15
srijeda
kolovoz
2007
On and on

Dan četvrti - vodička fešta
Četvrti dan kao i svaki drugi - alarm zvoni u 8.30 (mislim da je to jedina stvar koja mi ne fali s mora), spremanje, pekara, plaža, ručak, spavanje, plaža, povratak u sobu, spremanje za van. Vodička fešta. Ovo je četvrto ljeto koje provodim u Vodicama (ne za redom), ali nekako sam uvijek uspjela propustiti vodičku feštu. Sjećam se da sam prije dvije godine, kad sam zadnji put bila u Vodicama, otišla doma samo dan prije te famozne fešte. Ove godine sam bila i više nego nabrijana. Pričekale smo društvo kod Morskog praseta i krenuli dalje. Bilo je skoro nemoguće probijati se kroz onu gužvu, a da se ne izgubimo, ali našli smo se svi kod odredišta - zidića blizu hotela Kristina. Bambusa ovaj put nije bilo, ali bilo je Sprite votke, juice votke, Red Bull votke... Ma biraj. Moja F. je promijenila još jednu naviku - stalno je pričala da ona ne pije pivo, a na kraju večeri potezala je Karlovačko iz limenke. Karakter i pol. A ja sam pila - ništa. Znam, znam. Jednostavno nisam bila raspoložena. Za alkohol. Ali za sve ostalo bila sam i više nego raspoložena. Zezancija na zidiću, aluzije na sve i svašta i smijeha nije nedostajalo, bilo je i više nego veselo. A onda se s obližnje pozornice začuo Aki. Približili smo se pozornici i dečki + F. su tamo nastavili cugati, a ja sam se prepustila ritmovima Akijevih pjesama. I onda sam začula stihove koji su mi natjerali suze na oči.
Samo bih slušao, kako se smiješ...
Prijatelj iz osnovne mi je rekao da u mojim očima vidi neku nostalgiju. Što mogu kad Parni Valjak tako utječe na mene. Sjetila sam se Njega, samo na trenutak, sjetila sam se kako me znao nazvati i stvarno samo slušati kako se smijem... Ali nisam mu dala da mi pokvari raspoloženje. Otjerala sam suzice... Ne možeš mi ništa, smijem se...
Poslije Akija, na pozornicu se popela neka ženska, nemam pojma koja, počeli su svirati domaće stvari, ja sam se naplesala više nego na prve dvije fešte. Onaj isti frend mi je rekao da mu se kod mene jako sviđa to što mogu biti toliko vesela bez alkohola. Zašto ne bih mogla? Vodila sam "Zašto ti nemaš dečka?" razgovor s dečkom iz društva, kojeg sam tamo upoznala "Zgodna si, simpatična si, znaš kuhati (e tu se malo zeznuo), pereš suđe... Pa svatko bi te ženio!" I naveo me da se zapitam - stvarno, zašto ja nemam dečka? Bit će da previše biram, tješim se ja.
Plesalo se do ranog jutra, kad se nisu ispraznile sve pozornice, a onda lagano šetnjica do sobe, rušenje u krevet...
Dan peti - rutina izmijenjena
Još jedan beskrajno dosadan dan. Alarm je zazvonio u 8.30. E, neću. Nisam se digla. Alarm je zvonio u 10.30. Neću ni sad. Nisam se digla. Napokon sam se oko podneva izvukla iz kreveta, a plažu smo ovaj put zaobišle i otišle ravno do centra nešto pojesti. Pojela sam najveći sendvič kojeg sam vidla. Cura u pekari je samo komentirala "Ti si stvarno gladna". Nemaš pojma koliko. Taj smo se dan na plažu dovuke tek oko 17.30, nismo se kupale, samo smo gledale prirodne ljepote. Večernjeg izlaska skoro da nije ni bilo - otišle smo na Nescaffe Vanilla u Molineto i doma. I ne mogu vam reći koliko mi je odgovarao takav izlazak.
Dan šesti - surprise, surprise!
Vraćamo se u rutinu. Pogađate - 8.30. Plaža, ručak... Mislim da me tada izdao moj nož i slomio se. Krasno, sad više nemam čime ni namaze mazati. Ni kruh rezati. Ok, još imamo F.-in nož. Nakon popodnevnog spavanja - iznenađenje! Dobila sam menstruaciju. Bože, koliko sam bila nervozna taj dan! Suze su mi krenule kad sam to shvatila. Baš mi je to trebalo. uputila sam se u ljekarnu po Stediril, ali ne daju bez recepta. I da znate, u Vodicama postoje samo dvije ljekarne, od kojih jednu nisam mogla naći. Savršeno. Ufff, jadna F., nije se usudila ništa progovoriti, vidjela je da bih mogla gristi. Ništa, Ruby, opskrbi se tamponima i uživaj.
Ali, ali, ne dam se ja samo tako, taj sam dan uživala u kupanju više nego bilo koji do tad. Na plaži je u obližnjim bircevima bio Tuborg green party, kojeg po cijelom Jadranu priređuju ljudi iz našeg grada. Tako smo se srele s jednim poznatim nam dečkom, malo popričale s njim i pozvao nas je u Haciendu idući dan. Pao je dogovor - idemo.
Ovaj put smo van krenule kasnije nego obično i prije izlaska malo smo odspavale. Not a good idea. F. je preuzela moju ulogu nervoze i sad sam se ja bojala progovoriti. Tako smo završile u Lanterni na "Čarobnoj Frulici" i bile doma prije nego što sam se snašla. Ništa, nema veze, sutra nas čeka Hacienda...
P.S. Dan šesti je bio dan kad su stigli Prijatelj i njegovo društvo. Čekala sam da se javi, ali ništa. Poslala sam ja njemu navečer sms, a oni su se taman spremali u krevet. Ok, čut ćemo se sutra. Ili nećemo.
komentiraj (15) * ispiši * #