Bla

boomp3.com

Jučer me pomalo počeo napuštati glas. Nije me to previše zabrinjavalo (iako sam se pitala od čega sad gubim glas, nisam bila vani, nisam pjevala, nisam pila hladno...), ali kad sam to napisala na fejsbuku, najdraži demonstrator na radiju me pitao:

To mi nije uopće palo na pamet. Odmah sam odjurila u kuhinju, skuhala čaj s puuuuuno meda i limuna i spržila šećer i zalijala ga mlijekom. Sve za dobar glas. Pa sam naizmjence pila ta dva napitka. Mislila sam da će mi zubi otpasti kolko je to bilo slatko. I kao, bude dobro, bude dobro... Šipak. Danas sam se probudila, a kad ono - nijemi film. Nisam mogla izustiti ni a. Ništa, Ruby, traži zamjenu... Inače nikad nisam tražila zamjenu, uvijek sam to sama obavljala, ali nije imalo smisla da tako piskutava idem u eter. I jedva sam ju našla, svi imali neke izgovore... Ali hvala mojoj Ivi koja mi je priskočila u pomoć. Sad samo moram doma napisati vijesti i poslati joj mailom. Ajme, nadam se da se ovo više neće dogoditi, barem ne do kraja mjeseca, jer moram jedne svoje vijesti i snimiti za ocjenu, budući da zadnji put kad sam nosila usb da me snime onaj isti demonstrator nije snimio glazbenu podlogu. Bravo. Tak sam mogla sama sebe doma snimiti.
Kod mene ništa novo. Oh, da, osim novih čizmica. Znam da mi trebaju hlače, znam da mi itekako trebaju majice, ali Ruby je vidla čizmice i nije si mogla pomoći. Sad moram mamu nažicati za ovo ostalo. Joj grozna sam.
Vikend sam provela doma, neka prehlada me lovila (možda je gubitak glasa posljedica toga), jedino sam se u nedjelju predvečer odvukla s F. na kavu u The birc. I kad smo taman skretale na parkiralište, srele smo se s Prijateljem i Potencijalnim. F. ih je uočila prije mene, ja ih nisam ni skužila (ni ne bih da mi ona nije rekla), rasrdila se jače od mene, počela lupati po mojim knjigama iz knjižnice... Relax, F., relax... Meni je ionako sve to već smiješno.
Jučer bijah u metropoli, kao, idem pisat kolokvij iz PR-a za veću ocjenu. A nisam ni pogledala skriptu od Božića. Pa sam odustala i otišla doma na raniji vlak. I putovala sa svojim bivšim (recimo bivšim), koji je stariji od mene tri godine, a sad ima curu koja je mlađa od mene šest godina. You do the math. Toliko sam se sprdala s tom činjenicom (možda sam malo i pretjerala), da on jadan više nije znao kaj da mi veli. A cijelo vrijeme nekak se dvosmisleno šalio o nama, ne znam, šale tipa:



Heh. Egotrip, ako ništa drugo. Ruku na srce, bez lažne skromnosti, mislim da je njemu malo žao što između nas nikad nije bilo nešto više, ali kaj sad... Meni nije. Joj zbilja sam grozna.
To su mi već rekli. Da znam biti bezobrazna. A nije to bezobrazluk. To je... Podbadanje, čudan smisao za humor... Ko me pozna, zna kaj mislim, nikad ne mislim ništa loše, ali mi je jezik brži od pameti i ne mislim da bi se netko mogo uvrijediti. Uglavnom se i ne uvrijede, ali ima iznimaka...
Bolje da prestanem pisati prije nego još nekaj grozno napišem.
Idem vidit kak ste vi.