Nikad više

Ne vjerujte zelenim očima. Nikad.
Ja sam im jednom vjerovala. Jednom. Nekad. Nikad više.
Voljela sam zelene oči najviše na svijetu. Zelene oči donijele su mi više sreće i tuge nego bilo koje druge. Stvorile su od mene ono što ja danas jesam. Zelene oči naučile su me novim stvarima. Tjerale me da se otvorim. Mamile osmijeh na moje usne. Zelene oči su me opuštale. Smirivale. Smijala sam se zajedno s tim zelenim očima. Smijala do suza. Zelene oči sjale su posebnim sjajem, i isti su sjaj izazivale u mojim očima. Zelene oči pričale su mi o svemu. Pričale su mi svoju priču. I moju priču. Našu priču. Zelene oči budile su u meni nadu. Zelene oči čuvale su u meni vjeru u ljubav. Zelene oči su me ljubile na snijegu. Zelene oči su me zvale da mi pričaju o svom danu i da čuju kakav je bio moj dan. Zelene oči su izazivale leptiriće u trbuhu. Zelene oči naučile su me voljeti. Tim zelenim očima dala sam sve što sam mogla dati. Dala sam im sebe. Cijelu sebe. Nisam marila za druge oči koje su mi govorile da te zelene oči nisu za mene, da će me te zelene oči povrijediti. Jer te zelene oči govorile su mi da me ne žele povrijediti. Ja sam vjerovala zelenim očima. I mislila kako mi te zelene oči nikad neće lagati.
A zelene oči su lagale. Lagale su cijelo vrijeme. Zelene oči nisu bile ono za što su se izdavale. Zelene oči su me izdale. Igrale se mojim osjećajima. Lagale kako samo najvještiji lašci mogu lagati. I onaj sjaj u zelenim očima blijedi. A odbljesak zelenih očiju iščeznuo je iz mojih očiju. I iako mi i dalje kutovi usana podrhtavaju kad ugledam te zelene oči, sprečavam ih da se podignu. Jer zelene oči, OVE zelene oči koje danas vidim, nisu zaslužile moj osmijeh. Ni pogled čak. Sve što sam vidjela u zelenim očima nestalo je jednom jedinom laži. Otkrivenom laži. I te zelene oči pale su u mojim očima. Pale su da niže ne mogu pasti. Ove zelene oči za mene više ne postoje.

/Nisam tužna. Samo sam ljuta. Strašno ljuta./