Zadnji u 2007.

boomp3.com

Znate kako se trenutno osjećam? Sretno, sretnjie, najsretnije! /Za razliku od jučer kad sam plakala ko da nema sutra./ Mogla bih zagrliti cijeli svijet, mogla bi puknuti od radosti. A razlog - nema ga! Već dugo nisam bila ovako radosna i vesela bez apsolutno ikakvog razloga. Možda zato što ova je godina na izmaku i nekako osjećam da će iduća biti mnogo mnogo bolja.
Zadnja dva dana bila su provedena u ugodnom društvu. Zbilja ugodnom. U petak dolazim po F. da idemo van, nije bila spremna, ja hiperaktivno cupkam oko nje u kaputu i požurujem je i kaže ona meni:

"Nemoj biti luda", velim ja njoj. Dolazimo u naš omiljeni birc (danas sam baš komentirala da imam osjećaj da će nam uskoro zabraniti ulaz koliko vremena provodimo u njemu, to nam je drugi dom), kad za šankom stoje jedna naša frendica i Potencijalni. Stojimo malo s njima, na kraju sjednemo svi zajedno za stol i pričamo Potencijalni i ja o nama (ne znam zapravo kako smo došli na tu temu) i tokom razgovora veli on:



I kimne glavom prema vratima. A kad tamo, ulazi... Tadadadadadadaaaam... Prijatelj. Naravno. Sjeda kraj nas, ja ga nisam ni pozdravila. I u tom periodu provedenom u njegovom društvu mi smo izmijenili dvije riječi. Doslovno. I onda još plati naš račun. Došlo mi je da mu prste polomim kad sam vidla da uzima naš račun. Još mi se i bahati. On je otišao, F. i ja ostale s Potencijalnim i s njim pretresle sve moguće ljubavne situacije. Zanimljivo, I must say. Ali mi je svejedno bilo mučno pri pomisli na Prijatelja.
Subota ujutro, idemo nas dvije na kavu. Opet u onaj birc. Evo ubrzo i njega - Prijatelja - ali ovaj put nije ni pozdravio. Došla sam doma sa sto misli u glavi, pospremila sobu i onda sjela na rub kreveta i gotovo - rasplakala se. Oko 3 sata zove me F.:



F., njen dragi i još jedan dečko išli su na novogodišnju trku u metropolu, ja sam išla s njima kao moralna potpora. Spremila sam se i najela u deset minuta i otišla s njima. I dobro da jesam jer bi inače cijelo popodne plakala. Bezveze. Jest da sam se smrzla ko p****, cupkala sam na Cvjetnom trgu više od sat vremena, ali ponosna sam na svoju F. koja je 10 kilometara istrčala za sat vremena. Svaka joj čast. Poslije trke smo se fino najeli u jednom restoranu, došli doma malo prije ponoći, spremila sam se za van i opet s njima na cugu. Na cugu do pola 3. Došla sam doma mrtva umorna, danas sam spavala do pola 2 popodne.
I eto, sutra doček. Ma jedva čekam. Haljinica i cipelice, kako sam spomenula, čekaju, dobro društvo je osigurano... Ujutro idem na šišanje (malo me strah), poslije na preddoček - kamo? Pa u moj omiljeni birc! Od jutra se ljudi tamo skupljaju, vesele, cugaju... I navečer... "Najluđa noć". Zbilja se nadam da će biti takva.
I danas sam, kažem vam sretna, jako sretna (bila sam na kavi u the bircu) s dragim mi ljudima, lijepo sam zaključila staru godinu...
I tako, drage moje, želim vam svako dobro u nadolazećoj godini, mnogo zdravlja, sreće, ljubavi, veselja, svega lijepoga, ostvarenje svih želja... Uživajte i dorbo se zabavite sutra!

Ljubi vas Ruby!