekla mi je mama da puno pričam o tom demonstratoru i da sam se zaljubila u njega. Nisam, nego smo se baš sprijateljii i baš mi je žao što se sad nećemo baš često viđati.
Riješila sam tri ispita do sad, željela bih još dva, s tim da ih PR trebala pisati za veću ocjenu, jer nisam zadovoljna kako sam napisala drugi kolokvij... Mislim, prolaz očekujem, ali... Ah. Vidjet ćemo. E kad bih uspjela riješiti još ta dva ispita, sve bi bilo po planu. Ali vidjet ćemo i to.
Sad vas idem posjetiti i sve iskomentirati, a onda se bacam na dovršavanje skripte iz političkog sustava Europske unije. Blah.

Ljubi vas Ruby!

P.S. Prije kojih dvadesetak minuta me sasvim neočekivano nazvao Prijatelj. Kaže da je upravo bio na ručku (s mojom iksicom) i da me se sjetio pa je nazvao da čuje kako sam... Rekla sam vam da nisam ja blesava...


UPDATE:
Morala sam staviti ovaj članak sa stranica HINE, tako sam ponosna na svoj grad... Dakle: