Nema naslova

Ulazim u blogeditor dva - tri puta dnevno zadnjih dana, ali uvijek izađem bez ijedne napisane riječi. Ne znam što da napišem. Nije se dogodilo ništa spomena vrijedno, a inspiracije za nešto drugo nemam.
Priča iz prethodnog posta recimo da je završila, Prijatelj i Potencijalni su razgovarali, kao, nisu se svađali, ali bez obzira na to, Potencijalni me napao zašto sam išta govorila. Ma. Prijatelj je živčan i loše volje bio zadnji put kad sam ga čula, zbog čega, ne znam, ali mislim da je to s moje strane to. Shvatila sam da nema smisla nastojati održavati komunikaciju. Ako me se sjeti, sjetit će se, ako ne, ne. Ja sam svoje napravila, sve ostaje na njemu.
Dalje. Pa, nema dalje. Cijeli tjedan sam provela ili u krevetu ili na raznim partijima. Još me od prošle subote držalo dobro raspoloženje, nisam ni sama sigurna zbog čega.. Ali bio je to jedan "opuštajući" izlazak popraćen s puno, puno smijeha i nekoliko simpatičnih uleta. Obožavam takve izlaske, ništa posebno, a opet toliko dobro.

Ah. Da. Doma sam već od srijede i taaaako mi je odgovarao ovaj dugi vikend... A već je pri kraju. Na helovin sam vani provela doslovno 40 minuta, u utorak sam pretjerala na brucošijadi, pa nisam imala snage. I otad dane provodim uglavnom u krevetu.
Uglavnom, samo sam vam željela javiti da sam živa. A kad će smisleniji post... Ne znam. Ne mogu ništa obećati.