It's impossible to ignore you?

boomp3.com

Jesam li vam spomenula da moja F. ima nepogrešivu intuiciju, šesto čulo, moć proricanja, što li...? Nisam? E pa ima. Kao ono npr. kad je rekla da ima osjećaj da ćemo provesti večer u Prijateljevom društvu. I provele smo ju. Pa kad smo gledale finale EP u rukometu, morala je na wc i kaže ona: "Ma dok ja odem, dobit ćemo gol." Ode ona i mi dobijemo ne jedan, nego dva gola. Pa kasnije gleda Červara kako se nervira i kaže: "Još će ga isključiti." Deset minuta kasnije, Červar dobio crveni karton. Ili kad smo otišle u The birc i ja sam morala piškit, kaže ona: "Samo ti idi, kad ti budeš na wcu, vratit će se Prijatelj." /jer je bio, ali je otišao/. Vraćam se ja s wca, sjedi on tamo. Nevjerojatno. Već razmišljamo da otvori neki vračarski obrt /ili kak se god to zvalo/, kad joj već toliko dobro ide, da nešto i zaradimo... Naravno, ja ću biti njen PR.
Pa tako sjedimo mi na uobičajenoj kavi u The bircu jučer i nema nikog od (nama) poznatog društva i veli F.: "Ma stignu doći tamo oko 6." 17.50 - ulazi Prijatelj. /polako se bojim te njene... supermoći?/ Ni manje ni više, stane kod nas. Afkors. Njemu nije ni malo neugodno, ne znam zakaj je meni toliko... Pa priča ovo, pa priča ono i na kraju mi kaže da me htio zvati jer sam mu jednom rekla da ću mu nabaviti iksicu /radi dečko u metropoli, pa da se ima kak hraniti, ne?/ pa kao, jel mogu ja to još uvijek nabaviti. Bla ovo, bla ono, mogu, budem vidla... i sjetim se: "Hoćeš ti možda moju iksicu?" To mi nije palo na pamet, ja svoju gotovo da ne koristim, pogotovo sad kad putujem, ne pamtim kad sam posljednji put jela u menzi... I tako, ajde, uzet će on moju iksicu. Zgodna činjenica je bila ta da ju nisam imala sa sobom /inače uvijek nosim novčanik/ pa će morati doći k meni po nju. Sat vremena kasnije, evo njega. Naravno, nisam ga zvala u kuću, iako je mama praktički vrištala da moram, nego sam izašla van i tako smo pričali kojih dvadesetak minuta.

Nisam sve, jer nisam imala vremena, ali ono najvažnije sam uspjela. Rekla sam mu da mi njegovi "dogovori" već na jedno uho uđu, na drugo izađu, da ga ne shvaćam više uopće ozbiljno, da nije u redu što se dogovorimo pa se on pravi lud, da nije u redu što obeća da će se javiti pa se ne javi... I bilo ga je vidno sram. Što je i bio moj cilj. AAAAAAAAH. Koje olakšanje. Još kad dobijem priliku za ostatak napada...
Uglavnom, kasnije mi je poslao sms da mi zahvali, da mi kaže kako je dobra slika na iksici /A razmislite malo, tko dobro ispada na iksici? Nitko!/, kako će me se sad češće sjetiti kad bude peglao moju iksicu /nisam ja blesava, hehe/ i kako bih mogla protuuslugu naplatiti u naturi. ??? Voza me ko malog majmuna. Tak mi i treba kad se dam.

Onaj kolokvij iz hrvatskog? Ma sva sreća da nisam učila jer sam sve mogla prepisati. I ajde da se i meni konačno posrećilo pa sam gotovo cijeli test imala na jednom svom šalabahteru. Ocjena neće vjerojatno biti sjajna, ali prolaz svakako očekujem. Dva ispita gotova, nadam se rješavanju bar još dva... Možda i tri... Vidjet ćemo.