Ma tu sam

boomp3.com

Pitali me neki di sam. Tu sam. Ako ne pišem, ne znači da me nema. Znači samo da nemam inspiracije i da se ništa posebno ne događa u mom (mladom) životu.
Upravo sam odgledala utakmicu, jao, jao, živci su mi bili toliko tanki... Kad su s Norveškom igrali, mislim da je to bilo najstresnijih sat vremena u mom životu. I onda ovo danas. Ali strašni su naši Pakleni, ne daju se, svaka čast na tolikom žaru i duhu. Sutra ću se za finale smjestiti u The birc, ah, već vidim da će mi živci biti još tanji.
Tjedan prošao u znaku umora. Tri dana sam morala u metropolu, treći put samo zato jer sam zaboravila uplatnicu za školarinu da ju odnesem u referadu. Luda glava. Jučer sam ko sumanuta tražila svoj (ovjereni) index po referadi, ali gužva je bila tolika da sam odustala, naći ću ga tamo idući tjedan ili onaj poslije. Valjda.
Jedino dobro u metropoli bilo je to što sam (konačno) snimila vijesti i obavila jedan (pa neću reći baš mali) shopping - poharala Mango. Obožavam Mango, obožavam Mango, obožavam Mango...
Danas kao planiram van, ne znam koliko ću dugo uspjeti ostati orna, ali nisam već duuuugo bila vani pa tek toliko da odem...
I tako... Ništa novo kod mene, rekoh. Zadnijh dana mi se po glavi vrti gore navedena pjesma i puni me takvim optimizmom... Još mi se danas u nesu napravio smajlić... Pozitiva, sama pozitiva.