Common sense? I think NOT!

Đizs. Opet - FPZG. Nevjerojatni su.
Prekjučer obavijest na stranici faksa: "Odabir temeljnih općih i izbornih kolegija bit će aktiviran sutra u 11 sati".
Jučer obavijest na stranici faksa: "Odabir temeljnih općih i izbornih kolegija za studij novinarstva bit će aktiviran sutra između 10 i 11 sati."
Danas obavijest na stranici faksa: "Odabir temeljnih općih i izbornih kolegija za studij novinarstva bit će aktiviran danas u 14 sati."
Ali, ne. Osvanula i nova obavijest: "Odabir temeljnih općih i izbornih kolegija za 3. godinu studija novinarstva bit će aktiviran danas iza 15 sati."
Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!! Pa dobro, jesu oni normalni? A ja od 10 sati visim na netu jer ne želim opet izvisiti i biti prisiljena izabrati najgore i najteže kolegije. Kome da pošaljem račun za internet? Upravi faksa? Referadi? Ovo kaj oni nama rade više ne graniči sa zdravim razumom. Da ne spominjem i samu zbrku oko upisa, više ne znam ni kad ću se ni hoću li se uopće upisati u tu treću godinu. Strašno.

Inače - ok sam. Naspavala se, bioritam se vratio u normalu... Ajde ima jedna korist od FPZG-a, zbog dekanskih rokova predavanja mi počinju tek u ponedjeljak, tako da ovaj tjedan iskorištavam za maksimalno, ali MAKSIMALNO ljenčarenje. Jedino korisno što sam zadnjih dana napravila bilo je farbanje sobe. U zeleno. Sad ko da imam novu sobu.
I da. Dobih zakašnjeli dar za rođendan, najbolji do sad - vlastiti portret! Predobar je. Jedna od najboljih frendica se bavi crtanjem i slikanjem, pa mi je poklonila (konačno) moj portret. Baš sam zadovoljna. Sad zid moje sobe krasim - JA!

Jesam vam spomenula da mrzim miševe? Dobro, ajde, ne mrzim, ali ih strašno ne volim. Nije da ih se bojim, nego kad histerično trčkaraju, a ja ne znam gdje će se zaustaviti... Da ne spominjem da sam nedavno jednog zabunom primila golim rukama... Ne želim pričati o tome. Mislim da mi se od šoka pojavilo nekoliko sijedih. E pa imam jednog/više njih u podrumu. Povezano s tim, imam i traume od odlaska dolje. to zahtijeva i psihičku i fizičku pripremu. Danas sam 10 minuta stajala na vratima i skupljala hrabrost da se spustim do škrinje. Jesam, spustila sam se, ali sam bila prije vani nego unutra. Trebam mačku. A ne volim baš ni mačke. Ali volim ih više nego miševe. A ljepilo ne pomaže. Stvarno sad trebam mačku.

Ah. Idem skuhat rižu. I čekat "poslije 15 sati" da vidimo hoće li odabir temeljnih općih i izbornih kolegija za treću godinu studija novinarstva biti aktiviran. Ili će osvanuti nova obavijest. Bojim se da će biti ovo drugo.

Ljubi vas Ruby!